Najnoviji podaci: U cijeloj državi pada broj učenika, samo ih na ova dva mjesta ima više nego prije

Najnoviji podaci potvrđuju zabrinjavajući trend – iz godine u godinu imamo sve manje učenika. No, dok je ta tvrdnja zaista pretežito istinita za Hrvatsku, jer su padom nataliteta pa tako i broja učenika pogođeni gotovo svi krajevi, dva područja bilježe blagi porast.

Kako smo već izvijestili, izašli su najnoviji podatci o učenicima i školama za tekuću školsku godinu 2020./2021.. Prema tim službenim podacima Ministarstva znanosti i obrazovanja, opet bilježimo pad broja učenika.

Opet manje učenika

Ovu školsku godinu u Hrvatskoj nastavu pohađa 455.819 učenika u 1.310 školskih ustanova, razmješteni u preko dvadeset i šest tisuča razrednih odjela, što prosječno čini oko 17 učenika po razreda. Među školskim ustanovama najviše je onih škole, nešto više od polovine, koje imaju između 150 i 500 učenika.

Trend koji zaista brine je dugogodišnji uzastopni pad broja učenika. Prošle smo ih godine tako imali 457.909, a prije osam godina, zadnji puni podaci kojima raspolaže Ministarstvo obrazovanja, učenika je bilo čak 509.209. To znači da smo u posljednjih osam godina izgubili ukupno 53.390 učenika. Ako taj broj podijelimo sa sedamnaest, koliko je prema novim podacima prosječno učenika po razrednom odjelu, izgubili smo, u proteklih osam godina čak 3.140 razreda.

Najveći pad u Vukovarsko-srijemskoj

Najviše učenika je u Zagrebu, dok ih je najmanje u Ličko-senjskoj županiji. Sukladno tome, u potonjoj je regiji najmanje škola i najmanje razrednih odjeljenja. Taj podatak previše ne čudi. Ono što je zanimljivo za istaknuti je stopa pada broja učenika u zadnjih osam godina. Najviše je u postotku izgubila Vukovarsko-srijemska županija s padom od 27 posto; zatim Požeško-slavonska te Brodsko-posavska s padom od 26 posto. Učenika je više, za tek jedan i pol posto, u Zagrebu te Istarskoj županiji.

Teškoće u razvoju

Još jedan broj koji raste posljednjih godina je broj učenika s teškoćama u razvoju. Za ovu školsku godinu iznosi 30.705, što je povećanje od dvjestotinjak u odnosu na prethodnu. Ovdje valja istaknuti da broj ne označava nužno, a vjerojatno ni približno, porast stvarnih slučajeva teškoća u razvoju, već je kroz posljednjih sedam godina ipak nešto razbijena stigma i više je takvih učenika registrirano i vodi se po posebnom programu.

Drugim riječima, ovaj porast ne znači da se povećava broj učenika s teškoćama, već da se, za razliku od prije, sada ti učenici adekvatno popisuju kao učenici s teškoćama. Omjer koji se jedini, no očekivano nije mijenjao je odnos muških i ženskih đaka. Tako svake godine otprilike imamo 51 posto učenika naprema 49 posto učenica.