Maturantima su se na upisima nudila 23 studija povijesti, a na burzi imamo 388 nezaposlenih koji su ih završili

Neusklađenost obrazovne politike i potražnje na tržištu rada neiscrpna je tema i u Hrvatskoj je primjera toga napretek. Među njima je i broj studija i studenata koje svake godine upisujemo na studije povijesti, a koji onda po završetku fakulteta ne mogu pronaći posao u struci. Prema podacima Agencije za znanost i visoko obrazovanje, čiji Središnji prijavni ured provodi upise maturanata na studije, učenicima završnih razreda srednjih škola na upisima su se ove godine nudila 23 studija povijesti na 11 institucija, što uključuje i kombinacije tog i nekog drugog studija. S druge strane, samo u evidenciji nezaposlenih Hrvatskog zavoda za zapošljavanje postoji 388 osoba koje su ih završile.

Da u Hrvatskoj masovno nedostaje stručnog kadra koji će u školama predavati STEM predmete poput Matematike, nije nikakva novost. No, neusklađenost obrazovnih politika, konkretno upisnih kvota na studijima i potražnje na tržištu rada zapravo se najbolje ogleda u suficitarnom kadru, a među njima su i osobe koje su završile neki od studija povijesti.

Maturantima su bila ponuđena 23 studija povijesti

U Lijepoj našoj povijest se može studirati gdje vam srce poželi – na istoku u Slavoniji, u srcu kontinenta u Zagrebu i to na nekoliko fakulteta. Ako volite život u Istri, studije povijesti možete upisati i ondje, a možete je studirati i na samome jugu – u Splitu ili, recimo, Zadru. Naime, prema podacima Agencije za znanost i visoko obrazovanje (AZVO), koja akreditira studije i provodi upise za maturante, učenicima koji su se upisivali na fakultete ove su se godine nudila čak 23 studija povijesti.

U podatke koje smo zatražili od AZVO-a uključene su i kombinacije tog studija, npr., Mađarski jezik i književnost i Povijest, kao i dvopredmetni studiji povijesti ili srodni studiji poput Povijesti Jadrana i Mediterana.

U tablici ispod možete vidjeti popis svih studija povijesti koji su maturantima bili ponuđeni na ovogodišnjim upisima, kao i kvotu za svaki od njih. Treba naglasiti da je riječ samo o aktivnim preddiplomskim studijskim programima za ovu godinu, dakle bez diplomskih i doktorskih studija.

Na burzi 388 nezaposlenih

Dakle, ako baš želite postati povjesničarem, marljivo učite i dobro riješite maturu, studij ćete sigurno i upisati. Pa ga uz još malo ‘grijanja stolice’ kroz idućih nekoliko godina i završiti. A onda dolazi vrijeme za pronalazak posla, što baš i neće biti jednostavan zadatak.

Naime, prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje krajem srpnja je u evidenciji nezaposlenih 388 osoba koje su završile neku razinu studija povijesti. Najviše je onih s diplomskim studijem, kakvih je u tom trenutku bilo 235. Jedan nezaposleni imao je čak i doktorat. Detaljne podatke o osobama ‘sa završenim obrazovanjem iz povijesti’, kako ih klasificira Zavod za zapošljavanje, možete proučiti u tablici u nastavku.

Saša je diplomirao prije godinu dana, ali trenutno radi kao prodavač

Među nezaposlenima u struci je i naš sugovornik Saša (podaci poznati redakciji, op.a.), koji je u rujnu 2021. završio povijest i arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Trenutno radi kao prodavač na benzinskoj pumpi.

– Već od najranijih dana zavolio sam čitanje; sjećam se da su među – ne baš prvim, ali prvim značajnim – knjigama koje sam čitao bile i one povijesne tematike, poput Atlasa srednjeg vijeka. Naravno, tu je bio i utjecaj povijesnih filmova, od holivudskih do domaćih. U srednjoj školi išao sam na nekoliko natjecanja iz povijesti, a ona mi je već u osnovnoj bila najzanimljiviji i najdraži predmet. Upis takvog fakulteta stoga mi se činio logičnim; kao dodatak na preddiplomskom sam studiju upisao i arheologiju. Pretpostavljao sam da ću nakon dovršetka studija najprije pokušati s upitima u lokalnim institucijama pa onda vidjeti što i kako dalje. Ono u vezi čega nije bilo dileme bio je odabir istraživačkog, a ne profesorskog smjera na diplomskom studiju, započinje Saša svoju priču.

Pitamo ga je li uoči upisa bio svjestan mogućnosti zapošljavanja s ovim studijem. Znao je, odgovara nam, da ona neće biti ni blizu onoj kakvu bi imao, primjerice, sa studijem medicine.

– No, pošto me već u srednjoj školi predmeti poput biologije ili kemije nisu naročito privlačili, zaključio sam da ne mogu ostatak života provesti radeći ono što ne volim. Iz toga pak je proizašao zaključak da ću se barem tijekom pet, zapravo šest, s apsolventskom, godina studija baviti onime što volim, a kasnije što bude. Dakle, da, bio sam svjestan mogućih problema koji me čekaju, ali trudio sam se barem stvoriti nekakvu bibliografiju objavljenih radova i ‘fond’ aktivnosti koji bi mi eventualno omogućili bolji plasman u slučaju nekog natječaja, govori nam Saša.

‘Oglasa vezanih uz struku nisam vidio nigdje, s iznimkom jednog za radno mjesto u arhivu’

Bile mogućnosti zapošljavanja dobre ili ne, prelazak iz sustava školovanja na tržište rada rijetko je kome jednostavan, neizvjestan i bez stresa. Saša kaže da ga je njemu ublažio upis autoškola, a i nastavio je komunicirati s kolegama sa studijima te raditi na nekim zajedničkim, volonterskim projektima vezanima uz povijest.

– No, oglasa vezanih uz struku nisam vidio nigdje, s iznimkom jednog za radno mjesto u arhivu koje je u času mog javljanja nažalost već bilo popunjeno. Stoga sam, kako bih pokušao barem nešto, poslao otvorene molbe svim lokalnim institucijama vezanima uz povijest, uglavnom muzejima. Od polovine nisam ni dobio odgovor, dok je druga polovina pristojno odgovorila da trenutno ne traže nikoga pa neka se javim kad objave kakav oglas; u jednom sam muzeju volonterski odradio par dana skeniranja građe, što mi je ipak dalo barem nekakvo iskustvo, kaže nam Saša.

Zakasnio je, ocjenjuje, za smjenom generacija u obližnjim institucijama i dodaje kako zasad ne vidi mogućnost skorijeg oslobađanja nekog od postojećih radnih mjesta.

– Problem je, jasno je samo po sebi, što ima previše kandidata za premalo radnih mjesta. Ne treba ni spominjati da u Hrvatskoj uvelike koristi imati i nekakvu ‘vezu’, što me izgleda zaobišlo. Doduše, u mom slučaju zasigurno ne pomaže ni život u manjoj sredini, van Zagreba, gdje ipak postoji i mogućnost stvaranja kontakata uživo, lakšeg dolaska do istraživačkog materijala i slično. S druge strane, nelagodu zbog izostanka bavljenja onim što volim i za što sam se školovao u određenoj mi mjeri ublažava to što i dalje pišem, objavljujem i pokušavam izvesti nova istraživanja, s nadom da će barem takav daljnji rad ostaviti svog traga i dovesti do veće konkurentnosti u nekom eventualnom budućem natječaju, kaže nam Saša.

Stroži kriteriji na upisima

Upoznajemo ga s podacima o tome koliko studija povijesti u Hrvatskoj postoji i s poviše navedenim podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje o broju nezaposlenih pa ga pitamo i na koji način misli da bi država trebala intervenirati.

– Unatoč svemu gore navedenom, mislim da država ne bi trebala reagirati na neki poseban način. Naravno, koristi dodjela financijskih sredstava raznim povjesničarskim, kulturnim i drugim institucijama, projektima i sličnom, čime se otvaraju mogućnosti zaposlenja ili barem privremenog sudjelovanja u nečemu. No, što se samih studija tiče, procjena isplativosti upisa nekog smjera treba počivati na samom pojedincu. Koliko god mi je žao što nisam zaposlen u struci, svjestan sam da je do toga dovela ponajprije moja odluka da upišem povijest, koju ipak nisam požalio. S druge strane, od iznimne bi koristi bilo uvođenje strožih kriterija na same fakultete, od prijemnih ispita specijaliziranih za pojedine smjerove pa do manjeg propuštanja nemarnih studenata, ponavljanja istih ispita s već generacijama poznatim pitanjima i skriptama i sl. Time bi se ipak stvorila nešto manja – i kvalitetnija – baza diplomanata koji bi području svojeg bavljenja bili doista posvećeni. To je jedini istinski pravedan i meritokratski način, ističe Saša.

Ideja za bavljenjenje poviješću kroz volonterski rad na specijaliziranoj internetskoj stranici mu ne nedostaje. Ostvaruje ih onim tempom koji mu dozvoljavaju druge obveze, jer, kao što smo spomenuli, sada radi kao prodavač na benzinskoj.

– Premda je to u početku pomalo bio šok, s vremenom sam se naviknuo. Pored plaće koja među ostalim omogućuje i nabavu nove literature, ipak se stječu i socijalne vještine, poznanstva i opće radno iskustvo; nakon odrađene smjene, ostatak dana je moj. Bolje rad van struke nego pasivno čekanje da se nešto promijeni samo od sebe – ipak do umirovljenja treba proći još četrdesetak godina u sve brže mijenjajućem svijetu pa tko zna kakve će mogućnosti (ili nevolje) budućnost donijeti, zaključuje Saša.

HZZ donosi preporuke koje visoka učilišta uopće ne moraju primjenjivati

Glavno odgovorno za donošenje obrazovnih politika je Ministarstvo znanosti i obrazovanja, kojemu smo poslali konkretan upit vezan uz studije povijesti. Navodimo im koliko studija povijesti se maturantima nudilo na ovogodišnjim upisima, a koliko je nezaposlenih koji su ih već završili. Pitamo ih i kako će se uhvatiti u koštac s ovim problemom te hoće li novi Zakon i konkretno programsko financiranje utjecati na kvote i njihovo usklađivanje s potrebama tržišta rada.

Prvo nas u opširnom uvodu podsjećaju na ono što i pojedini rektori obožavaju isticati – da su akademskoj zajednici Zakonom i Ustavom zajamčene ‘akademske slobode, akademska samouprava i autonomija sveučilišta’ i da visoka učilišta samostalno utvrđuju pravila studiranja i upisa studenata i kvote. Upućuju nas dalje, u ono što smo već isto upućeni, da HZZ svake godine izdaje Preporuke za obrazovnu upisnu politiku i politiku stipendiranja vezano uz potrebe za kvalifikacijama koje prosljeđuju nadležnom ministarstvu i županijskim uredima u svrhu planiranja upisne politike. Kako i sam naslov kaže, riječ je o preporukama, dakle dokumentu koji za fakultete kod određivanja kvota ni na koji način nije obvezujući.

– Iako zakon ne obvezuje visoka učilišta da primjenjuju Preporuke za obrazovnu i upisnu politiku Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, sva visoka učilišta bi ih trebala uzeti u obzir prilikom kreiranja upisne politike. U tom slučaju ne bismo evidentirali 30 studijskih programa na kojima se studira povijest (preddiplomski, diplomski, integrirani i poslijediplomski studiji) u Republici Hrvatskoj, navode iz Ministarstva.

Većinu odgovora posvetili ulozi AZVO-a

Dalje su se u opširnom odgovoru na naš upit osvrnuli i na ulogu Agencije za znanost i visoko obrazovanje u cijeloj ovoj priči pa podsjećaju da je upravo ona nadležna za postupak inicijalne akreditacije studijskih programa. Ističu i da je Agencija donijela ‘Standarde za vrednovanje kvalitete studijskih programa u postupku inicijalne akreditacije koji obuhvaćaju standarde za vrednovanje kvalitete kojima se istodobno vrednuje ispunjenost standarda i donosi ocjena kvalitete studijskog programa.’

– Jedan od standarda jest 1. 3. Predviđeni ishodi učenja studijskog programa u skladu su s kompetencijama koje student treba steći nakon završetka studija, a jedan od elemenata standarda glasi: Predviđeni ishodi učenja studijskog programa jasno odražavaju kompetencije potrebne za uključenje na tržište rada, nastavak obrazovanja ili druge potrebe pojedinca/društva. Dakle, svaki novi studijski program za čiju je inicijalnu akreditaciju nadležan AZVO mora ispunjavati navedene standarde i priložiti za to odgovarajuće dokaze, kao što su npr. anketa poslodavaca o potrebnim kompetencijama na tržištu rada, analiza zapošljivosti studenata po završetku studija koja uključuje mišljenje triju organizacija uključenih u tržište rada itd., nabrajaju iz Ministarstva.

Dobar dio odgovora zapravo su posvetili ulozi AZVO-a pa još navode i da se reakreditacijom, koja se provodi u petogodišnjim ciklusima, utvrđuje ispunjenost ključnih standarda i donosi ocjena kvalitete visokog učilišta. U tom postupku se, među ostalim, ocjenjuje i koliko jasno predviđeni ishodi učenja odražavaju kompetencije potrebne za uključenje na, među ostalim, tržište rada. To fakulteti mogu, navode u MZO-u, dokazati prilaganjem analize zaposlenosti završenih studenata, povratnim informacijama diplomiranih studenata i njihovih poslodavaca i slično.

Što donosi novi Zakon?

Tek su se na kraju svog odgovora osvrnuli na eventualno rješenje koje nude u novom Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju koji je trenutno u saborskoj proceduri. Njime će, tvrde, dodatno osigurati  uvjete za relevantnost kvalifikacija u odnosu na tržište rada.

– Naime, novi Prijedlog Zakona o osiguravanju kvalitete  u visokom obrazovanju i znanosti stvara uvjete za dosljedno usklađivanje novih studijskih programa s potrebama tržišta rada, povezivanje sustava osiguravanja kvalitete s potrebama društva i gospodarstva. Novim Prijedlogom Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti predviđen je novi model financiranja javnih visokih učilišta koji će programskim ugovorima stimulirati razvojne ciljeve visokih učilišta, kao što su modernizacija studijskih programa, internacionalizacija, mobilnost, razvoj programa kojima se jača društveni angažman visokih učilišta u zajednici, izgradnja nove nastavne, znanstvene i umjetničke infrastrukture i drugih aktivnosti koje doprinose usklađivanju opsega i kvalitete obrazovne ponude u odnosu na dinamična kretanja na tržištu rada. Jedan od preduvjeta za usklađivanje studija na visokim učilištima s potrebama tržišta rada je i usklađivanje studijskog programa sa standardom kvalifikacija iz Registra HKO-a, a što će biti jedan od ključnih kriterija reakreditacije visokih učilišta prema nacrtu Zakona o osiguravanju kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti, zaključuju iz Ministarstva.