[Najmlađi kandidati na izborima] Ivanu iz MOŽEMO! je tek 18, a politika ga zanima još od petog osnovne

Parlamentarni izbori su pred vratima, a kako je to već nažalost običaj, mladi baš i nisu u fokusu kampanje. Njima se ne obraća, o njima se ne diskutira, njihovim se problemima ni aspiracijama gotovo nitko ne bavi. No, na listama nekih od najistaknutijih političkih opcija trenutno mogu se naći imena dosta mladih kandidata. Danas donosimo priču o najmlađem. Zove se Ivan, ima 18 godina, a na izborima će se naći na listi zeleno-lijeve koalicije iz redova Nove ljevice.

Najmlađi kandidat na ovim izborima stiže s liste zeleno-lijeve koalicije, točnije iz redova Nove ljevice. Ivan Slavica ima 18 godina i maturant je Gimnazije Antuna Vrančića u Šibeniku. Od petog osnovne zainteresiran je za politiku te ju aktivno prati, a prije tri godine upoznao je članove Nove ljevice s kojima je od tada u redovnom kontaktu. Kandidat je u IX. Izbornoj jedinici, a na listi je zauzeo visoko drugo mjesto.

– Apsolutno sam zadovoljan svojim mjestom na izbornoj listi, a i čast mi je biti na listi koalicije MOŽEMO jer se tu nalaze ljudi koji se dugi niz godina bore za radnička i manjinska prava, kaže nam Ivan.

Najveći uzor u hrvatskoj politici mu je pokojni Vladimir Bebić, poznatiji kao ‘bombarder s Kvarnera’. Nadimak je to koji je dobio zbog bavljenja boksom u mladosti.

– On mi je uzor jer je beskompromisno kritizirao HDZ-ovu vlast i zastupao lijeve ideje kada to nije bilo popularno. Također, ekipa koja je sudjelovala u radu Feral Tribunea: Boris Dežulović, Viktor Ivančić, Predrag Lucić, Marinko Čulić, mi je poticaj da se za slobodu i vlastita uvjerenja treba boriti, neovisno o tome koliko to teško bilo, priča nam Ivan.

Obitelj je zadovoljna njegovim odabirom, a prijatelji, nakon prvotnog šoka, bezrezervno su ga podržali. Ipak, misli da neće ući u Hrvatski sabor kao zastupnik u novom sazivu, no svojom kandidaturom želi poslati poruku.

– Želim poslati poruku hrvatskom društvu da se mladi ne mire sa situacijom u zemlji. Starijoj generaciji bi poručio da se upornim glasanjem za SDP, kao manje zlo od HDZ-a, u zemlji neće promijeniti ništa. Suludo je da se poslije dvije SDP-ove vlade, nakon kojih se ništa nije promijenilo, čini ista stvar, a očekuje drugačiji ishod, tvrdi Ivan.

No, da kojim slučajem uđe u Hrvatski sabor zalagao bi se, kaže, za prelazak na zeleno gospodarstvo, radnička i manjinska prava te demokratizaciju hrvatskog društva.

– Smatram da je potrebna bolja provedba građanskog i zdravstvenog odgoja u školama jer je ,očito, stvar negdje zapela, a vladajućoj eliti je u interesu da ima politički nepismene građane kako bi bila na vlasti još trideset godina. Također, bio bih glas mladih u parlamentu, otvoren za sve njihove probleme i prijedloge, kaže nam odlučno.

Najveći problemi s kojima se mladi danas susreću su – po njegovu mišljenju – besperspektivnost i neborbenost.

– Društvo koje mladima šalje poruku da je prihvatljivo krasti, a ne biti kažnjen, nije dobro društvo. Mladi čovjek s 18 godina vidi da je uspjeh u Hrvatskoj osiguran onima koji imaju iskaznicu prave stranke i onda napušta Hrvatsku. Nažalost, mladi se predaju bez borbe i to mi se ne sviđa, trebaju se aktivirati i mijenjati društvo, zaključuje Ivan.

Na kraju bi, kaže, citirao Milu Kekina: ‘Politikom sam se odlučio baviti iz samoobrane’.