Dan u kojem je Sveučilište izašlo pred Sveučilište

Neki dani donose posebnu svjetlost. Svjetlost Sveučilišta su ljudi, a ljudi Sveučilišta jučer su svojem Sveučilištu, posramljenom i izudaranom, donijeli svjetlost pred vrata i prozore. Ta vrata i ti prozori i dalje stoje čvrsto zatvoreni, no ljudi Sveučilišta koji su donijeli svjetlost jasno su rekli da su ovdje, da ne idu nikuda i da ne odustaju od svojeg Sveučilišta.

26. ožujka 2019. godine ostat će upamćen kao dan kada je Sveučilište izašlo pred Sveučilište. Dugo su, uporno i naporno kapale nerazumne vijesti iz uprave zagrebačkog sveučilišta, no počasni doktorat koji je prelio čašu, izvukao je jučer u konačnici Sveučilište pred Sveučilište. Studente, nastavnike, alumnije…sve one koji zapravo jesu Sveučilište.

Moglo se među okupljenima čuti kako osjećaju da im je netko oteo njihovo Sveučilište, moglo se čuti kako govore da je dosta, kako svakome mraku kad-tad dođe kraj i kako ne daju svoje Sveučilište. Moglo se među okupljenima uočiti poglede koji su govorili ‘događa li nam se ovo zaista’, moglo se vidjeti sram, ljutnju, ali i prkos u njihovim očima.

Susretali su se ljudi koji se godinama nisu vidjeli, susretali su se prijatelji, poznanici, žamorilo se i komentiralo, baš kao uoči početka svakoga sprovoda. Da, uoči samog početka skupa, s pogledom na Sveučilište pred Sveučilištem, činilo se kao da je Sveučilište došlo na sprovod Sveučilištu.

A onda su studentski glasovi zapjevali svoju himnu. Gaudeamus, veselimo se! Ne slučajno, i dakako znakovito, ponosno su je otpjevali studenti Muzičke akademije. Studentski glasovi, pjevajući svoju himnu, dozvali su jučer zraku sunca i njome obasjali svoje Sveučilište.

U obasjavanju Sveučilišta svjetlom, poduprli su ih profesori. Meri Tadinac s Filozofskog fakulteta s bolom u glasu podcrtala je kako bi trebali slaviti 350. obljetnicu Sveučilišta i biti ponosni, no kako je sve to zasjenio osjećaj srama. Nije zaključila u tom tonu, već prkosno poručila kako ne daju svoje Sveučilište. Profesor s PMF-a Damir Bakić zamolio je i izrazio solidarnost s kolegicama i kolegama s Muzičke akademije koji posljednjih dana muku muče s pojašnjenjima da nema znaka jednakosti između njih i njihovog dekana. I Bakić je prkosno povikao da je jednostavno – dosta. Alumni Sveučilišta Ivica Puljak pogledao je u budućnost i imperativom podcrtao kako će doći dan u kojem će svi zajedno stajati pred Sveučilištem i na njega biti ponosni.

– Hoćemo!, razlio se urlik okupljenih Trgom Republike Hrvatske.

Do tada, svakoga dana valja imati na umu riječi studenta Kristijana Oreškovića. Glasno je poručio kako je vlasnik indeksa ovoga Sveučilišta, što u njemu izaziva osjećaj srama.

Posramljeno i izudarano, ali prkosno i ponosno, Sveučilište pred Sveučilištem poručilo je tako da je bilo dosta. I zatvorenih vrata Sveučilišta Sveučilištu, i spuštenih zastora Sveučilišta pred Sveučilištem, i odluka Sveučilišta kojih se Sveučilište srami, i tužbi Sveučilišta kojih se Sveučilište grozi, i nedostojne etičke, moralne i ljudske razine Sveučilišta koje se Sveučilište gnuša.

Najvažnije od svega, Sveučilište pred Sveučilištem jučer je jasno poručilo – mi smo ovo Sveučilište! Zraka sunca koju je donio studentski Gaudeamus, na kraju skupa se zajedničkim snagama Sveučilišta pred Sveučilištem pretvorila u svjetlost koja je obasjala i ugrijala Sveučilište.

Koliko mu je samo trebala!