Nina ima objave koje se čitaju kao književnost, a kad treba braniti ljudska prava, uvijek je na prvom frontu

Nina Baljak influencerica je koju ćete zapamtiti. Njene objave čitaju se kao književnost, vješta je u plesu na koturaljkama, a kad treba braniti ljudska prava, uvijek je na prvom frontu. Ne moramo svi biti aktivisti, ali baš svi, smatra, možemo podijeliti bitan sadržaj na svojim profilima i podržati nečiju borbu. To je najmanje što možemo učiniti.

Domaća javnost, unatoč tome što pomno prati njihov svaki korak, još nije oduševljena influencerima. Dezinformacija je puno. Stav jednog dijela populacije je da se ne radi o pravom poslu, da se influenceri samo naslikavaju i troše novac koji im je, valjda, pao s neba. Među onima koji ne hejtaju influencere, ipak ima ekipe koja sa sobom nosi određene predrasude pa misli da influenceri samo uživaju u luksuzu pritom dokumentirajući svaki dio svojeg života.

Da tomu nije tako i da se influenceri razlikuju, baš kao i ljudi u globalu, od čovjeka do čovjeka, pokazuje i Nina Baljak (@ninabljak), influencerica i aktivistica u čiji ćete se profil, ako ste imalo umjetnička duša, odmah zaljubiti. Njene objave čitaju se kao književnost. Kada treba stati u obranu ljudskih prava, na prvom je frontu. Kada treba zaplesati na rolama, nasmijati se, pa i biti podrška onima koji nemaju drugu – ona je bila tu.

Pripadaš jednoj skupini društveno odgovornih influencera. Pričaš o temama abortusa, seksizma i mizoginije, prava LGBTIQ zajednice. Jesi li uvijek bila osjetljiva na društvenu nepravdu i diskriminaciju?

Usudila bih se reći da se moja osjetljivost na nepravdu osjetila još u ranijim razredima osnovne škole. Uvijek sam se zauzimala za slabije i borila se za one čiji se glas ne čuje. U srednjoj je školi to već prešlo u nekakav bunt i kroz odjeću sam često pokazivala svoje stavove i borila se protiv ukalupljenosti i nametnutih pravila, kojima se moji prijatelji i ja nismo htjeli pokoravati. Ni tada za mene nije postojalo ‘jedno normalno’ i znala sam da to što je netko pripadnik bilo kakve manjine ne znači da je odmetnik društva.

Glavni fokus tvog sadržaja je na – tekstu. Tvoje se objave čitaju kao književnost. Pitko je i tečno, a emocionalno. Otkad pišeš?

Pišem oduvijek. Uvijek sam pisala nekakve dnevnike, misli, želje i pričice. U osnovnoj mi je školi najdraži sat bio sat pisanja zadaćnice, a u posljednjem razredu srednje škole priključila sam se literarnoj sekciji jer sam tek tada skupila hrabrosti za pisanje i čitanje pred drugima. S prvim tekstom koji sam napisala za literarnu dogurala sam do Državne smotra literarnog, dramskog i novinarskog stvaralaštva (LiDraNo) i tada mi je član žirija rekao da ću, ako se ne budem bavila pisanjem, promašiti profesiju.

View this post on Instagram

A post shared by ninaBljak (@ninabljak)

Nakon toga sam krenula pisati kratke priče gotovo svakodnevno, a oko 22. godine potpuno sam prestala s pisanjem. U 26. godini pokrenula sam svoj blog te sam ubrzo nakon toga pisala kolumne i članke na više regionalnih portala. Ne bih se usudila reći da sam se pisanjem ikada bavila profesionalno, to ostavljam ozbiljnim novinarima i novinarkama, odnosno književnicama i književnicima. Iako profil imam baš dugo, na Instagramu sam ozbiljnije počela objavljivati prije tri-četiri godine. Instagram je trenutno jedino mjesto na kojem me možete čitati.

Da ne bacim shade na fotke, i one su integralan dio tvog profila i estetski su uvijek na razini. Sama se fotkaš, editiraš fotke? Kako teče taj proces?

Fotografiram se uglavnom sama, pomoću telefona i stativa. U posljednje vrijeme, osobito za ozbiljnije teme i suradnje, uskoči moj najbolji prijatelj, koji točno zna što želim i s kojim dijelim jednaku ljubav prema lijepome. Fotografije i videa obrađujem/montiram sama uz pomoć različitih editora i programa. Ne postoji određeno pravilo kojeg se držim prilikom objavljivanja. Nekada uz tekst odaberem fotografije koje već imam na telefonu, a nekada odradim novo fotografiranje ako mi je tema bitna ili ako dobijem nekakvu ideju za povezivanje fotke i teksta.

Tvoja velika strast je i rolanje. Imaš li neku priču s rolama?

Na role (odnosno koturaljke kakve sada vozim) prvi sam put stala krajem 2020. godine. Ozbiljnije sam ih počela voziti u 2021., a u tu sam avanturu krenula zbog Instagrama. Rolanje je veliki hit u Americi i Europi i vjerujem da će kod nas to tek postati popularno. Oduvijek sam se htjela baviti umjetničkim klizanjem i kada sam vidjela da se i na rolama može plesati, znala sam da je to hobi od kojeg neću odustati za tri tjedna. Rolanje mi je donijelo toliko dobrih stvari da ne zna odakle krenuti. Prije svega, postala sam redovitija u vježbanju. Zbog rolanja sam se krenula istezati i baviti jogom te sam postala dosljednija, ustrajnija i zadovoljnija sama sobom. Gledanje vlastitog napretka neopisivo je iskustvo, osobito kada u nešto krećeš od potpune nule.

View this post on Instagram

A post shared by ninaBljak (@ninabljak)

O čemu bi se na Instagramu, iz tvoje perspektive, više trebalo pisati i govoriti?

Mentalno zdravlje, feminizam, seksizam, mizoginija, prava LGBTIQ zajednice, rasizam, ekologija i bilo koje vrste aktivizma uvijek su poželjne teme na našim prostorima. No nikome ne bih nametala bavljenje ovim stvarima ako to jednostavno nije za njih. Svatko ima pravo baviti se čime želi na društvenim mrežama. No smatram da BAŠ SVI možemo podijeliti bitan sadržaj na svojim storyjima te da nas ništa ne košta proširiti nečiju borbu i glas dalje kroz (virtualni) svijet. To je najmanje što možemo učiniti za bolje sutra.