Osmaši riješili nacionalni iz Hrvatskog, čeka ih još sedam: ‘Iskreno, bespotrebno, ali ne znam bolje rješenje'

Dojmovi osmaša o nacionalnim ispitima su važni jer se ovi ispiti tiču upravo njih. U ponedjeljak je ovogodišnja generacija pisala nacionalni ispit iz Hrvatskog, a mi smo po dojmove o ovom ispitu skoknuli do Osnovne škole Marin Držić. Učenice Dorotea i Ivana nisu osjećale stres jer ipak, znale su da ne pišu ovaj ispit za ocjenu. Nastavnici su im objasnili da je cilj nacionalnih ispita samovrednovanje njihovog znanja, no navode da svaki učenik u njihovom pisanju pronalazi svrhu sam za sebe.

Unatoč prošlotjednim bojaznima da bi štrajk nastavnika mogao utjecati na prvi dan pisanja nacionalnih ispita za osmaše, učenici u Hrvatskoj danas su odradili nacionalni ispit iz Hrvatskog. Među njima i u zagrebačkoj Osnovnoj školi Marina Držića gdje su učenici imali jednaki tretman kao i drugdje. Kao što smo ranije pisali, nacionalni ispit iz Hrvatskog ima 47 zadataka za sve skupa 70 bodova u tri ispitne cjeline: čitanje, hrvatski jezik i pisanje. Ispit je trajao 180 minuta s tim da svaka ispitna cjelina traje 90 minuta, a predviđena je i polusatna pauza. Kao nam je potvrdilo više naših pratitelja diljem Hrvatske preko društvenih mreža, pisanje sažetka ove godine se svelo na volontiranje mladih u Hrvatskoj.

Pitanja s cakama: ‘Kad su nam rekli da ih pišemo nismo skakali od sreće’

No, kakve točno emocije prolaze osmaši koji su danas pisali svoj prvi nacionalni ispit, a nisu imale prilike iskušati ga u četvrtom razredu? Naše sugovornice, učenice OŠ Marina Držića, Ivana iz 8. C i Dorotea iz 8.B nisu osjećale preveliki stres uoči pisanja. Kako su nam rekle i one i njihovi prijatelji u razredu su dosta ležerno dočekali prvi od osam nacionalnih ispita koje će pisati. Sve u svemu, iako se nisu mogle konkretno sjetiti pitanja, kažu nam da su bila ‘srednje teška’.

– Pitanja su uvijek imala ‘caku’ na prvu pogled se činilo da je sve točno ili netočno, ali se morao dobro pročitati zadatak da bi se razumio. Bio je jedan istraživački članka o provođenju vremena pred televizorom i spominjale su se dvije kompanije. Onda je pitanje bilo tko je radio istraživanje i bile su ponuđene te dvije kompanije u tekstu i još dvije koje se nisu spominjale. Trebala se obratiti pažnja na štambilj, prisjetila se Dorotea.

Slično razmišlja i Ivana, koja nam kaže da su neka pitanja znala biti ‘škakljiva’ tako da su joj dvije opcije imale jednako smisla za potencijalni točan odgovor. Dodala je da nisu morali znati činjenice iz lektira koje su čitali u petom razredu već da su uvijek pred sobom imali tekst koji su morali pročitati da bi odgovorili na zadatke. Pohvalila je svoju profesoricu Hrvatskog navodeći da ih je u ranijem razredu sjajno pripremala, ali posebne pripreme za nacionalni ispit za nacionalni ispit nisu imali. Ipak, cilj je bio provjeriti koliko znaju. Ipak, Ivana nam je priznala da nije došla baš bez ikakve pripreme.

– Kad su nam rekli da ih pišemo, nismo bili ludi i skakali od sreće. Ali, došlo je i što je tu je, mora se (…) S obzirom da svaki dan u školi imamo neki test ili ispitivanje, dođe mi kao nešto svakodnevno. Mislila sam, ‘dobro, to će doći i kad dođe snaći ću se kako bude’ (…) Malo sam prolistala da se sjetim nekih glavnih pojmova, opisivala nam je Ivana osjećaje dok je tek iščekivala nacionalni ispit koji je pisala u ponedjeljak.

‘Ispitivati me na kraju osmog razreda što sam naučila u petom je neusporedivo’

Iako se prošlogodišnji nacionalni ispiti ne objavljuju javno kao pitanja i odgovori prošlogodišnjih matura, svi zainteresirani mogu na stranicama Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVVO) pronaći vodiče kroz nacionalne ispite. Tako nam je Ivana rekla da su je isti dosta posjetili na mature te smatra da nacionalni ispiti mogu biti dobro ‘zagrijavanje’ za ispite koje ih čekaju na kraju gimnazije ili četverogodišnje srednje. U školi su, kaže nam, objasnili njoj i drugim učenicima da je svrha ovog ispita bez ocjene ‘samovrednovanje i procjena znanja učenika prije upisa u srednju školu’. No, Ivana o tome ima svoje mišljenje.

– Iskreno, smatram da bi to, tko god zna otprilike o čemu se radi i imalo se trudi oko škole, mogao sam otprilike procijeniti koliko je zaboravio ili koliko se sjeća. S obzirom na to da imamo prijemne ispite (za neke srednje škole, op.a) na dva mjesta procjenjujemo svoje znanje, tako da mislim da je to prilično bespotrebno. Ali, iskreno, ne znam bolje rješenje koje bi se moglo napraviti (…) Budimo realni, ispitivati me na kraju osmog razreda što sam naučila u petom je neusporedivo. Pogotovo ako se procjenjuje moje trajno znanje, nema mi smisla zato što je to moje trajno znanje i nisam ništa ponavljala. U petom sam razredu vjerojatno bila spremnija za ispite nego sada kada pišem nacionalni ispit za određenu temu, procijenila je Ivana.

Dodala je da pritisak osim u školi, nije osjećala ni od roditelja budući da ocjena nije u igri. No, svjesna je da su neki možda i učili za nacionalne ispite, što pripisuje njihovoj neodređenosti u kojoj svatko može za sebe izvući svrhu za njih. Tako netko, primjerice, može odlučiti pripremati se za njih da vidi koliko toga može napraviti. Drugi mogu samo gledati koliko su zapamtili, a treći se pripremati da bi iskušali kakav je osjećaj pisati maturu. Dorotea nam je otkrila da su joj najdraži predmeti u školi Matematika i Fizika. Ipak, ne osjeća pritisak da bi sada trebala posebno učiti za nacionalne ispite iz tih predmeta. Doduše, kaže nam, ‘mislim da Matematiku dobro znam i jednom kada se nauči, ona se zna’.

Mala matura kao rješenje za poplavu odlikaša? ‘Ako netko želi upisati prirodoslovnu, trebala bi mu se gledati Biologija, Kemija i Fizika’

Osmašima u Držiću je objašnjena trenutna svrha nacionalnih ispita, no treba li otići korak dalje i uvesti ih za ocjenu? Možda uvesti malu maturu? Ivana još ne zna koju srednju bi upisala, ali naginje prema gimnazijskim smjerovima, dok Dorotea također gleda prema gimnazijama matematičkog usmjerenja. Obje su učenice i svjesne problema ‘poplave superodlikaša’, odnosno da brojni njihovi vršnjaci dobivaju zaključene petice koje možda nisu zaslužili.

Ivana se slaže da bi mala matura možda olakšala situaciju nekim učenicima, ali onda vjeruje da bi bilo pošteno da nema prijemnih ispita u ponekim srednjim školama. Ipak, sve u svemu, smatra da je ‘bolje da nacionalni ostanu neocijenjeni jer većini učenika to smanjuje stres’. Slično razmišlja i Dorotea. Ocjenjivanje nacionalnih ispita bi moglo biti dobro rješenje protiv poplave superodlikaša, ali misli da je trenutačna organizacija nacionalnih ispita dobra kako bi se vidjelo znanje učenika.

– Ne bi htjela da se onda ocjenjuju svi nacionalni ispiti, jer se, primjerice, teško sjetiti nekih činjenica iz Geografije iz 5. razreda. Ako netko želi upisati prirodoslovnu srednju školu, onda bi mu se trebali gledati Biologija, Kemija i Fizika, predložila nam je Dorotea promjene koje smatra da bi se trebale uvesti u nacionalne ispite ako bi se oni ocjenjivali i bili uvjet upisa u srednje škole.