Lajk naš svakdašnji: Sjednica Vlade o turpijanju

Znam, Turpijanizam! – Uzviknuo je Ministar gospodarstva na sasvim ozbiljnoj sjednici Hrvatske vlade gdje se, sasvim ozbiljno, razmatrala opasnost eksploatacije ugljikovodika u Jadranu…
Naime naš ministar turizma zaprimio je pismo nekakve ekološke grupe narkomana u kojoj je upozoren na potencijalne užasne posljedice ovakve vrste istraživanja na održivi razvoj najveće Jadranske, ali i Hrvatske, ekonomske grane – turizma, pa je smjesta odlučio sazvati, sasvim ozbiljnu, sjednicu na ovu temu.

Turpijanizam

No da bi privukao i zadržao pažnju svojih pre, pre, preopterećenih kolega ( Bili blagdani, moglo se, žderalo se ), te naglasio važnost ovoga pitanja, odlučio se poslužiti starim trikom privlačenja pozornosti! Ne, nije se skinuo nag i lamatao penisom ministru financija po tjemenu, kako ste jamačno pretpostavili, već je lukavo naveo samo prvo slovo te ugrožene ekonomske grane stanovito ” T” i zadnji slog -” izam ” i ostavio kolegama da pokušaju odgonetnuti o čemu se tu radi…
Početno oduševljenje zagonetkom polako je zamjenio miris znoja i jasan osjet nervoze. Igra im se sve manje sviđala kako ni nakon dugih sati pokušaja nisu uspjeli odgonetnuti ovaj mističan i dalek ” izam”. Znam, Turpijanizam! -Uzviknuo je tada ministar gospodarstva….

Turpijanizam?! Koji Božji ku’ac je turpijanizam Vrdoljače? – Ozbiljno ga je i sa dozom njemu svojstvenog cinizma opomenuo premijer.

Pa ono, proizvodnja turpija premijeru – odgovorio je nesigurnim glasom ministar.

No, da čujemo i to. – Nastavio je u tmurnom tonu premijer.

Pa turpija ono tipa čime se mogu probiti zatvorske rešetke mislim…

E, e, ajde nastavi slobodno. – Ohrabrio ga je sada Zoran

Pa, znate da je Dalmacija uporište HDZ-a. Ako igdje turpije bi tamo imale dobro ići…

Nije to

Dobra ideja, lukavo i blizu ali nije Turpijanizam kolega. – Prekinuo je neizvjesnost ministar turizma, koji je jedini znao točan odgovor. Tabureizam! – Uzviknula je Vesna Pusić na što su je kolege ministri upozorili da će joj u kuhinji pregorjeti kafa i da je to kolega Grgić već jedno šest puta predložio.

Ok. Pogledajmo što ste do sad naveli kao kriv odgovor – Preuzeo je ponovo riječ ministar turizma. Dakle zasigurno nije Turbanizam, Talijanizam, Taoizam niti Tapetizam – iako, kolegice Opačić, držim da tepetizam uopće niti ne postoji. Dalje nije niti Titoizam kako ste Vi poštovani premijeru predložili, a nije bogamu niti Tuđmanizam, nema toga što bi Tuđmanizam u Dalmaciji ugrozilo hehe – dodao je ministar na što je okupljena rulj, pardon, ekipa prasnula u smijeh.

Dan se pretvorio u noć, noć u zoru a ova glupa igra u noćnu moru. Okupljeni oko okruglog stola, umova iscijeđenih do ljudima teško zamislivih granica, dok ih je budnima držala tek friška kafa koju je Vesna tako brižno spremala, ova sjednica sve više je mirisala na katastrofu.

Nije palo napamet

Turcizam! -Glasno je zaorila Pusićka iz kuhinje!

Kakav te sad Turcizam spopao mila Vesno? – Upitale su je u glas kolege?

Mislim na džezvicu, za kafu jeli…Ma sjetila sam se da mi kafa kipi, zanemarite. – Odgovorila je.

Tulipanizam u pičku materinu!! – Uzviknuo je zadnjim snagama premijer i pošao otvoriti prozor da se baci ukoliko odgovor opet bude kriv…

OK. Ovo više stvarno nema smisla, kazat ću vam odgovor. – Rekao je ministar turizma i prekinuo ovu zaista izluđujuću neizvjesnost. Točan odgovor je T, t, tuuur….Turizam!

Turizam! Da turizam, u pičku strininu! – U glas su uzviknuli ministri dok je u pozadini odjeknuo zvuk udara đezvice kafe o pod koju je Vesna ispustila od silnog iznenađenja.

Pa hebote Lovrencin, nastavili su ministri, kome bi ikada palo na pamet da bi eventualna izgradnja platformi čije tvorničke vode, koje nastaju kao nusprodukt same gradnje, ugrožavaju biljni i životinjski svijet mogla ugroziti naš turizam koji počiva na poslovičnoj netaknutosti ovog djela Jadrana?!

Ono stvarno hebote Darko, kome bi normalnome ikada palo na pamet da je naša obala toliko razvedena da te platforme, i da hoćeš, ne možeš staviti daleko od otoka i da bi to moglo ugroziti taj, kak ono veliš, otočki turizam?!

Ili čak da je samo deset postotno umanjenje prihoda od turizma, kao posljedica loše reklame zbog maćehinskog i kratkovidnog odnosa prema prirodnim blagodatima, veći rizik od sve možebitne zarade od vađenja ugljikovodika? Zaista kome bi do vraga taj turizam ikada pao na pamet?!

I šta sad?

I dobro kaj bumo sad?! – Upitao je strogim i pomalo zabrinutim glasom premijer…

Znam šta ćemo! – Uzviknuo je uzbuđeno mladi ministar turizma. Šta je ovo, nož je a nije sikira…

Ukoliko ste se sada zabrinuli oko svega rečenoga na sasvim ozbiljnoj sjednici Vlade po pitanju utjecaja eksploatacije ugljikovodika u Jadranu, ne brinite, imam za Vas super vijest! Vidite sve vam je ovo samo plod moje mašte. Naime takova se, sasvim ozbiljna, sjednica na kojoj se raspravljalo o pogubnom utjecaju naftnog biznisa na turizam, našu najjaču ekonomsku granu, nikada zapravo nije niti održana.

A ako se pitate čemu je to tako ili zašto se pak po uzoru na susjednu Italiju i kod nas ne povede žustra javna debata o ovom pitanju – zbog koje je ovakva naftna rabota u njihovom djelu Jadrana na kraju zakonom ograničena, odgovor je i više nego očit: Utjecaj naftnih bušotina na turizam?! – Pa to prosto nikome nije palo na pamet!