[Komentar] Kako je papa Franjo uspio dokazati da djeca imaju što reći

Tradicionalni križni put u Rimu papa Franjo ovoga je Velikog petka prepustio najmlađima. Djeca su tako dobila priliku da sama pišu i čitaju meditacije te tako govore o svojim problemima, što im se u društvu dosad nažalost gotovo uvijek uskraćivalo.

O djeci se često govori, međutim, djeca ne govore. U javnosti, nažalost, uglavnom vlada percepcija da djeca, pa čak ni mladi, ne znaju izreći svoja stajališta i svoje probleme. Vidljivo je to posebice u mnogobrojnim i čestim televizijskim emisijama u kojima o problemima djece govore njihovi roditelji, nastavnici, psiholozi, pedagozi i ini stručnjaci; čak i političari – ukratko: svi osim djece.

A da djeca itekako imaju što reći te da, što je možda važnije, znaju i kako to učiniti, dokazao je ovih dana papa Franjo. Sveti Otac je, naime, tradicionalni rimski Križni put na Veliki petak, koji se ove godine umjesto u Koloseumu održao na Trgu svetog Petra, povjerio upravo djeci.

I djeca znaju što je ‘križ’

Najmlađi katolici imali su, valjda po prvi puta, mogućnost sami napisati i javno pročitati svoje probleme i poteškoće. Usto, u televizijskom su prijenosu postaje križnog puta prikazane kroz dječje crteže. Djeca su tako dobila, ali i iskoristila, priliku, da pokažu kako i ona imaju što reći; u nekim segmentima čak možda i više nego odrasli.

Mnogi koji su pratili tradicionalni prijenos Križnog puta su, vjerujem, zaplakati kada je jedna djevojčica ispričala kako se osjećala kada je njezin djed završio u bolnici, na intenzivnoj njezi. Bila je, kaže, svjesna činjenice da je usamljen i taj je osjećaj dijelila s njime.

Vraćanje Crkve korijenima, ali i poruka za društvo

Iako bismo mogli reći da se radi o revolucionarnoj gesti Pape, ipak moramo ustvrditi kako Sveti Otac Crkvu vraća upravo onima kojima ona pripada – Najmanjima. Sjetimo se kako su se, prije Isusova nauka, problemi poput invalidnosti i siromaštva među vjernicima promatrali posljedicom grijeha, a onda je Nazarećanin promijenio paradigmu te uveo solidarnost i pomoć drugima kao poveznicu s Bogom (usp. Iv 9, 2-3). Nadalje, Papa je ovime zapravo poslušao Isusove riječi: “Pustite djecu, neka dođu k meni!” (Mt 19, 14).

Nadamo se kako će primjer Rimskog Prvosvećenika slijediti i drugi akteri javnog života te djecu i mlade pustiti da sudjeluju u kreiranju za njih bitnih politika ili barem – da će ih pustiti u televizijske emisije.