Dirljiv oproštaj od omiljenog profesora: 'Škola mu nije bila samo radno mjesto, bila mu je dom'

Željko Šuštić bio je omiljeni profesor Pomorske škole Zadar. Prošlog tjedna je preminuo u 67. godini života, a od njega su se ovog tjedna posljednji put oprostili bivši i sadašnji učenici kao i njegovi kolege iz škole. Njemu u čast zapalili su bakljadu na Foši kod zgrade škole, a profesori su se dirljivim pismom oprostili od njega.

– Danas nas je napustio naš dragi kolega, prijatelj i učitelj – Željko Šuštić, stoji u pismu djelatnika Pomorske škole Zadar u kojemu su se oprostili od svog dragog kolege.

Preminuo je prošlog tjedna u 67. godini života, a ovog tjedna održan je i njegov posljednji ispraćaj. Posebnom gestom od njega su se oprostili bivši i sadašnji učenici koji su napravili bakljadu na Foši ispred zgrade škole. Kako je to izgledalo možete pogledati u videu ispod.

– Rijetki su ljudi koji obilježe neko mjesto na način na koji je to učinio Željko. Škola mu nije bila samo radno mjesto, bila mu je dom. U njoj je ostavio srce, znanje, dobrotu, a njezini hodnici, učionice i zbornica zauvijek će nositi njegov trag. Željko je bio dijete Poluotoka, zaštitno lice Kalelarge, gdje je proveo najljepše dane svoje mladosti. Sjećanja na njega utkana su u svaki kutak tog dijela grada – u kamene ploče kojima je koračao, u osmijehe koje je dijelio, u susrete na ulici koje je oplemenjivao svojim tihim šarmom. Bio je dio gradske duše, nenametljiv, a opet prepoznatljiv – jednostavno Željko. U našoj školi, bio je dobro srce zbornice – prisutan, pažljiv, uvijek spreman pomoći, stoji u pismu njegovih kolega iz škole.

I on je bio bivši učenik Pomorske škole Zadar, gdje je maturirao davne 1977. godine, a 1986. je ondje počeo raditi i postao je jedan od najomiljenijih nastavnika. Prema riječima njegovih kolega, obolio je 2022. godine, a do tada je bio prisutan u apsolutno svim školskim aktivnostima.

– I učenici i mi kolege cijenili smo njegovu dobrotu, njegovu mirnoću, njegovu tihu, ali snažnu prisutnost. Brojne generacije pamtit će ga kao jednog od onih nastavnika koji ostaju – ne samo u uspomeni, već i u srcu. Iza njegovih blagih riječi krila se snaga karaktera, iza skromnosti – velika ljudskost. Bio je duboko vezan uz svoju obitelj – roditelji, koji su preminuli nedugo prije njegove bolesti, sestra Matilda, nećakinja Marina, zet Mario i njihove djevojčice Tara i Emily bili su njegova najveća radost i oslonac. Bio im je više od ujaka – bio je ljubav, podrška i mirna luka. U ime svih nas, iskrena sućut obitelji – sestri Matildi, nećakinji Marini, zetu Mariju i njihovoj djeci Tari i Emily. Dragi Željko, hvala ti. Na svemu što si bio – kolega, prijatelj, učitelj, čovjek. Teško je reći zbogom, ali zato ćemo reći – vidimo se, u pričama koje ćemo i dalje dijeliti o tebi, u sjećanjima koja neće izblijedjeti, u svakom koraku po Kalelargi gdje ćemo te uvijek iznova sresti, poručili su iz Pomorske škole Zadar.