Blaženka Divjak nije baš skroz izdala obrazovanje: Ovo je 9 stvari koje je uspjela napraviti

Blaženka Divjak na čelu resora znanosti i obrazovanja provela je pune tri godine. Mandat je to obavijen znatnim propustima, neuspjesima i kompromisima, a tek ponekim provedenim politikama. Analizu njena (ne)rada završavamo u, po nju, nešto pozitivnijem svjetlu uz devet stvari koje je – nasreću ili nažalost – uspjela provesti u djelo.

Blaženka Divjak 12. lipnja 2017. godine sjela je na čelo Ministarstva znanosti i obrazovanja. Tamo se zadržala tri godine tijekom kojih je uglavnom pokazala da nema političke volje, hrabrosti, a vrlo izgledno ni moći da svojim resorom kormilari sama. No, čak iz te pozicije uspjela je napraviti nekoliko stvari, donijeti nekoliko odluka te uvesti neke promjene. O tome koliko su te promjene dobre i značajne, i jesu li uopće, ima dosta prostora za polemiku. Ovdje vam donosimo devet stvari koje je Divjak uspjela napraviti kao čelnica resora znanosti i obrazovanja.

Donijela je Zakon o studentskom radu

Zakon o obavljanju studentskih poslova, koji je zamijenio pravilnik iz davne 1996., na snagu je stupio 8. listopada 2018. godine. Zakonom su u studentski rad uvedene dvije velike promjene. Prvo, njime je unificirana minimalna satnica na državnoj razini. Izračunava se tako da se iznos minimalne bruto plaće u Hrvatskoj podijeli sa 160. Koliko je ta promjena dobra po studente govori i činjenica da je sadašnja minimalna studentska satnica 25,39 kn, dok prije donošenja Zakona nije bilo unificirane minimalne satnice pa su neki studenti radili i za 16 kn po satu. Druga, dugo priželjkivana novost je da su izvanredni studenti koji nisu u radnom odnosu dobili pravo na studentski rad. To su mnogi pozdravili s usklikom jer, suprotno popularnom mišljenju, izvanredni studenti često imaju obaveznu nastavu te fakultetski raspored natrpan jednako kao i redovni studenti, što ih onemogućava da budu redovno zaposleni.

Potpisala je ulazak Hrvatske u CERN

Prošle godine u veljači Hrvatska je postala članicom CERN-a, cijenjenog europskog laboratorija za fiziku čestica, a ujedno i najvećeg znanstvenog laboratorija na svijetu. Hrvatsku će članstvo u CERN-u koštati oko milijun švicarskih franaka, no kako je tada istaknula ministrica Divjak, to će nam se isplatiti. Isplatit će se hrvatskim znanstvenicima, nastavnicima, učiteljima, ali i industriji koja ima priliku sudjelovati na natječajima CERN-a u vrijednosti od 500 milijuna eura godišnje. CERN je osnovan 1954., a većini nije poznata činjenica da je jedna od 12 zemalja koje su utemeljile tu instituciju bila i Jugoslavija. No, već sedam godina nakon Jugoslavija gubi članstvo jer nije mogla plaćati godišnju članarinu.

Povlačenje novca iz EU fondova

Nakon dolaska nove postave u Ministarstvo znanosti i obrazovanja, iznos novca koje su povukli iz EU fondova gotovo pa se udeseterostručio. To doduše i nije direktna zasluga ministrice Divjak, već državnog tajnika Tome Antičića. On je iz EU fondova za hrvatsku znanost izvukao čak 2,5 milijardi kuna. Od pojedinačnih projekata valja istaknuti 373 milijuna kuna za “Vrhunska istraživanja znanstvenih centara izvrsnosti”. Osim toga, potrebno je naglasiti i projekt razvoja karijera mladih istraživača za koji je osigurano više od 81 milijuna iz Europskog socijalnog fonda. Preko tog projekta Hrvatska zaklada za znanost (HRZZ) će idućih pet godina financirati zapošljavanje 173 mladih istraživačica i istraživačka na znanstvenim institucijama RH. Naposljetku, valja posebno istaknuti i projekt “Znanstveno i tehnologijsko predviđanje” pod vodstvom Sveučilišnog računskog centra (SRCE) za koji je ugovoreno oko 15 i pol milijuna kuna.

Otkrila je 60 lažnih diploma u školama

U siječnju 2019. Ministarstvo znanosti i obrazovanja krenulo je češljati diplome zaposlenika u osnovnim i srednjim školama. Od ukupno 75.000 zaposlenih, nakon godinu i četiri mjeseca provjera, pronašli su ukupno 60 lažnih isprava. Od toga 27 krivotvorenih isprava se odnosi na lažne diplome, a 33 na svjedodžbe. Osim toga, ministrica se pobrinula da škole provode provjeru vjerodostojnosti isprave prilikom svakog novog zapošljavanja tako što im je dala takvu uputu. Sve one koji su to propustili napraviti prosvjetna će inspekcija prilikom izlaska na teren obvezno provjeriti.

Zaustavila je Lex Boras

Lex Boras sasvim prigodno je ime za dvanaeste po redu, nikad donesene izmjene i dopune Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (ZZDVO). Pripremila ih je administracija bivšeg ministra Pave Barišića, a problematičan je bio iz više razloga. Recimo, tim su prijedlogom pokušali ozakoniti prijašnje sporne odluke Sveučilišta u Zagrebu. U prvom redu, radi se o spornoj odluci rektora Damira Borasa o imenovanju vršitelja dužnosti prodekana na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Lex Boras u članku 57. tako je unio odredbu prema kojoj rektor to zakonski može učiniti. U drugom redu, izmjene Zakona su bile vezane uz odluku Sveučilišta o promjeni statusa Hrvatskih studija iz sveučilišnog centra u sveučilišni odjel. Brojni su tada bili prigovori kako HS ne može biti odjel jer izvodi nastavu u više znanstvenih polja i područja, što zakonski nije bilo predviđeno. Tako je novi, izmijenjeni članak 64. trebao definirati sveučilišni odjel kao “sastavnicu sveučilišta koja izvodi studijske programe te razvija znanstveni, umjetnički i stručni rad u jednom ili više znanstvenih polja ili znanstvenih područja, odnosno područja umjetnosti”. Tim bi sveučilišni odjel od fakulteta dijelio samo naziv, a prigodno bi se odgovorilo i na primjedbe oko spornog statusa Hrvatskih studija.

Osim tih odluka, izmjene i dopune Zakona ciljale na lakše produljenje ugovora redoviti profesorima i znanstvenim savjetnicima u trajnom zvanju, rektorima koji su izabrani na mandat nakon navršene 65. godine života ugovor se trebao automatski produljiti do završetka mandata, a strani i mladi znanstvenici i nastavnici dovedeni su u dosta loš položaj. Ministrica Divjak i sama je bila mišljenja da je to Zakon koji ide u korist pojedincima, a ne sustavu pa je njegovo donošenje nakon temeljitog javnog savjetovanja – obustavila. Budući da je Zakon bio problematičan u brojnim aspektima, ovo je sigurno plus u mandatu ministrice, no i dalje ostaje činjenica da gotovo tri godine nakon obustavljanja Lex Borasa, ona nije bila u stanju donijeti novi Zakon.

Uvela nagradu za učenike koji najbolje riješe maturu iz obveznih predmeta

Dolaskom na čelo Ministarstva Divjak je uvela nagradu za maturante koji najbolje riješe ispite iz obveznih predmeta na Državnoj maturi. Dakle, svi oni koji su Hrvatski jezik i književnost, Matematiku te obvezni strani jezik riješili s rezultatom boljim od svih svojih kolega od 2017. godine nagrađivani su iznosima od 5.000, odnosno 2.500 kuna. Prije njenog dolaska u MZO, postojala je samo nagrada Marin Soljačić od 5.000 dolara koja svake godine pripadnu maturantu ili maturantici koji najbolje riješi Matematiku i Fiziku na maturi.

Uvela je dualno obrazovanje

Jedan od važnijih najavljenih poteza ministrice bila je i reforma strukovnog obrazovanja. Kao dio te reforme, uvela je dualno obrazovanje. Od jeseni 2018. u eksperimentalnu provedbu krenulo je 11 strukovnih škola u 4 zanimanja – prodavač, kozmetičar, dimnjačar i staklar. Ministrici treba priznati da je ovaj, barem maleni dio reforme strukovnog obrazovanja unijela u škole. No, isto tako valja napomenuti da je dualno obrazovanje krenulo bez gotovih kurikuluma, jedan kurikulum složen je dosta nelogično, a iz jednog su kurikuluma stvari jako loše copy/pasteane u drugi. Eksperiment se nastavio i u ovoj školskoj godini kada je u njega ušlo više škola i zanimanja, no ugovori kojima se reguliralo učenje temeljeno na radu kod poslodavca nije bilo spremno, a predsjednik Obrtničke komore Dragutin Ranogajec početkom ove školske godine pozivao je učenike da ne upisuju eksperimentalne dualne programe, već JMO.

U škole je uvela Školu za život i obveznu informatiku

Škola za život krunski je projekt ministrice Divjak. Eksperimentalni program Škole za život krenuo je u rujnu 2018. kada je ušao u 74 osnovne i srednje škole. Paralelno s eksperimentalnom provedbom, kroz tu je godinu provedeno nekoliko edukacija nastavnika kako bi se od iduće školske godine Škola za život mogla implementirati u sve škole. U rujnu 2019. godine Škola za život ušla je u frontalnu primjenu u svim školama u Republici Hrvatskoj – uvedeni su novi kurikulumi te obvezna informatika za učenike petih i šestih razreda osnovne škole.

Ministrica je ‘nešto’, pod nazivom Škola za život, provela. To joj se mora priznati. No, valja istaknuti da Škola za život nije isto što i Cjelovita kurikularna reforma za čije se provođenje dvije godine zaredom na prosvjedima okupilo više desetaka tisuća ljudi. Škola za život parcijalna je reforma što se vidi i iz kurikuluma koji su uvedeni –  Okvira nacionalnih kurikuluma i Nacionalnog kurikuluma za osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje u školama nema i dosta je neizgledno da će ih u školama ikada biti. Osim toga, Školu za život, o smo detaljno pisali, prate kontroverze od samog početka, počevši od gubitka cjelovitosti i loših materijala preko spornih edukacija i kašnjenja opreme.

Postrožila kazne za varanje na Državnoj maturi

Nakon sedam godina od njegova donošenja u mandatu ministrice Divjak po prvi je puta izmijenjen Pravilnik o polaganju državne mature. Jedna od najvećih izmjena tiče se detaljnog opisa nedozvoljenog ponašanja na ispitu kao i sankcije za one koji se pravila ne pridržavaju, posebice u vezi s korištenjem nedozvoljenih pomagala i gadgeta. Dok je stari Pravilnik za vrijeme pisanja ispita državne mature zabranjivao “posjedovanje ili korištenje nedopuštenih pomagala”, novi Pravilnik predlaže da to uključuje i “prijenosne ili nosive elektroničke uređaje”.

Možda se netko pita zašto na listi stvari koje je Divjak napravila u svom mandatu nisu i stipendije za studente STEM područja. Razlog je to što je još u vrijeme njenog prethodnika Pave Barišića donesen Pravilnik o dodjeli  STEM stipendija, a kako je njegov mandat naglo prekinut, stipendije je službeno prvi puta dodijelila Divjak. Kako ih je samo dodijelila, ali ne i u potpunosti osigurala, taj se pothvat nije našao na listi stvari koje je poduzela u svojem mandatu. Naposljetku, stoji primjedba da, osim nekoliko poteza vrijednih spominjanja, resor znanosti i obrazovanja i dalje muče brojni problemi koji su ga mučili i prije no što je Blaženka Divjak postala ministrica. S tim se problemima nije mogla, htjela ili smjela uhvatiti ukoštac, no jedno je sigurno – još uvijek ih ima i nisu riješeni za vrijeme njezina mandata.

Pogledajte i naše druge darove ministrici na odlasku:

Analizirali smo komunikaciju Blaženke Divjak: 3 godine floskula, bahatosti i skakanja sebi u usta

Kako je Blaženka Divjak izdala obrazovanje: 10 važnih stvari koje nije napravila