Škola se emotivnim pismom oprostila od omiljene spremačice: 'Teta Vera, nemojte nas zaboraviti'

Gimnazija Sisak oprašta se od omiljene spremačice koja odlazi u zasluženu mirovinu. Profesorica koja je napisala emotivno pismo prisjetila se prvog susreta s tetom Verom 2007. godine, a istaknula je i njezinu neizmjernu ljubav prema školi tijekom 30 godina posvećenog rada. U pozivu za kavu i ćakulu, anonimna profesorica joj je izrazila zahvalnost i oproštaj, zaključujući da škola bez tete Vere više neće biti ista.

Gimnazija Sisak nedavno je doživjela posebno emotivan trenutak jer je dugogodišnja djelatnica, poznata po vedrom licu i najnasmijanijim očima na hodnicima, kročila u svijet mirovine. Teta Vera, kako ju je njena školska zajednica s ljubavlju zvala, ostavila je neizbrisiv trag u srcima generacija učenika i kolega.

– Prvi put sam prekoračila preko gimnazijskog praga u ljeto 2007. Na vratima me dočekalo vedro lice i najnasmijanije oči koje sam ikad vidjela – Teta Vera, prisjeća se profesorica ovog pisma.

Kako piše, ovo je bio samo početak tridesetogodišnjeg putovanja prepunog ljubavi prema školi. U narednim godinama, teta Vera postala je neizostavan dio školske atmosfere, svaki put pozdravljajući učenike s istim toplim osmijehom. Autorica ističe kako je 30 godina teta Vera marljivo brinula da škola uvijek bude čista, mirišljava i blistava.

Čak i kroz brojne promjene, od zamjene ravnatelja do preseljenja u novu zgradu škole, teta Vera ostala je konstanta na hodnicima ove gimnazije. Profesorica ju je u pismu pozvala da svrati ponekad na kavu i ćakulu, ali i tajnu da ju ničije ‘kako ste profesorice?’ nije razveselilo kao Verino.

– Draga Vera, hvala Vam za sve. Školu čine učenici i djelatnici i naša bez Vas nikada više neće biti ista. Nemojte nas zaboraviti, mi Vas nećemo. Puno Vas grlim u ime cijele škole, zaključuje profesorica.