Odgojitelji u vrtićima traže da se poštuje Državni pedagoški standard: Evo što se njime propisuje

Državni pedagoški standard predškolskog odgoja i naobrazbe donesen je 2008. uz izmjene i dopune 2010. godine. Jasno propisuje koliko djece može biti u vrtićkim skupinama i koliko odgojitelja i ostalog osoblja može raditi. Odgojitelji u vrtiću ove subote planiraju veliki prosvjed na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu. Imaju više zahtjeva, a jedan od njih odnosi se na prevelike grupe kao i nedostatak osoblja u vrtićima.

Odgojiteljima u vrtićima je prekipjelo i odlučili su izaći na ulice. U subotu 12. travnja na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu prosvjedovat će protiv teških uvjeta rada u kojima su se našli. Konkretno, Državni pedagoški standard se često krši. Skupine djece su prevelike, a osim odgojitelja, u vrtićima nedostaje i drugog stručnog i tehničkog osoblja.

Pedagoški standard je jasan: U zgradi vrtića najviše 10 skupina

No, što točno propisuje Državni pedagoški standard? Sabor ga je izglasao još davnog 16. svibnja 2008. godine na prijedlog Vlade. Postoji tri njegove varijante: jedan za osnovne, drugi za srednje škole te treći za predškolski odgoj. Državni pedagoški standard predškolskog odgoja i naobrazbe popisuje sve uvjete ‘za rad dječjih vrtića i drugih pravnih osoba koje obavljaju djelatnost organiziranog oblika odgojno-obrazovnog rada s djecom predškolske dobi’. Nakon što je donesen 2008. godine, prošao je kroz svoju posljednju izmjenu i dopunu 21. srpnja 2010. godine. U dokumentu od devet stranica opisuje se kako trebaju izgledati:

• programi s obzirom na trajanje i namjenu
• predškolski odgoj i naobrazba djece i djece s posebnim potrebama i to djece s teškoćama i darovite djece
• predškolski odgoj i naobrazba djece hrvatskih građana u inozemstvu
• predškolski odgoj i naobrazba djece pripadnika nacionalnih manjina
• ustroj predškole
• mjerila za broj djece u odgojnim skupinama
• mjerila za broj odgojitelja, stručnih suradnika i ostalih radnika u dječjem vrtiću
• mjere zdravstvene zaštite i prehrane djece u dječjem vrtiću
• mjerila za financiranje programa dječjih vrtića
• materijalni i financijski uvjeti rada
• prostori dječjeg vrtića
• higijensko-tehnički zahtjevi za prostore u dječjem vrtiću
• mjerila za opremu dječjeg vrtića
• mjerila za didaktička sredstva i pomagala

Tako je zanimljivo primijetiti da je u ovom aktu istaknuto da ‘zgrada dječjeg vrtića može imati najviše 10 odgojno-obrazovnih skupina’, a dijete u predškolski odgojno-obrazovni program može krenuti već sa šest mjeseci starosti. Pritom je naglašeno i da dijete ‘s posebno-odgojno-obrazovnim potrebama’ trebaju posebnu pažnju. Neovisno je li posrijedi dijete s teškoćama (s utvrđenim stupnjem i vrstom teškoće po propisima iz socijalne skrbi, koje je uključeno u redovitu i/ili posebnu odgojnu skupinu u dječjem vrtiću, ili posebnu odgojno-obrazovnu ustanovu) ili darovito dijete (dijete kojem je utvrđena iznadprosječna sposobnost u jednom ili više područja uključeno u jaslične i vrtićne programe predškolskog odgoja i naobrazbe).

Od 5 do 25: Broj djece ovisi o dobi i broju članova s poteškoćama

Dok odgojitelji navode da se moraju nositi s previše djece u jednoj skupini, članak 19 pedagoškog standarda jasno kaže da ‘broj djece u jednoj odgojno-obrazovnoj skupini za provedbu programa predškole ne može biti veći od 20 djece’. To je maksimum, koji se čak može i prekoračiti. Naime, u članku 22 se navodi da se broj djece u konkretnoj skupi definira ovisno o dobi djece, ali i broju djece s teškoćama u toj skupini. Postoje tri vrste skupine djece: Redovita skupina, mješovito-odgojno obrazovna skupina te odgojno-obrazovnim skupinama posebnog programa namijenjena djeci s istom teškoćom ili djeci koja imaju poteškoće autističnog spektra. No, kada pričamo o redovitoj skupini, u njoj može biti:

• najviše 5 djece (od navršenih šest do navršenih 12 mjeseci)
• najviše 8 djece (od 13 do 18 mjeseci)
• najviše 12 djece (od 19 do 24 mjeseca)
• najviše 14 djece (u trećoj godini )
• najviše 18 djece (u četvrtoj godini)
• najviše 20 djece (u petoj godini)
• najviše 23 djece (u šestoj godini)
• najviše 25 djece (u sedmoj godini do polaska u školu)

U odgojno-obrazovnu skupinu može se uključiti, na temelju mišljenja stručnih suradnika dječjeg vrtića, samo jedno dijete s lakšim teškoćama i tada se broj djece u skupini smanjuje za dvoje djece. U odgojno-obrazovnu skupinu može se uključiti samo jedno dijete s većim ili kombiniranim teškoćama ako je nedostatan broj djece za ustroj odgojne skupine s posebnim programom i tada se broj djece smanjuje za četvero, pojašnjava pedagoški pravilnik kako djeca s teškoćama utječu na broj djece u skupini kako bi se odgojitelj svima mogao adekvatno posvetiti.

Dužnosti odgojitelja sežu puno dalje od ‘čuvanja djece’

Također, pedagoški standard ističe da sam program u vrtićima može trajati minimalno tri sata dnevno. No, općenito su cjelodnevni (od 7 do 10 sati) ili poludnevni (od 4 do 6 sati). Na tom tragu, pedagoški standard propisuje da se za trodnevni program može zaposliti ‘jedan odgojitelj s polovicom radnog vremena’, za poludnevni program ‘jedan odgojitelj s punim radnim vremenom’, a za cjelodnevni ‘dva odgojitelja s punim radnim vremenom’. Po potrebi, osnivač (gradovi i županije) mogu dati suglasnost i za većim brojem odgojitelja, ovisno o broju djece.

– Broj potrebnih radnika u dječjem vrtiću utvrđuje se ovisno o broju odgojno-obrazovnih skupina, trajanju i vrsti programa te uvjetima rada u skladu s ovim Standardom. Odgojitelji, stručni suradnici i ravnatelji imaju obvezu trajnoga profesionalnog usavršavanja sukladno planu i programu koji donosi ministar nadležan za obrazovanje, stoji u članku 25. pedagoškog standarda.

Ima tu i dodatnih zanimljivosti, poput članka 27. koji kaže da ‘s djecom jaslične dobi od šest mjeseci do navršene prve godine života u 10-satnom programu rade najmanje tri odgojitelja s petero djece’. No, dok odgojitelji upozoravaju da su skupine djece prevelike i da ih vodi jedna osoba koja je pritom nerijetko i nestručna, pedagoški standard jasno propisuje da odgojitelj mora biti stručno osposobljena osoba. Također, obaveze i dužnosti sežu puno dalje od ‘čuvanja djece’ dok roditelji ne dođu po njih.

– Odgojitelj stručno promišlja odgojno-obrazovni proces u svojoj odgojno-obrazovnoj skupini. On pravodobno planira, programira i vrednuje odgojno-obrazovni rad u dogovorenim razdobljima. Prikuplja, izrađuje i održava sredstva za rad s djecom te vodi brigu o estetskom i funkcionalnom uređenju prostora za izvođenje različitih aktivnosti. Radi na zadovoljenju svakidašnjih potreba djece i njihovih razvojnih zadaća te potiče razvoj svakoga djeteta prema njegovim sposobnostima. Vodi dokumentaciju o djeci i radu te zadovoljava stručne zahtjeve u organizaciji i unapređenju odgojno-obrazovnog procesa. Surađuje s roditeljima, stručnjacima i stručnim timom u dječjem vrtiću kao i s ostalim sudionicima u odgoju i naobrazbi djece predškolske dobi u lokalnoj zajednici. Odgovoran je za provedbu programa rada s djecom kao i za opremu i didaktička sredstva kojima se koristi u radu, stoji u 26. članku pedagoškog standarda.

Odgojitelj brine i o estetici prostora

Ta oprema za koju je odgojitelj dužan mora, uz aktivnosti s djecom, obuhvatiti i hranjenje kao i spavanje, odnosno odmor. Prostorija mora biti uređena na način da osigura potrebu za čitanje slikovnica, glazbene i likovne aktivnosti, istraživačke aktivnosti, kao i za dramsko-obiteljske igre, igre kockama i slične igre.

K tome, sama oprema i namještaj moraju biti od kvalitetnog materijala, po mogućnosti prirodnog. Moraju se moći lako održavati, biti prenosivi, ali također i ‘postojanih boja, estetskog izgleda i primjerenog dječjoj dobi’. Iako didaktička sredstva i pomagala nisu konkretno pobrojana, pedagoški standard je naveo da su glavna mjerila njihove nabave ‘razvojna primjerenost, trajnost, lakoća uporabe, privlačnost i slično’.

Uz odgojitelje, tu su i stručni suradnici koji im pružaju pomoć, a u vrtiću mogu raditi ako su posrijedi osobe ‘sa zanimanjem pedagoga, psihologa i stručnjaka edukacijsko-rehabilitacijskog profila’. Konkretno, pedagog prati realizaciju odgojno-obrazovnog rada, psiholog se fokusira na ‘psihofizički razvoj i napredovanje pojedinačnog djeteta’ dok edukacijsko-rehabilitacijski kadar radi ‘na prepoznavanju, ublažavanju i otklanjanju teškoća djece. Utvrđuju specifične potrebe djece s teškoćama i o njima informiraju odgojitelje, ostale suradnike i roditelje’.

Pedagoški standard je jasan, ali praksa je problematična: ‘Više nema tko raditi’

Sve u svemu, dječji vrtić mora zadovoljiti zadaće odgoja i obrazovanja izvan obitelji, pružiti skrb i brigu za dijete. Propisuje i uvjete u kojima rade i koliko se zapošljava spremačica te kuhara. Rad spremača, kao i inače, ovisi o veličini prostora. Tako na 300 kvadratnih metara radi jedna spremačica u punom radom vremenu. Dužnosti spremača uključuje ‘održavanje čistoće prostorija za boravak djece, sanitarija i ostalih pratećih prostorija (predsoblje, garderobe, uredi, terase), vanjskih površina i igrališta, raspremanju i spremanju ležaljki i dezinfekciji igračaka’. Ako vrtić ima 3.000 metara kvadratnih vanjskog prostora, na tom području radi još jedan radnik s punim radnim vremenom. Za kuhare je izrađena posebna tablica koja propisuje koliko djelatnika radi na određeni broj djece.

Podsjetimo, predsjednica Udruge odgojitelja SIDRO, Katarina Turković-Gulin, prošlog je tjedna upozorila da u vrtićima nedostaje radnog kadra u svim aspektima, što onda dovodi u pitanje kvalitetu predškolskog odgoja. Iako je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih pozvalo gradove i općine da se pridržavaju pedagoškog standarda, iz SIDRA navode da ‘ministar ponovo pokazuje kako vrtiće ne vidi kao prvu stepenicu obrazovnog sustava, i ne stavlja ih pod prioritet Ministarstva, nego razdvaja i spušta odgovornost na razinu jedinica lokalne samouprave, produbljujući tako obrazovne nejednakosti’.

– Nedostaje nam oko 7.000 odgojitelja danas u struci i više nema tko raditi. Nedostaje i drugih profila zaposlenih u vrtićima: tehničkog i administrativnog osoblja, stručnih suradnika. Skupine su nam opet prepune, državni pedagoški standard se ne poštuje, imamo do 100 posto više djece po skupinama za koje skrbi samo jedan odgojitelj i to vrlo često nestručna osoba. Ugrožena je sigurnost djece, ugroženo je zdravlje odgojitelja, a kvaliteta odgoja i obrazovanja više ne postoji, pobrojala je ranije Turković-Gulin, sve probleme koje imaju odgojitelji, a nisu u skladu s pedagoškim standardom.

Čitav pedagoški standard predškolskog odgoja i naobrazbe, kao i onaj za osnovne i srednje škole, možete pročitati u privitku ispod. Napomena: ako vam dokument nije vidljiv, osvježite stranicu.