Vratili se iz Kine u Zaprešić nakon 14.000 kilometara na električnim skuterima

Nada Miličić i Tomislav Dlesk našli su su u Kazahstanu na rubu
financijske litice. Nakon što su su u Kineskom gradu Yixing 10 mjeseci
predavali engleski jezik odlučili su se gotovo s obale Tihog oceana
zaputiti prema Zaprešiću električnim skuterima. U Kazahstanu, negdje na
pola puta, imali su dovoljno novaca da sjednu na avion i dođu doma za
jedan dan. Odabrali su osam mjeseci života na cesti, devet zemalja i
14.000 kilometara sa skuterima u koje je malo tko vjerovao.

U Kini su električni skuteri normalna i jeftina pojava, međutim Hrvati
koji kod proizvođača skutera traže popust jer će ih reklamirati sve do
Zaprešića, svakako nisu.

Kuhali vlastitu hranu u restoranima

Kada putujete Kinom morate biti spremni na policajce koji vam smjerokaze i uputstva pišu na mandarinskom i da su kobasice slatke. Ipak, ako ste snalažljivi poput Nade i Tomislava kupit ćete nešto hrane u dućanu te zamoliti šefove kuhinja u restoranima da vam posude štednjak kako bi si pripremili slani obrok. Gotovo nikada nisu odbili taj nesvakidašnji zahtjev, a kada imate dnevni budžet od 50 kuna, naručiti hranu u restoranu po izboru iz jelovnika nije opcija.

Najveći dio puta proveli su u Kini, a punjenje baterija skutera nije bio nikakav problem s obzirom da ih jako puno ljudi koristi. Susretali su ljude koji žive u podzemnim nastambama s tabletima i mobitelima pa ni utičnica nije nedostajalo. Za napuniti baterije na skuterima potrebno je energije kao kada se puni baterija na laptopu, a u Turskoj su kupili jedan od dva potrebna paketa baterija.

– Na dugačkim putevima dogode se nebrojene dogodovštine. Jednom prilikom su nas policajci pitali imamo li kakvo oružje, a najbliže tome je bilo po par žlica, vilica i noževa koje su pedantno fotografirali kako bi sve ostalo dokumentirano. Svakako je bilo scena i za YouTubea kada sam htjela proći ispod rampe iza kamiona koja se krenula spuštati i pogodila me u vrat, rekla je Nada na putopisnom predavanju pred pedesetak zainteresiranih gostiju u B&B Lobagoli.

Umjesto registracije stavili reklamu na mandarinskom

Put su prošli s neregistriranim vozilom, a jedine probleme
radi toga su imali pri ulasku u Iran. Svi su mislili da je reklama sa skutera registracija, a to je bila reklama od proizvođača skutera, koju naravno nitko nije mogao razumjeti.

– Kada nas je u Iranu jedna obitelj ugostila otišao sam se

otuširati kada nas je u stanu bilo samo nekoliko, a kada sam izašao
mokar iz tuša sakupilo se cijelo susjedstvo, rekao je Tomislav.

Od cijelog puta Tomislav je izdvojio Kapadokijju kao najljepše mjesto
koje su posjetili, a osjećaj kada ste tamo usporedio je s pustim
Mjesecom. Naravno da su ih tijekom puta pratili padovi pa i jedna
prilika kada su bili opljačkani za stotinu dolara, ali znaju da je
onih lijepih bilo neizmjerno više. Primjerice, u Iranu su im ljudi
davali novce jer su ih nekako htjeli podržati.

Skuteri i dalje rade

Silom prilika nisu mogli voziti cijelo vrijeme kao kada je Nada imala

sudar jer joj je u Istanbulu jedna žena oduzela prednost, a cijelo
vrijeme oporavka spavali su kod čovjeka kojeg prije nisu ni poznavali.

Posljednja zemlja kroz koju su vozili prije ulaska u Hrvatsku je bila
Srbija. S obzirom na to da su došli s istoka kada su počeli pričati
hrvatski mislili su da Slovaci ili Česi koji jednostavno govore loš
srpski.

Skuterima su dnevno mogli prelaziti 100 kilometara po ravnome, a po

uzbrdicama i uz vjetar ponekad samo po 15 kilometara. Skuteri su
pokvarili prognoze mnogih proizvođača jer su vrijedili po 500 dolara, a
uspješno su došli do Zaprešića gdje se i danas redovito voze. Netko je
očito propustio dobru priliku za reklamu.

(function(d, s, id) { var js, fjs = d.getElementsByTagName(s)[0]; if (d.getElementById(id)) return; js = d.createElement(s); js.id = id; js.src = “//connect.facebook.net/hr_HR/all.js#xfbml=1”; fjs.parentNode.insertBefore(js, fjs);}(document, ‘script’, ‘facebook-jssdk’));