Emocionalni odgoj u školi? Ova zagrebačka provodi ga već tri godine, otkrili su nam kako to izgleda

Škola Epoha privatna je gimnazija s pravom javnosti koja svoj pristup temelji na podučavanju iskustvom. Škola radi prema državnom programu, no u podučavanju koristi tzv. ‘waldorfsku’ metodologiju, a nastava se provodi u jednoj smjeni. Ovim pristupom, djeca razvijaju svoje emocionalne i socijalne kompetencije, te se usmjeravaju prema svojim interesima, što će im koristiti pri izboru budućeg studija.

Epoha je jedina škola u Hrvatskoj koja u sklopu preventivnog programa već treću godinu zaredom provodi radionice emocionalnog odgoja utemeljene na znanstvenim spoznajama iz područja psihologije. U ovoj školi svako dijete doživljava individualni pristup, uključujući i djecu sa specifičnim teškoćama koje traže dodatni angažman svih sudionika u nastavi. Pristup podučavanju i metodika rada škole (waldorfska pedagogija) u funkciji su učenika te su nastavnici usmjereni na razvijanje kritičkog razmišljanja kod učenika što će im olakšati prilagodbu promjenama suvremenog načina života.

Povodom svečanosti Dana škole Epoha, uz prigodni program s naglaskom na predstavljanje radionica emocionalnog odgoja i načina rada škole koja se održava ovog petka, razgovarali smo s jednom od osnivačica škole te ju pitali kako se radionice provode, s kakvim su se izazovima susretali te kakva su iskustva učenika.

Što je uopće waldorfska metodologija rada?

– Waldorfska metodologija rada podrazumijeva rad u ritmu – u skladu s ritmom bića čovjeka što znači rad u nastavi u ‘epohama’. Uvijek u prvom blok satu, mjesec dana jedan predmet. Tako se godišnje izmijene 5 predmeta, čime je nastavni tjedan olakšan za pet predmeta manje. Blok satovi su kontinuirano prisutni, što uvelike olakšava učenje (vremenski raspon od sat i pol u komadu) te organizacija nastave da se u jutarnjem dijelu dana održavaju zahtjevniji predmeti i jezici. U popodnevnom dijelu dana su nam u fokusu odgojni predmeti, a posebno naglašavamo fakultativne predmete koje pohađaju svi učenici i služe za jačanje mekih vještina, kao što su Zbor, Dramska i Arts&Crafts, rekla je jedna od osnivačica škole, Lea Brezar, praktičarka pozitivne psihologije i trenerica Mindfulnessa.

Svako dijete doživljava individualni pristup, ali za djecu sa specifičnim teškoćama koje traže dodatni angažman svih sudionika u nastavi, kreirali su alate koje koriste u pristupu prema djeci koja imaju specifične potrebe. Individualni pristup, tvrdi jedna od osnivačica, znači da zaista vide svako dijete i da mu pristupaju s ciljem zadovoljenja njegovih potreba u školi. Istaknula je kako uz suradnju i podršku roditelja ostvaruju dobre rezultate, međutim ne preko noći, ali s vremenom.

– Kad su u pitanju učenici s teškoćama, posebice onima u učenju (pažnja i koncentracija, teškoće čitanja, razumijevanja i pisanja) skloni smo prilagoditi pristup podučavanja kako bi im gradivo bilo jasnije. Konkretniji program imamo primjerice za poremećaj ADHD-a, program ‘Kartice ciljeva’ utemeljen na metodama kognitivno-bihevioralnog terapijskog pristupa koji učenika potiče da sam monitorira svoje ponašanje i tako se korigira naravno uz pomoć nastavnika. Prije nego se učenik uključi u program ‘Kartice ciljeva’, usmjerava ga se da kontrolira svoje ponašanje metodom ‘samokontrole’, tablice za samo-opažanje ponašanja. Općenito teškoće učenja (disleksija, diskalkulija i disgrafija) koje se susreću u razredima ne smatramo većim poteškoćama jer s individualnim pristupom možete napraviti puno promjena i olakšati učeniku razumijevanje i učenje gradiva, pojasnila je Lea Brezar.

Radionice Emocionalnog odgoja doista pomažu učenicima

Škola Epoha već treću godinu za redom provodi radionice emocionalnog odgoja, pa smo pitali kakve su reakcije i povratne informacije učenika na sam program. Radionice se održavaju u sklopu Preventivnog programa na satu razrednika i to čak 17 puta godišnje, a usmjerene su ka komunikaciji o osjećajima i učenici u njima aktivno sudjeluju.

– Svake godine stavljamo težište na razinu više, a ove godine ćemo praktično primjenjivati naučeno i razvijati brigu o sebi. Teme koje prolazimo su one koje su učenicima razvojno bitne, a tiču se općenito emocionalne inteligencije, osjećaja, emotivnih stanja, identiteta, morala, sukoba i nasilja, seksualnosti, obiteljskih odnosa itd. Između ostalog, učimo razne alate za smanjenje razine stresa i opuštanje poput progresivne mišićne relaksacije i vježbi disanja, koje učenici rado koriste u izazovnim situaciijama. Reakcija na sam program je super, ovo je izjava jedne od učenica na kraju školske godine: ‘Sada kada gledam unazad vidim da sam u ovoj školi jako puno primila i naučila. Također sam htjela reći da su mi sati emocionalnog odgoja doista pomogli, što sam mogla uočiti tijekom stresnih situacija prilikom rješavanja prijemnih ispita’, prepričavaju nam iz škole.

Zanimljivo koliko se učenici otvaraju u sigurnoj okolini

Radionice je osmislila suosnivačica škole Lea Brezar, Positive Psychology Practitioner and Mindfulness trainer, a utemeljen je na suvremenim spoznajama iz psihologije. Radionice su zamišljene i održavaju se kroz rane aktovnosti u kojima se dodirujemo tema koje zanimaju učenike. Sat obično započinjemo vježbom disanja, a onda igrom s karticama emocija o kojima otvoreno govorimo kako bismo naučili da je o osjećajima u redu govoriti na glas.

– U aktivnostima u kojima obrađujemo već spomenute teme, često se dijelimo u grupe, razvijamo diskusiju i vježbamo toleranciju suprotnog mišljenja. Jako je zanimljivo s kojim žarom srednjoškolci uranjaju u raspravu i koliko se pak otvaraju u sigurnoj okolini. Ono što smo postigli ovim radionicama jest da se učenici često sjete alata koje smo vježbali u situacijama kada im je teško, ili pak potraže individualnu pomoć stručnog tima kad ih nešto muči, kažu iz škole.

‘Učenje o mentalnom zdravlju je pola mentalnog zdravlja’

Budući da je ovakva praksa rijetkost u našim školamam, zanimalo nas je kako su došli na ideju da se takav program provodi u školi.

– Svi smo svjesni koliko je mentalno zdravlje važno, ali i koliko se malo o njemu govori u obrazovanju. S premisom da ćemo učiti o mentalnom zdravlju kako bismo prevenirali neželjene situacije koje se mogu dogoditi pojedincima, a vezane su za mentalno zdravlje, prije tri godine smo otvorili ciklus radionica. Učenje o mentalnom zdravlju je pola mentalnog zdravlja te je emocionalni odgoj put na kojem učenike podsjećamo na važnost brige o sebi, o svojim osjećajima, željama i potrebama, a s time i brige o ponašanju čime odgajamo generacije koje će to činiti i svojoj djeci, govori Brezar.

Najveći izazov je – povjerenje

Govoreći o izazovima u organizaciji samih radionica, suosnivačica tvrdi kako ih uvijek ima, ali da je najveći izazov međusobno povjerenje. Kako ističe Lea Brezar, što se tiče suradnje s roditeljima, tu nema nikakvih izazova, svaki je roditelj je pun podrške kada je u pitanju emocionalni odgoj u školi.

– Učenici se trebaju osjećati sigurno da bi govorili o svojim emocijama, a tu nekada postoje poteškoće. Pojedincima treba vremena, što je posebice vidljivo u srednjoj školi. No, nakon jednog ciklusa radionica, sve se mijenja i povjerenje je tu, kazala je Brezar.

Za kraj, pitali smo koliko bi po njihovom mišljenju bilo zahtjevno provesti ovakav način nastave u javnim školama. Brezar govori kako njihova škola trenutno suračuje s jednom školom u Zagrebačkoj županiji koja je prepoznala vrijednost ovakvih radionica. Radionice se održavaju isto u sklopu sata razrednika, a reakcije učenika su pozitivne.

– Prema tom iskustvu, možemo reći da je izvedivo održavati radionice Emocionalnog odgoja u školama pa čak ako škola nema školskog psihologa – uvijek se može angažirati vanjski stručnjak. Mi smo na raspolaganju za savjetovanje po tom pitanju, a i za održavanje istih. Nema nam druge nego se pokrenuti malim koracima kako bismo napravili promjenu, zaključila je Brezar.