Lajk naš svakdašnji: Proklet bio Vilibore!

Pa zamislite samo gdje bi danas Hrvatska bila da je bar, štajaznam, i Sanader nosio to nesretno srednje ime – Vilibor? Ustala bi odma naša inteligencija na sve četiri, nikada taj u ovoj državi ne bi ni prismrdio vlasti. Nadan Vilibor Vidošević morao bi se zadovoljiti dječjim crtežima koje mu naslika sin – njegova dečka. Ma možda niti rata ne bi bilo da su tadašnji moćni đenerali bar nosili krimen tog sramnog srednjeg imena – Vilibor!

Slovenija, Mađarska, Italija, Srbija prijavile su organima unutarnjih poslova Republiku Hrvatsku zbog kršenja odredbi javnog reda i mira. Naime, susjedni narodi već noćima nisu uspjeli ni oka sklopiti od silne buke koja danonoćno izvire s naših teritorija. Točnije riječ je o neprestanom hihotu i smijehu hrvatske inteligencije na lik i djelo Ivana Vilibora Sinčića.

A još prije niti mjesec, dva, svaki bi vam hrvatski intelektualac, u pauzi između kontempliranja o švedskom parafiskalnom sustavu i receptu za šalšu od marihuane, kazao kako ovoj napaćenoj, neshvaćenoj itd. državi prije svega treba netko mlad – netko svjež! Štoviše treba joj netko neiskvaren postojećim masonsko-gmazovskim-udbaškim sustavom. Netko odlučan da bar pokuša nešto drugačije, netko tko tu nije samo radi para

Eto ti te vraže i eto ti te vraže

Niti mjesec dva kasnije, ma k’o da ih je čuo, pojavi se u ulozi predsjedničkog kandidata jedan baš takav mladić, student štoviše. Premlad da bi bio istinski iskvaren crnim silama Morodra koje su se nadvile nad našom zemljom, netko sasvim svjež – ako zanemarimo njegovu kosu.

Odlučan u svojim idejama, koliko god one bile ukradene od braće Grimm, netko tko nakraj od sve svojine ovoga svijeta posjeduje tek jednu, jedinu livadu i pederski rajf za kosu. Pojavi se elem jedan takav, a naša inteligencija svi k’o jedan umriješe od smijeha i poruge. Naime mladić si je, što je za cjelokupnu stvar od ključne važnosti, nadjenuo srednje ime Vilibor – i ode tako sve u krasni kurac.

Isus veliš?!

I tako već jedno mjesec dana svaki muškarac koji se smatra dovoljno inteligentnim da zamišljeno frčka mislilački brk i svaka žena koja se drži dovoljno naprednom da ne brije noge, svoje dokonično vrijeme, dakle čitave Božje dane, provodi tako da smišlja pošalice na Viliborov račun. A zašto baš to ime toliko smeta našoj urbanoj inteligenciji ne mogu vam kazati jer ja osobno nisam, pitajte samo moju majku, nimalo inteligentan. Ali nije mi čak niti žao da ne pripadam intelektualnoj kremi kojoj je krajnji domet onaj petaša što se rugaju novoj učenici u razredu jer se ona zove Sarma ili Kolinda. – Štoviše, radije bi pripadao kremi protiv gljivičnih infekcija.

Čini mi se i da je kojim slučajem Bog s Nebesa posl’o sina među naš narod da nas izbavi iz okova ove masonsko-gmazovske-udbaške urote naši bi mu intelektualci spremili sačekušu još u štalici. Kamuflirali bi se u ovce i upitali Spasitelja samo jedno, ali za budućnost naše zemlje i naših potomaka svakako ključno pitanje: Isus veliš jeli mali? Heheh, pa kakvo ti je to glupo ime?

Ivo Vilibor Sanader

Takva vam je ta naša intelektualna krema. Mogu oni mučki prešutiti godine pljačke, mogu oni nekako istrpjeti i korumpiranu vlast, smiješan državni sustav, ali kad se pojavi mladić koji nudi nešto naizgled novo, ma taman onakav kakvim su ga sanjali, nikako ne mogu prešutjeti njegovo neobično ime. Ne treba zaista glupana državi sa ovakvom inteligencijom.

Pa zamislite samo gdje bi danas Hrvatska bila da je bar, štajaznam, i Sanader nosio to nesretno srednje ime – Vilibor? Ustala bi odma naša inteligencija na sve četiri, nikada taj u ovoj državi ne bi ni prismrdio vlasti. Nadan Vilibor Vidošević morao bi se zadovoljiti dječjim crtežima koje mu naslika sin – njegova dečka. Ma možda niti rata ne bi bilo da su tadašnji moćni đenerali bar nosili krimen tog sramnog srednjeg imena – Vilibor!

Proklet bio Vilibore

Ali ne začudi se nekako čovjek kada čuje da su korupcija, rat, pljačka i još sto zala ipak poharali narod čija se intelektualna vrhuška, a o običnom puku da ni ne govorim, kod pitanja svoje budućnosti bavi isključivo trivijalnostima tipa kako se tko zove, koje je kome boje auto i ‘ko je koga jeba. – Politički gledano mi niti nismo narod nego grupa baba s pravom glasa. Proklet bio Vilibore.

Jebiga, po svemu je taj mladi i naočiti student oličenje stoljetnih snova inteligencije ovog napaćenog naroda, ma da se bar da se k’o za kurac ne zove Vilibor! Ipak kad za mjesec dana na vlast opet izaberemo iste stare struje, bandu bez odlučnosti i ideje za promjenu, one koje su tu samo radi para, krivi dakako nećemo biti mi što smo ih ponovo izabrali. Krive neće biti uzdanice naše slobodomislilačke inteligencije, ako do tada dakako svi ne pokrepavaju od smijeha. Ma neće biti kriva čak ni masonsko-gmazovska -udbaška banda, krivac će biti samo jedan! Samo jedan i zvati će se dakako Vilibor. Proklet bio stoga Vilibore! Da se nisi mog’o Pero nazvat!