Roditelji srednjoškolki napravili strogi raspored za mobitel: 'Razumijem koja je bila njihova logika, ali...'

Današnji odgoj djece u tehnološki nikada naprednijem svijetu pun je izazova. Treba li djetetu dati mobitel i ako da u kojoj dobi je to najprikladnije, teško je odlučiti. Studentica dizajna iz Zagreba, 19-godišnja Ani, na svom je TikTok profilu objavila sliku rasporeda korištenja mobitela koji su joj napravili njeni roditelji u srednjoj školi. Mobitel je morala predati roditeljima kada bi prošao termin kada je imala dozvolu za korištenje mobitela, a rigoroznog rasporeda morala se držati i tijekom korone. Ispričala nam je kako je ona doživjela ovakav strogi pristup i misli li da je imao pozitivan utjecaj na njen uspjeh u školi.

Zamislite da vam roditelji naprave raspored za korištenje mobitela. Dane kada imate nastavu možete dobiti mobitel na maksimalno par sati prije ili nakon škole, a po povratku iz škole morate im ga predati. Tijekom vikenda mobitel dobivate tek od 17 sati i možete ga koristiti do 23 sata u subotu, a u nedjelju do 21 sat. I da, roditelji imaju vašu lozinku tako da vam mogu provjeriti apsolutno sve što ste radili kada je mobitel bio kod vas.

Uz to, za svaku dobivenu jedinicu mobitel dobijete pola sata nakon dogovorenog vremena korištenja i to vrijedi sve dok se jedinica ne ispravi. Ako prešutite jedinicu, mobitel će vam biti potpuno oduzet na onoliko dana koliko ste prešutjeli da ste ju dobili. Upravo ovako izgledao je Anin život tijekom srednje škole.

Na TikToku podijelila sliku svog rasporeda korištenja mobitela

Ona je danas 19-godišnja studentica dizajna na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, a na svom je TikTok profilu objavila sliku uputa za korištenje mobitela što je imala od sedmog razreda osnovne škole. Zbog dosta rigorozne odgojne mjere u vezi mobitela njena objava prikupila je više od 150 tisuća pregleda.

– Prva mjera je bila zamjena smartphonea sa starom Nokiom, a kada sam krenula u srednju smo to zamijenili rasporedom za ‘elektrone’ (tako su moji roditelji zvali sve uređaje jer im je bilo smiješno) – to se odnosilo na mobitel, tablet, pametni sat i televiziju. Vjerojatno bi se odnosilo i na laptop, da sam ga imala. Prvi mobitel sam dobila u 5. razredu. To je bila ona ista Nokia na tipke koju bih kasnije dobila kada sam bila u kazni. Onda sam neko vrijeme bez ograničenja imala neke starije modele pametnih telefona, a čim sam dobila malo bolji mobitel je uveden raspored, objasnila nam je Ani.

‘Nisam smjela mijenjati lozinku na mobitelu’

Kada je dobila raspored, osjećala se, kaže – užasno. Ograničenje je bilo uvedeno jer su njeni roditelji smatrali da se ne trudi dovoljno u školi. Ani nam kaže da je zapravo bila prosječan đak i da je njen problem zapravo bio manjak koncentracije koji se, tvrdi, nije riješio ukidanjem mobitela.

– Jedino što se time postiglo jest da sam se osjećala otuđeno od prijatelja. Nisam mogla razgovarati s njima, pitati ih za zadaću, druženje i slično. Kada sam bila u 8. razredu je krenuo Covid, pa sam se osjećala jako usamljeno. Najstroži primjer koji sam čula od prijatelja je da im roditelji ponekad uzmu mobitel, ali da ga običnu dobiju nazad za dan-dva, priča nam Ani.

U osnovnoj školi Ani je od društvenih mreža imala samo Instagram koji je, navodi, slabo i koristila. U srednjoj ga je počela više koristiti, a imala je profil i na Tumblru i TikToku. Kako su njeni roditelji imali lozinku mobitela, uvijek je mislila da potajno provjeravaju kakve je poruke slala i što je sve radila na tim društvenim mrežama.

– Nisam smjela mijenjati lozinku na mobitelu, no nikad mi nisu rekli da su mi pregledavali poruke pa ne mogu biti sigurna. No neko vrijeme sam imala aplikacije koje su pratile moju aktivnost na internetu, branile mi pristup nekim stranicama i slično te aplikaciju s kojom mi je mama mogla pratiti lokaciju, rekla je Ani.

‘Njihove odgojne mjere su me temeljno promijenile kao osobu’

Danas, kaže, shvaća zašto su njeni roditelji uveli tako strogi raspored korištenja mobitela. Ipak, ne smatra da je trebao biti baš toliko rigidan.

– Voljela bih da smo mogli doći do nekog kompromisa. I meni je bilo u interesu poboljšati ocjene, ali kada sam shvatila da moj trud neće rezultirati nikakvom promjenom u njihovom mišljenu, jednostavno sam prihvatila status quo i nastavila po svom. Razumijem koja je bila njihova logika iza tog rasporeda, ali mislim da bi bilo bolje da smo probali različite metode i da su bili voljni saslušati zašto mi njihova ne paše, istaknula je Ani.

Na pitanje hoće li istu ili sličnu metodu primijeniti i na svojoj djeci, ako ih ikada bude imala, Ani odgovara kako – sigurno neće.

– Njihove odgojne mjere su me temeljno promijenile kao osobu i sada sam jako oprezna u svom odnosu s roditeljima. Ako ću imati djecu, trudit ću se da imaju sigurno iskustvo na internetu, no ne bih voljela biti jako stroga. Naravno, neke mjere ili kazne bi postojale, ali vjerujem da bi one trebale biti dodijeljene po zaslugama te da sve ima svoju granicu – u jednom trenutku to može prijeći u iživljavanje nad djetetom i to mu ne bih htjela priuštiti, poručila je Ani.