Teror 5.0 prosjeka: Učenici su nemotivirani, iscrpljeni, sjede u školi i samo čekaju kad će završiti

Već i ptice na grani znaju kako je jedan od najvećih problema obrazovanja u Hrvatskoj inflacija odlikaša. Taj je problem najvidljiviji u Zagrebu kod upisa srednjih škola gdje učenici koji su cijelu osnovnu školu prolazili s prosjekom 5.0, ne uspijevaju upisati željenu srednju školu. Neke srednje škole pokušavaju doskočiti tom problemu s prijemnim ispitima, ali psiholog Daniel Milošević iz Centra za zdravlje mladih u Zagrebu smatra da je problem puno dublji. Tvrdi da je mladima važno da se izraze, a škola bi trebala biti mjesto za to. No, kad je u školi jedini način izražavanja kroz ocjene, onda ona postaje naporna i demotivirajuća za učenike.

Teror 5.0 prosjeka, kako ga je nazvao naš sugovornik, psiholog Daniel Milošević iz Centra za zdravlje mladih u Zagrebu, itekako utječe na mentalno, ali i fizičko zdravlje učenika. Naveo je da živimo u eri perfekcionizma i naglašenog postignuća te da se učenici, ali i studenti, teško nose s time. Objasnio je i kako bismo mi kao društvo, odnosno zajednica, trebali u dijalogu s mladima pokušati barem prilagoditi sustav koji je napravljen da tako funkcionira.

– Živimo u eri gdje se jako vrednuju krajnji rezultati i gdje je jako važno da prosjek bude određena brojka koja reprezentira uspješnost i zapravo osigurava neku budućnost i čini je boljom i lakšom. To definitivno je danas sve veći problem jer su djeca sve više opterećena vlastitim uspjehom. Pitam se onda kakvu im poruku mi odrasli, odnosno kao društvo šaljemo? Kad oni dođu iz škole, prvo je pitanje kakve su ocjene dobili, kako je prošao neki test, ali ne s namjerom da nas zanima kako je njima bilo u školi, nego jer nas zanima isključivo ocjena. To je zapravo nešto s čime se svi skupa trebamo suočiti kada govorimo o djeci i njihovom obrazovanju, jer svi smo mi dionici te zajednice koja taj pritisak negdje i stvara, rekao je Milošević.

‘Vrlo rano kreću s napitcima kako bi si produljili budnost ili se održali više pobuđenima tijekom produljenih perioda učenja’

Iako je važno da se djeca trude i da ostvaruju uspjehe u svom životu, naglašava psiholog Milošević, isto tako je važno da obratimo pažnju i na drugu stranu medalje. Pod time je mislio na ponašanja koja djeca iskazuju, a koja nemaju veze sa školskim uspjehom. Na primjer, kad su dobri jedni prema drugima, kad su ljubazni, kada učine nešto što je nesebično, kada se trude i kada vidimo da ne odustaju od neke aktivnosti, kada uče cijeli dan i dobiju trojku – onda, kaže, moramo slaviti činjenicu da su se potrudili i da su dali sve od sebe.

– Djeca znaju imati dosta neadaptivne mehanizme na takav pritisak oko ocjena pa onda uče po cijelu noć, piju energetska pića, piju kavu. Zapravo vrlo rano kreću s tim nekim napitcima kako bi si produljili budnost ili se održali više pobuđenima tijekom produljenih perioda učenja, a onda zapravo nekako iz cijele slike ispadne ono što je strašno važno, a to je skupljanje znanja i taj neki proces učenja i proces otkrivanja novih informacija, zainteresiranosti. Naglasak se stavi samo na krajnji produkt koji ponekad uopće niti nije odraz znanja djeteta. Nekada nam se može dogoditi da taj test bude sastavljen bude pretežak, nekad smo umorni ili smo pod stresom zbog nekih drugih događaja koji se događaju i to je isto okej, objašnjava psiholog.

‘Mislim da se roditelji trude prilagoditi tim uvjetima u obrazovnom sustavu koji su takvi kakvi jesu’

U Centru za zdravlje mladih, govori Milošević, s djecom dosta rade na tome da se pokušaju osvrnuti na svoj život u cjelini i na one aktivnosti koje su im ugodne. Na primjer, na neke hobije, odnosno na stvari gdje mogu ostvariti sebe i osjećati se dobro, gdje se potiče njihova kreativnost i izražavanje, bilo to kroz sport ili umjetnost. Dakle, na stvari koje se ne evaluiraju i na koje se ne stavlja ocjena ili postotak, ali su itekako važne za njihov razvoj.

– Mislim da se roditelji trude prilagoditi tim uvjetima u obrazovnom sustavu koji su takvi kakvi jesu. Ne mislim da oni iz neke loše namjere svaki dan pitaju djecu koliku su ocjenu dobili, nego da se zapravo brinu za njihovu budućnost i žele im samo najbolje. Ono što je isto važno, osim toga koje su ocjene dobili u školi, je kako su se u toj školi osjećali taj dan; što je nešto što su naučili što im je bilo zanimljivo, što je nešto što mogu primijeniti u svom svakodnevnom životu, što su doživjeli sa svojim vršnjacima i prijateljima, jesu se možda zabavili, je li im možda bilo teško… Zapravo to su neke stvari na koje isto treba obratiti pažnju kad govorimo o školi. Škola je prije svega i odgojno, a ne samo obrazovna ustanova pa onda ovaj dio odgoja je nešto što treba shvatiti isto tako jednako važno i imperativno kao i ovaj obrazovni dio, naveo je psiholog Milošević.

Kad je u školi jedini način izražavanja kroz ocjene, onda ona postaje naporna i demotivirajuća za učenike

Dodao je i kako je mladima, kako učenicima, tako i studentima, u životu važno da se na neki način izraze. Mjesto za izražavanje bi svakako trebala biti škola, ako kod nas je sustav takav da se ta poanta skoro u potpunosti izgubila. Objasnio je i kako mi kao odrasli članovi zajednice i društva možemo doprinijeti promjeni tog loše postavljenog sustava koji mladima otežava školovanje, ali i daljnji razvoj.

– Kad je pritisak takav da je jedino izražavanje moguće kroz ocjene, onda škola postaje najmanje zabavan način izražavanja. Onda ono postaje mjesto koje se odrađuje jer se mora, stvari se uče zbog tog krajnjeg produkta (ocjene). Vidimo mlade koji su umorni, nemotivirani, iscrpljeni, koji nisu inspirirani ničime. Sjede u toj školi i samo čekaju kad će završiti zadnji sat da mogu otići iz škole. I to je nešto na čemu bismo mi svi zapravo trebali raditi kao društvo i kao zajednica u dijalogu i razgovoru s mladima. Na koji način nastava koju oni polaze danas može biti prilagođenija i usmjerenija njihovim realnim potrebama i onome što im ovaj svijet, u kojemu oni trenutno žive, nudi i predstavlja. Mislim da se brojni profesori trude u nastavu unijeti i taj odgojni dio, kao i dio nekog suvremenog života, ali dokle god je to na leđima određenih pojedinaca, mi smo u problemu. Sustav je taj koji bi to trebao omogućiti svakom učeniku. Da ga inspirira i da škola postane mjesto gdje se ideje rađaju i stvaraju, a ne samo repliciraju i reproduciraju. Jer mi imamo sjajne mlade ljude čiji se glas treba čuti. Mislim da je naša dužnost, kao odraslih dionika društva, da im omogućimo da iskažu sve svoje potencijale i da ih podržimo u tome. I to ne nužno uklanjanjem prepreka koje se nalaze na tom putu, nego učenjem kako se s tim preprekama nositi i na koji način se ne nositi s neuspjehom, poručio je psiholog Milošević iz Centra za zdravlje mladih u Zagrebu.

Centar za zdravlje mladih u Zagrebu osnovan je s ciljem povećanja dostupnosti zdravstvenih sadržaja vezanih uz mentalno zdravlje, spolno i reproduktivno zdravlje te promociju zdravih stilova života mladih. Mladi mogu dobiti usluge centra potpuno besplatno i bez uputnice, a dostupne su djeci i mladima prema njihovim potrebama. Centar funkcionira na ‘drop in‘ način, odnosno nije potrebna prethodna najava, ali je bitno da se dođe u radno vrijeme centra. Centar se nalazi u Heinzelovoj ulici 62a u Zagrebu, a za sve dodatne informacije možete posjetiti službenu web stranicu: www.czm.hr.