Kada ne znaš fiziku, ali završiš u CERN-u: Evo zašto bi svatko trebao posjetiti ovaj laboratorij

CERN je mjesto koje okuplja fizičare i inženjere, a ima i programe za studente, učenike i nastavnike fizike. Naš reporter Ivor Kruljac, doduše, nije nijedno od toga. Ipak, pridružio se nastavnicima fizike iz Hrvatske. Čak i ako ne razumijete fiziku, vidjeti velebnost znanstvene suradnje i postignuća Europskog laboratorija za fiziku čestica svakome će vratiti vjeru u čovječanstvo. Nadu da smo ipak sposobni i za suradnju i velike stvari, a ne samo svađu i destrukciju. Također, ako ne vjerujete znanstvenim objašnjenjima da CERN neće stvoriti crnu rupu koja će nas sve pobiti, dovoljno je samo malo upiti atmosferu CERN-ovog kampusa da shvatite da su takve teorije zavjera sulude i besmislene.

Ako ste ljubitelji knjiga ili filmova poput ‘Jedi, moli, voli’, sigurno maštate o putovanju koje bi vam promijenilo život i vas kao osobu. Iako se  putovanje u CERN na prvu možda nekima neće činiti kao putovanje u takvom điru, riječ je o neprocjenjivom iskustvo koje će obogatiti svakoga tko se na njega otisne. Putovanje je to koje vam pokazuje kako znanstvena znatiželja, predano istraživanje i opisivanje fenomena mogu dovesti do razumijevanja našeg svemira. Kako misterije ne treba prihvaćati zdravo za gotovo, već pokušati prodrijeti u njih i nastojati ih shvatiti. Europski laboratorij za fiziku čestica možda ne može odgovoriti na pitanje zašto svemir postoji, ali upravo zahvaljujući njemu imamo bolji uvid u tajne njegovog funkcioniranja. Uz to, sam kampus u kojem žive znanstvenici, istraživači i inženjeri pun je detalja prekrasne estetike. Više o njima možete čitati na našem sestrinskom portalu bauštela.hr ali i pogledati u videu ispod.

Čak i ako niste fizičar, ovo mjesto daje veliku utjehu: Čovječanstvo ne mora uvijek biti destruktivno

CERN je mjesto koje okuplja vrhunske fizičare i inženjere iz cijelog svijeta koji zajedno surađuju. Ovdje se stvari toliko vrte oko fizike da i adresa CERN-ovog kampusa u Meyrinu glasi Esplanade des Particules 1 odnosno ‘Šetalište čestica 1’. Detalje o CERN-u smo već napisali u reportažama s putovanja na kojem smo se pridružili grupi školskih nastavnika fizike na stručnom usavršavanju. Ipak, neki bi si mogli postaviti pitanje: koliko CERN ima svrhe onima kojima fizika nije zanimljiva? Zašto bi htjeli otići tamo ili uopće mariti za ono što se tamo događa?

Istina, autor ovog teksta veliki je ljubitelj fizike i u redakciji nije bila tajna da mu je odlazak u CERN ostvarenje jednog dječačkog sna. Stoga hvala uredništvu što me na njega pustilo. Također, nije ni tajna da osobno ne razumijem fiziku ni približno dovoljno da bi se njome mogao baviti. Moji srednjoškolski profesori će se vjerojatno sjetiti da sam muku mučio za dvojke iz ispita. Kad bolje razmislim, moj odnos s fizikom je sličan odnosu koji brojni imaju s nogometom: vole gledati druge kako igraju i veseliti se pobjedama. No, kao što mnogi nemaju umijeće jednog Modrića ili Messija, tako sam shvatio da ni ja u fizici nemam umijeće za biti više od promatrača. Realno to mi se dodatno potvrdilo u tri dana razgledavanja istraživačkih postrojenja CERN-a te pohođenja predavanja na temu kozmologije i subatomskih čestica. Pogotovo u matematičkom djelu, gdje za neke od formula koje su objašnjenje na predavanjima uopće nisam znao gledati gdje bi je počeo rješavati čak i ako mi ponude sve potrebne podatke. Ipak bolje da se držim gledanja dokumentaraca i čitanja znanstveno-popularnih radova.

No, neovisno zanima li vas fizika ili ne, CERN je mjesto koje vas može inspirirati i dati vam snage da nastavite dalje i nakon najtežih izazova u životu. Primjerice, čim čujete da je sam CERN krenuo s radom pod geslom ‘znanost za mir’ nakon užasa Drugog svjetskog rata. Želio je i uspio je okupiti najbolje fizičare i znanstvenike usred Europe i vratiti znanstvenu izvrsnost na kontinent koji se još oporavljao od ogromne destrukcije. Umjesto očajavanja u osjećaju da je sve izgubljeno, europska znanstvena zajednica se dignula na noge i spremno i predano radila na obnovi i unaprjeđenju svojih kapaciteta. Iako su znali da put neće biti lagan i trebat će vremena. Ali, napravili su prvi korak i došli do današnje situacije. Najvećeg sudarača čestica, eksperimenata s antimaterijom i i tehnološkim dostignućima koja su dovela do interneta, PET skenera ili touchscreena koji su zauvijek promijenili naše živote. Bilo da gledate izloške nekadašnjih detektora koji se više ne koriste, ili ogromna postrojenja koja rade na novim istraživanjima pred vašim očima, CERN je velika oda ljudskoj upornosti, dosjetljivosti i volji. Pokazatelj što smo sve kadri napraviti kada udružimo snage i ne libimo se surađivati s drugima neovisno o našem podrijetlu ili drugim razlikama. Dokazom da velike stvari i promjene mogu biti pokrenute ne sa ciljem destrukcije, već čistom znatiželjom. Usput, to čisto odgovaranje na pitanje zašto, nerijetko dovede i do konkretnih novosti i inovacija koje olakšavaju našu svakodnevicu.

Time CERN može inspirirati svakoga i dati nam ohrabrenje i snagu da ostvarujemo svoje naume, istražujemo što možemo i što ne možemo raditi, neovisno čime se bavimo. Stoga bi CERN trebao posjetiti svatko tko ima priliku. I da, teško je dobiti mjesto u vođenim obilascima CERN-a zbog velikog interesa i broja prijava koje pristižu diljem svijeta. Da, čak i ako upadnete u te ture, vjerojatno nećete imati priliku razgledati podzemna postrojenja legendarnog sudarača čestica. Međutim, CERN-ov edukativni centar Science Gateway (vrata znanosti) otvoren je svima, a najveće vrijednosti CERN-a moći ćete razgledati sami. Ako u moru negativnih vijesti i događaja u Hrvatskoj i svijetu ponekad pomislite da čovječanstvu nema pomoći, upravo CERN može vratiti nadu da stvari nisu tako crne. Da čovječanstvo radi i velike, zanimljive, korisne stvari i da čak sada, usred svega što vas tišti i čini vam se crno, čovječanstvo i dalje ima priliku iskazati sve ono najbolje što može ponuditi, radeći nevjerojatna istraživanja tamo negdje između Francuske i Švicarske.

Kad upoznate fizičare, jasno vam je da nitko od njih ne želi uništiti svijet

Neki možda ne vide smisao ulaganja u CERN, ali ima i onih ljudi koji se i boje ovog laboratorija. Praktički otkako je LHC krenuo u pogon, krenule su tvrdnje da bi se u sudaru čestica mogle stvoriti crna rupa koja će progutati cijeli svijet. Još kad netko spomene da se u CERN-u nalazi spomenik indijskog božanstva Shive uništavača, krenu priče kako su CERN-ovci štovatelji mračnog kulta koji želi dovesti smak svijeta. Osobno se nisam mogao ne nasmijati kad sam se sjetio tih tvrdnja o Shivi budući da sam ga mogao gledati s prozora svoje hostelske sobe. CERN je već više puta pojasnio da je spomenik Shivi poklon indijske vlade, ovaj poklon je inspirirao poznati fizičar Carl Sagan. Naime, povukao je paralelu između indijske mitologije Shivinog plesa i proučavanja ‘kozmičkog plesa’ subatomskih čestica što je onda i inspiriralo ovaj poklon.

Također, na stranicama CERN-a jedno od najčešće postavljenih pitanja je i ono hoće li LHC stvoriti crnu rupu i uništiti svijet. Iako su iz CERN-a opetovano naveli da neće, brojni ljudi i dalje se toga boje. S jedne strane jer je dezinformacije općenito teško ukloniti jednom kad se rašire, još i dobiju dodatni zamah u filmovima i SF pričama, ali i zato što samo objašnjenje znanstvenika u CERN-u može biti malo teže razumljivo većini. Ima i onih koji, naravno vjeruju da je bilo kakvo objašnjenje fizičara da CERN neće uzrokovati smak svijeta crnom rupom laž.

Međutim, kada bi svatko mogao posjetiti CERN, poglavito istraživačka postrojenja, sve brige da nas znanstvenici žele ubiti bi se brzo rasplinuli poput traga prolaza subatomske čestice kroz maglenu komoru. Realan rizik za sve koji rade na postrojenjima LHC-a su radijacija i magnetsko polje. Potencijalne zone radijacije su jasno označene kao i alarmi za uzbunu ako dođe do curenja radijacije. Ustanovljeni su raznorazni protokoli sigurnosti. Primjerice, kako su nam rekli, ako netko i uđe u područje gdje je radijacija, sve se gasi kako bi osoba pretrpjela što manju štetu. K tome, svakodnevica na CERN-u je ispunjena istraživanjem, ali i slobodnim vremenom u kojem se fizičari vole i šaliti. Tako na kampusu postoji ‘azil za životinje’ u kojem su smješteni miševi za kompjutere koji više nisu funkcionalni.

Svakodnevicu rada si uljepšavaju i šaljivim natpisima kao što su ‘područje bez T-Rexa’ i koji broji dane bez nesreće. U kontrolnoj sobi CMS detektora, vidjeli smo i stakleno postolje ispunjeno gumenim patkama. Svaki istraživač koji radi u kontrolnoj sobi ima svoju patku na koju je stavio ime i na kraju godine se te patke izvlače na tomboli, a potpisana osoba dobije nagradu. Iako se fizičari stereotipno doživljavaju kao hladne i neprijazne osobe, brzo shvatite da su to ljudi koji uživaju u dobrom društvu i prijateljstvu kao i svi drugi.

Također, život na CERN-ovom kampusu zaista je fantastičan. Od lijepo uređenih interijera i eksterijera koji odaju počast fizičarima i tehnologiji, ugodnih kreveta u sobama, slasne i raznolike hrane u menzi, brojnima zasigurno bude žao da ne mogu boraviti na tom kampusu dulje od 90 dana u komadu. Unutar kampusa postoji čak i vrtić za djecu djelatnika. Sama atmosfera je prijateljska i ugodna te se svi vole međusobno upoznavati i pričati o fizici ali i drugim, temama. Uz to, svaki dan postoji mogućnost da istraživači dođu do novog otkrića koje im, u najboljem slučaju, može čak osigurati Nobelovu nagradu i ulazak u znanstvenu povijest.

Kada sve to vidite vlastitim očima, ne možete nego pomisliti: ‘pa zašto bi netko od njih uopće želio raditi nešto što bi moglo ubiti i njih i cijeli svijet?’. Zvuči možda banalno, ali život na CERN-u osim što je zabavan odvija se u dobrim uvjetima. Još je k tome i potaknut znanstvenom znatiželjom i željama svakog znanstvenika da i sami dožive velika otkrića kao što je bila detekcija Higgsova bozona. Naprosto, nemaju motiv za uništenje svijeta koje istražuju u vrlo ugodnim uvjetima.

Hoće li se Hrvatska odlučiti na punopravno članstvo? ‘Kad  naše tvrtke rade s CERN-om, podižu se na viši nivo’

Vratili smo se s CERN-a, ali legendarni laboratorij ide dalje. Znanstvenici, inženjeri i istraživači priželjkuju novi sudarač čestica, još veći od ovog sadašnjeg. S njime, znanstvenici vjeruju da bi mogli otkriti što je to misteriozna tamna tvar, koja niti emitira niti reflektira ili apsorbira svjetlost. osim novih znanstvenih otkrića, novi sudarač čestica će donijeti i ekonomske koristi jer se procjenjuje da će dovesti do novih zaposlenja. Odluka o njegovoj gradnji bi se trebala donijeti do 2028. godine.

U međuvremenu, hrvatski znanstvenici i istraživači ostaju raditi na CERN-u. Nova generacija studenata i nastavnika i iduće će godine ići u posjet ovom laboratoriju. Kao što smo ranije pisali, dok je Jugoslavija bila jedna od zemalja osnivačica CERN-a, pa su naši fizičari tamo praktički od samih početaka. Hrvatska je od 2019. godine postala pridruženi član CERN-a. Time je dobila pravo slanja svojih predstavnika na sjednice CERN-a. Ali, mogu ih samo slušati no pravo glasa o odlukama imaju samo punopravni članovi. Već s pridruženim članstvom, hrvatske tvrtke su dobile sjajne poslovne prilike, ali maksimalni potencijal je već iskorišten. Stoga je pitanje hoće li se naša zemlja odvažiti na punopravno članstvo i dobiti nove prilike.

– Hrvatska godišnje plaća milijun franaka za pridruženo članstvo. Kad to podijelite s brojem stanovnika, to je 25 centi godišnje po glavi stanovnika u Hrvatskoj. Kroz to se financiraju i plaće i narudžbe za tvrtke koje su sada limitirane na iznos članarine. U punopravnom članstvu, naša bi članarina bila tri milijuna franaka i onda bi se povećao iznos za narudžbe. To je bitno jer kad naše tvrtke rade s CERN-om, podižu se na viši nivo. CERN ima visoke standarde i na toj fronti istraživanju usavršavaju svoj proizvod i onda ih mogu bolje prodavati. To je jako dobro za tvrtke i glavni benefit, pojasnio nam je dekan zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Mirko Planinić, koje bi koristi Hrvatska imala od punopravnog članstva.

Da bi to bio sjajan korak naprijed za našu zemlju, slaže se i Vuko Brigljević, voditelj Laboratorija za fiziku elementarnih čestica na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu. Kako nam kaže, potencijal je ovdje, ali odluka je politička.

-Bilo je fantastično iznenađenje da smo u dvije, tri godine iskoristili puni potencijal pridruženog članstva. Tu je još nakon prvih šest mjeseci bila i covid pandemija i Lockdown u kojemu je CERN bio zatvoren više od godinu dana. Niz naših mladih ljudi, gotovo bez ikakve promocije s naše strane, dobio je radna mjesta a cijeli niz naših tvrtki ugovore. U veljači ove godine je došla tehnička misija s CERN-a u posjet Hrvatskoj, to je standardna procedura nakon pet godina članstva. S jedne strane su ustanovili da je naša istraživačka zajednička živa, a s druge su strane bili impresionirani i potencijalom naše industrije. Mi, jasno, nismo Silicijska dolina, ali imamo cijeli niz tvrtki koje dobro rade, neke i na svjetskoj razini. Trenutačno nam se gotovo više ni ne isplati raditi promociju jer ne možemo dobiti više od onoga što već dobivamo kroz pridruženo članstvo, zaključio je Brigljević.