VIDEO Ova škola nema zvono ni Vjeronauk, ali ima modularnu nastavu: Otvorili su nam svoja vrata

Osnovna škola Hugo Kon u Zagrebu je poznata po tome da je privatna škola židovske zajednice. Ipak, učenicima ne predaju Vjeronauk bilo koje vjere, a fokus u odgoju im je na građanskom obrazovanju. Umjesto da slušaju sve predmete odjednom, modularnom nastavom se fokusiraju na jednu grupu predmeta par tjedana prije nego prijeđu na gradivu drugih predmeta. Imaju i obilje izvannastavnih aktivnosti, projektne nastave, a inzistiraju i da u obrazovanju sudjeluju i roditelji.

‘Svi se žale na nedostatak novca, ali nitko na nedostatak pameti’, židovska je poslovica koja nas je dočekala odmah nakon što smo zakoračili u Osnovnu školu Hugo Kon u Zagrebu. Osim što je privatna, to je škola gdje je židovska kultura konstantno u zraku. Učenike i profesore u prekrasnoj gornjogradskoj palači Kulmer zatekli smo pod maskama dok su slavili Purim, najradosniji židovski blagdan. Došli smo u vrijeme odmora, ali nismo ni shvatili kada je ponovno došlo vrijeme za nastavu. Naime, u ovoj školi nema školskog zvona.

No, uz privatnost i židovstvo, uz ovu školu se vežu i pridjevi kvalitetnog obrazovanja. Bogata izvannastavnim aktivnostima, intenzivan rad s učenicima i visoki kriteriji za ocjenu koju učenici moraju zaslužiti usvojenim znanjem, čini se da je ova škola uspjela nadvladati sve što se zamjera javnim školama. Čak su za javne škole i izradili upute tijekom korone za kvalitetnu online nastavu. Iza uspjeha ove škole na Katarininom trgu, uvjeravamo se u neslužbenim razgovorima s nastavnicima i učenicima, stoji nekoliko ključnih razloga.

Sat Hrvatskog, sat hebrejskog: Škola nacionalne manjine za sve nacije

Uz proslavu Purima u kojoj smo zatekli učenike, kao i zidovima ukrašenim učeničkim radovima s motivima Izraela, Davidovim zvijezdama i natpisima na hebrejskom jeziku, odmah je jasno da je OŠ Hugo Kon ‘Židovska škola’. No, njihova ravnateljica, Sanja Petrušić Goldstein, ističe da je to škola otvorena svim vjerama i nacijama. Svega 30 posto učenika je židovskog podrijetla, te ova nacionalna zajednica općenito u Zagrebu i Hrvatskoj ima jako mali broj pripadnika.

– Kad spomenete židovstvo, ljudi pomisle da je to zatvorena zajednica i vjera a s time ide niz predrasuda. Neke su čak i pozitivne, ali su ipak predrasude. Osnivač škole je Židovska zajednica Bet Israel, imamo status manjinske škole po modelu C. Znači da uz sve redovne predmete imamo tri do pet sati tjedno satove Hebrejskog jezika kao jezika nacionalne manjine. Nismo vjerska škola i nema nijednog religioznog predmeta, ne podučavamo ono što se u javnim školama zove vjeronauk, pojasnila je Petrušić Goldstein.

Dodala je da se većina učenika s hebrejskim jezikom tek susretne u ovoj školi. No, ne uči se s ciljem da ga učenici znaju govoriti perfektno i fluidno, koliko da se kroz njega opiše kultura i znanje o židovstvu. Naša sugovornica ističe da kada, primjerice, pričaju o Tori (pet knjiga Staroga zavjeta), analiziraju ju kao knjigu običaja i pravila koja promiče vrijednosti na kojima se temelji čitava zapadna civilizacija. Otvorenost i građanski odgoj glavne su vrednote koje žele usuditi djeci kako profesori tako i roditelji koji upišu djecu u ovu školu.

– Poštivati drugoga kao sebe. Poštivati svoje roditelje. Biti pristojan prema drugome, uvažavati ih. Ne činiti drugome ono što ne želiš da čini tebi. I posljednje, ne manje važno, čitati, učiti i biti pismen. Bez toga nema života, sažela je Petrušić Goldstein.

Imaju modularnu nastavu

Kroz godine, OŠ Hugo Kon je stekao sjajnu reputaciju zbog same kvalitete nastave, nastavnog kadra i brojnim izvannastavnim aktivnostima koje nude učenicima. Zadovoljstvo dobrim glasom o školi ravnateljica nije skrivala, ali nastojala je objektivno procijeniti razloge uspjeha. Ključnim ističe činjenicu da zbog malog broja učenika u razredu imaju veće mogućnosti nego državna škola. U prvom redu, kaže, imaju manje logističkih i administrativnih poslova, pa se mogu više posvetiti projektnoj nastavi i radu s učenicima.

Dok zadnjih godina puno slušamo o modularnoj nastavi koja bi se trebala uvesti u strukovne srednje škole, u ovoj školi ona već redovno postoji za učenike od petih do osmih razreda.

-Djeca ovdje ne slušaju sve predmete odjednom, nego imamo grupe predmeta koje slušaju po tri ili četiri tjedna, a onda su ispiti. Recimo, slušaju Povijest, a onda Geografiju i ne uče ta dva predmeta paralelno. Onda kada profesor ima blok sat Povijesti, može sasvim drugačije osmisliti taj sat, kako će, recimo, predočiti Francusku revoluciju, rekla je Petrušić Goldstein.

Stoga u ovoj školi satničar smišlja novi raspored svakih par tjedana, što je nemoguće u javnim školama zbog velikog broja učenika. Tako se mogu posvetiti i projektnoj nastavi. Petrušić Goldstein ističe da svake godine imaju dva velika projektna tjedna: tjedan ljudskih prava i zdravstveni tjedan. K tome, svake godine imaju posebnu temu, a ove je godine zajednica. Ta riječ stoga prožima čitavu ovu školsku godinu,

– Zdravstveni tjedan je svake godine drugačiji. U njemu ima Prirode i Biologije, ali zdravlje tretiramo i kao društveni predmet. Obrađivali smo što je javno zdravstvo, kakvo je zdravstvo kod nas, je li besplatno? Kome se javiti ako se razboliš, možeš li si priuštiti liječnika, kada je pokrenuto javno zdravstvo kod nas. Imamo mamu koja radi na Zavodu Andrija Štampar, i ove nam je godine održala predavanje o Andriji Štamparu, jednom od utemeljitelja Svjetske zdravstvene zajednice. Također, zajednicom smo se bavili i kroz temu ekologije. Kako kao zajednica možemo utjecati na klimu, zašto na otočju Svalbard imamo veliko svjetsko skladište sjemena koje čuvamo u slučaju katastrofe, opisivala nam je ravnateljica Hugo Kona dio nastave.

Profesori provjeravaju da li učenik zabušava ili mu nešto ne ide: ‘Dijete će biti posvećeno učenju samo ako vidi roditelja’

Prednost male škole je i bolje poznavanje učenika i njihovih potreba. Kao i svaka druga škola, u OŠ Hugo Kon četvrtaši i osmaši pišu nacionalne ispite, ali profesori već znaju kakvi rezultati mogu postići. Već u prva četiri razreda znaju kome treba prilagođeni program zbog problema s učenjem poput disleksije, a od petog do osmog razreda prate svega dvanaest do četrnaest učenika po razredu i po potrebi s njima dodatno rade.

– Profesori u roku od šest mjeseci znaju koje dijete ima interesa u kojem području, što mu ide slabije. Imamo tjedne sastanke na kojima razgovaramo o učenicima. Profesor ako treba, radi jedan na jedan na dopunskoj nastavi ili poslijepodne, za vrijeme zadaća koje se pišu od 14 do 14.45 sati. Učeniku može reći ‘okej, vidim da nisi razumio gradivo i da si ga prespavao. To nije dobro, dobit ćeš bilješku u e-Dnevnik. Idemo vidjeti da li ti stvarno nije jasno ili ti se nije dalo slušati’. To profesor napravi jednom, možda, dvaput. No, ako vidite i treći put da učenik zabušava, drugačije ćete se postaviti. Ali, ako uočite da je posrijedi hendikep, recimo, nesnalaženja na geografskoj karti, onda ćemo kartu svesti na minimum i vidjeti kako ide drugi dio gradiva i zašto je tako. Poslije nastave možemo vidjeti u čemu je problem, opisala je ravnateljica predanost nastavnika u školi.

No, kao privatna škola, imaju i prednost da puno rade s roditeljima. Petrušić Goldstein upozorava da je problem što mnogi roditelji misle da je škola mjesto učenja u kojem oni nemaju što tražiti. Ali, to nije istina te je suradnja s roditeljima itekako bitna. Zbog visokih kriterija za dobru ocjenu, Petrušić Goldstein nam priznaje da se roditelji katkada pitaju zašto je teže dobiti peticu ovdje nego u drugim školama. No, ravnateljica kaže da ih nitko ne sili djecu da se školuju u ovoj školi na Gornjem gradu. Srećom za većinu roditelja, njihova spremnost na rad se podrazumijeva.

-Kad roditelj danas upiše dijete u privatnu osnovnu školu, vjerujte da je to roditelj kojem je obrazovanje izuzetno važno. Postoje predrasude da se kroz privatne škole djeca getoiziraju, ili da se poklanjaju ocjene, ali to nije slučaj. Naši roditelji misle da je od prvog dana jako važno obrazovati dijete na pravi način. Ne možete školi prepustiti obrazovanje bez da sami sudjelujete. Vaše dijete će biti posvećeno čitanju, učenju i knjizi, samo ako vidi vas da to radite kod kuće i ako mu date do znanja da su to vaša očekivanja. Ako u ovome roditelji i škola nisu usklađeni, dijete će doživjeti školu i obrazovanje kao nešto nametnuto i kao teret, zaključuje Petrušić Goldstein.

Zbog manje škole nitko nikoga ne zadirkuje: ‘Nije nam preteško, ali imamo više ispita odjednom’

Pristupom ove osnovne škole osim nastavnika i roditelja, zadovoljni su i sami učenici. Osmaši Franka, Ivan i Maša koje smo zatekli u zajedničkoj prostoriji za odmor učenika iščekuju svoj odlazak u srednju školu. Zanimljivo, Franka je provela osam godina ovdje, iako ima iskustvo i prolaska prvog razreda osnovne i u Arapskim emiratima. No, Ivan je u Hugo Kon došao tek u šestom razredu, a Maša u sedmom razredu. Svi se slažu oko jedne stvari: ova škola je manja, a samim time nema problema među učenicima. Nitko nikoga ne omalovažava.

– Najveća razlika između ove i državne škole je što smo ovdje svi velika zajednica dok je u državnoj školi zapravo svatko za sebe. Ovdje smo od 1. do 8. razreda jedan razred, opisao je Ivan kako mu je drago da nema više razrednih odjela u istoj generaciji.

Učenica Maša je svjesna da se u drugim osnovnjacima slušaju svi predmeti odjednom. No, modularan model u kojem se školuje, navodi nam, puno joj više odgovara. Iako, priznaje nam, taj pristup ima i prednosti i mane.

– Mislim da nam je lakše jer kad već započnemo neko gradivo, onda ga brže prođemo i više se na njega fokusiramo. Nije nam preteško, ali onda imamo više ispita odjednom. No, brže završimo s radom, opisala nam je Maša prednosti i mane modularne nastave iz svoje, učeničke perspektive.

Moć kvalitetnog profesora: Učenica želi na MIOC iako joj je najdraži predmet Hrvatski

Franka nam je otkrila da već razmišlja i o fakultetu. U budućnosti se želi baviti medicinom, ali svjesna je da je prije upisa na fakultet čeka i srednja škola. Odlučila se za prirodoslovno-matematičko obrazovanje kroz zagrebačku XV. gimnaziju, famozni MIOC. U odluci je, kaže nam, veliku igrala profesorica matematike.

– Matematika mi nije najdraži predmet, nego Hrvatski. Ali, zainteresiralo me kako nam je profesorica predavala. Razveseli me kada logikom spojim neki zadatak, rekla nam je Franka.

S dobrim profesorima, čak ni Hebrejski nije problem. Ivan nam je rekao da iako je došao u sedmom razredu u školu, krenuo je taj jezik učiti ispočetka. Na početku se mučio, najviše s čitanjem zbog drukčijih slova, ali se snašao kroz konstantno ponavljanje. Iako mu se više sviđa privatna osnovna od javne, ipak se ne brine što će se za svoje srednjoškolske dane vratiti pod okrilje države.

– Jako se veselim srednjoj jer u srednjoj možeš naći veće društvo. Ovdje ipak nema puno ljudi, zaključio je osmaš kojemu se s jedne strane sviđa manja zajednica, ali je spreman i za neka nova poznanstva.