Filip tešku gimnaziju prolazi s 5.0, a ne propušta druženja i izlaske: 'Domaće zadaće ne rješavam previše'

Filip Mirko treći je razred zagrebačke V. gimnazije. Prva dva razreda svoje srednje je prošao s prosjekom 5.0 ali kaže nam, nije to planirao, Sve se dogodilo spontano te uz učenje ne propušta priliku za druženje s prijateljima. Smatra da ima i važnijih stvari od prolaska sa samim peticama, a kod planova učenja, smatra, nije bitno da bude preambiciozan, samo da ga se pridržavate.

Prelazak iz osnovne u srednju nije uvijek lagan i može vam zatrebati malo vremena da se priviknite na novu situaciju. No, Filip Mirko se odlično snašao kada je došao u zagrebačku V. gimnaziju. Trenutačno je treći razred prirodoslovno-matematičke gimnazije takozvanog ‘informatičkog smjera’ ove škole, a prva dva razreda je prošao s prosjekom 5.0.

Teža gimnazija ne znači odricanje od zabave: ‘Nemam poseban pristup učenju’

Osim na nastavi, Filip svoje znanje pokazuje i na natjecanjima. Pogotovo na natjecanju iz Logike, gdje odlazi i na državno natjecanje, a okušao se i na natjecanjima iz matematike, fizike, geografije. Uz mentalnu gimnastiku, nije zanemario ni fizičku. Trenira košarku, u slobodno se vrijeme voli baviti nogometom i tenisom. K tome, nalazi vremena i za izlazak i druženje s prijateljima. Stereotipe o superodlikašima kao osobama koje samo vise za knjige, dosljedno ruši. Čak i kada je posrijedi škola poput njegove koja uživa reputaciju jedne od zahtjevnijih u glavnom gradu Hrvatske i u državi općenito.

– Velik broj ljudi misli da se upisivanjem ‘teže’ gimnazije morate odreći stvari poput izlazaka i druženja, ali to uopće ne mora biti tako te najčešće i nije. Rijetko propuštam takve stvari radi učenja. Sve možete stići ako imate dobar plan učenja kojega se pridržavate (…) Naravno da postoje stereotipi o odlikašima s kojima se ne slažem poput toga da odlikaši imaju fokus samo na školi te nemaju vremena za izlaske i hobije što zaista nije istina jer i na svom i primjerima drugih ljudi vidim da se sve može istovremeno odrađivati bez da nešto drugo izostane, kazao nam je Filip.

Dodao je da ne smatra da ima ‘neki poseban pristup učenju te ga nikada baš nisam ni mijenjao’. Ukratko kaže, trudi se što bolje shvatiti gradivo te rješava zadatke. No, radi razliku između teorijskih predmeta koje uči svega dan prije testa, dok za Matematiku odvoji par dana.

– Mislim da je najbitnije da si okvirno odredite plan učenja za tjedan koji ne mora biti preambiciozan, a može biti vrlo koristan ako ga se držite. Ne mogu reći da previše rješavam domaće zadaće, mislim da je najpametnije da sami procijenite koliko su vam korisne, ali sam siguran da ne odmažu, rekao je Filip.

Uspjeh ne utječe na prijateljstvo, pismeni lakši od usmenih: ‘S dobrim prosjekom nije zagarantirana naklonost profesora’

Iako ne skriva da je dobar osjećaj proći prva dva razreda s 5.0 prosjekom, naš sugovornik nam navodi da mu on ipak ne stvara pretjeranu sreću. Kako nam kaže, sve se dogodilo vrlo spontano i općenito misli da ‘nije najbolje odmah postaviti visoke ciljeve i očekivanja po dolasku u novu sredinu’. Time si stvarate stres, ali i gubite osjećaj novog iskustva u novoj sredini. Iako je s 5.0 uspio postići maksimalne rezultate u svim predmetima i svim oblicima ispitivanja, ima svoje favorite.

– Više volim pisane ispite jer ti omogućuju bolju kontrolu nad vremenom. Na ispitu lako možete preskakati dijelove koje ne znate te im se kasnije vratiti, a ne gubiti vrijeme na njima za razliku od usmenog ispitivanja gdje nemate toliku slobodu. Rekao bi da mi je najteži predmet Kemija, a najlakši, Engleski. Za najzanimljivije predmete bi vjerojatno izdvojio Matematiku i logiku jer to nekako oduvijek volim i nije mi ih problem učiti, a nešto manji interes bi rekao da imam za Biologiju, otkrio nam je Filip.

Obitelj i bližnji su naravno prezadovoljni njegovim uspjehom, ali ovaj odlični učenik V. gimnazije ne vidi da ima neki utjecaj na njegove prijatelje. Doduše ne vidi ni razloga zašto bi. U složnom je razredu gdje, kaže nam, svi si međusobno pomažu. Kako otkriva ‘i prije ili tijekom testa’. Osim učenika, tu su i nastavnici koji cijene sjajne učenike, iako to ne znači da će im davati veću prednost nego drugima.

– Mislim da profesori cijene školski uspjeh, ali isto tako ne mislim da im je to presudno. Zna se dogoditi da pokažu više razumijevanja odlikašima, no to nije uvijek slučaj te bi rekao da vam s dobrim prosjekom nije zagarantirana naklonost profesora iako sigurno ne odmaže, procijenio je Filip koliku prednost ima zbog svojeg truda i uspjeha u usporedbi sa svojim prijateljima.

Prosjek 5.0 nije sve: ‘Može olakšati upis na faks, ali bitnije se fokusirati na maturu’

Budući da je tek treći razred, naš sugovornik nam kaže da još zasad nije previše razmišljao o tome što bi želio studirati. Ipak, kako kaže, u dogledno vrijeme planira ostati u Hrvatskoj. Ne zamara se ni time hoće li i po treći put ima sve petice.

– Ne osjećam neki pritisak da svake godine moram ponoviti isti prosjek jer zaista mislim da to treba doći spontano i usput, a ne kao dugotrajni cilj koji se mora pod svaku cijenu ostvariti. Svatko to gleda na svoj način, a ja bih rekao da ne treba previše gledati unaprijed već treba rješavati probleme jedan po jedan pa će se na kraju sve posložiti, rekao nam je Filip.

Stoga je ovaj zagrebački učenik dodao i da iskreno, ne misli da je bitno proći s 5.0. Može zvučati dobro, postoje i bitnije stvari. Na kraju, dana taj maksimalni uspjeh može zvučati jako dobro, ali ipak ne mora nužno donijeti ‘ništa više nego ijedan drugi prosjek’.

-Eventualno vam može olakšati upis na željeni faks, a ako vam je to cilj, mislim da je bitnije fokusirati se na maturu nego na prosjek svake godine. Savjetovao bih vam da si prvo osigurate ono što vam je bitnije poput dobrih prijatelja i hobija jer ako to imate i školu će vam biti lakše odrađivati, zaključio je super odlikaš zagrebačke V. gimnazije koja je, inače, prirodoslovno-matematičkog usmjerenja.

Više tekstova iz serijala o najstudentima čitajte na poveznicama:

Maturant Borna srednju i osnovnu ‘proletio’ s 5.0: ‘Nisam ljubitelj škole, to je obveza koja mi ide’