Maloljetnice u Hrvatskoj sve češće piju alkohol, a konzumacija teških droga je u padu

Trend opijanja među maloljetnicima u stalnom je porastu u Europskoj uniji i njezinim susjednim zemljama, a u Hrvatskoj je u prosjeku i veći nego li kod većine zemalja starog kontinenta. Od 2007. godine naši su srednjoškolci u količini i učestalosti ispijanja alkohola prestigli većinu kolega iz EU. Odgovornost zbog ovakvog trenda je podijeljena. U razgovoru s Danicom Romac sa Zavoda za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar podrobnije smo se upoznali s alkoholiranjem malodobnih osoba te razlozima zbog kojih počinju piti.

www.news.com.au

Školski praznici plodno su tlo da mladi kušaju alkohol i druge supstance čija zloupotreba može utjecati na njihovo ponašanje, reakcije i stanje svijesti. Mladi s nestrukturiranim i neispunjenim danom češće konzumiraju alkohol ili drogu pa su tako ljetni mjeseci za one koji ostaju u praznom Zagrebu posebno opasni za stvaranje loših navika. Osim toga, ljetna ‘partijanja’ na plažama Hrvatske uglavnom su popraćena obilnim količinama pića koja slabo utažuju žeđ odnosno već sljedećeg jutra uzrokuju dehidriranost.

Prema istraživanjima nazvanim The European School Survey Project on Alcohol and Other Drugs trend opijanje među mladima u stalnom je porastu u Europskoj uniji, ali i drugim zemljama. Trend povećanja u Hrvatskoj je posljednjih 10 godina veći nego li kod većine. Od 2007. godine naši su maloljetnici prestigli svoje kolege u toj lošoj navici.

U Hrvatskoj postoji nekoliko institucija koje se bave ovim problemom. Jedna od najstarijih je Zavod za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar čija Služba za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti nudi različite pomoći mladima i njihovim obiteljima. S ciljem educiranja i isticanja ovog problema kontaktirali smo dr.sc.spec.psih. Danicu Romac iz navedenog Zavoda.

S: Prema ESPAD-ovim podacima, čiji su rezultati o konzumiranju opojnih sredstva kod učenika Europske unije i susjednih zemalja zadnji puta objavljeni 2011. godine, trend povećanja konzumiranja alkohola maloljetnih osoba u stalnom je porastu posebno u Hrvatskoj. Je li se taj trend od tada promijenio?

Kod nas se redovito provode istraživanja pojavnosti zloporabe legalnih i ilegalnih sredstava ovisnosti, a dobivamo i podatke iz EU koji se zapravo poklapaju i s našim podacima. Mi smo kao Zavod Andrije Štampar radili 2009. godine zadnje takvo istraživanje pojavnosti među zagrebačkim adolescentima i pratimo trendove svake četiri godine.

Ono nam je pokazalo da većina adolescenata ima osobna iskustva u zloporabi tako zvanih legalnih sredstava. U tom našem zadnjem istraživanju alkohol je barem jednom probalo 93 posto zagrebačkih adolescenata, a u europskim istraživanjima 90 posto hrvatskih maloljetnika, što znači da su oni tu negdje. Važno je naglasiti i da je 77 posto njih probalo duhan, a 30 marihuanu.

S: Prema tom istraživanju veći je postotak onih koji redovito konzumiraju alkohol nego li duhan, a i povećanje broja pušača se usporava, dok je kod opijanja situacija obrnuta. Zašto je to tako?

Vjerojatno zato što su posljednjih desetljeća preventivni programi bili kvalitetniji i učinkovitiji u promjeni odnosa prema pušenju nego li alkoholu. Alkohol se nije baš nešto značajno niti mijenjao.

Zbog toga nam je sada fokus na problemu konzumiranja alkohola kod mladih jer po svim tim istraživanjima Hrvatska je iznad europskog prosjeka pogotovo u ovom ‘vikend opijanju’.

S: Alkohol u društvu je potpuno prihvaćen. Pive se kao prehrambeni proizvod reklamiraju u medijima, filmovi nameću sliku društva u kojem svatko mora imati otrov kojim se truje, roditelji i odrasli redovito ga konzumiraju, a s druge strane se djecu educira kako je to loše. Nije li to za njih u najmanju ruku zbunjujuće?

To vam je taj društveni odnos. Dakle mi bi trebali i kao društvo utjecati na stavove i više educirati djecu, davati im životne vještine i alate da kada odu od doma se mogu snaći u svojoj novoj okolini kako bi se mogli oduprijeti pritisku vršnjaka ili nekakvih loših trendova općenito, odnosno da ne budu povodljivi. Odgovornost je praktički podijeljena. Ona leži na roditeljima i na društvu u cjelini jer ovisnost nije samo bolest pojedinca nego i cijele obitelji i društva. U stvari bi trebalo roditeljima i profesorima pomoći u njihovoj odgovornoj ulozi.

Trebali bi s neke strane mi iz struke, ali i cijelo društvo utjecati na stavove i isticati jedan kvalitetan sustav vrijednosti jer prateći te naše trendove vidi se da se on mijenja te da se gubi onaj tradicionalni i konvencionalni okvir koji je donekle štitio neke maloljetnike. Sva istraživanja pokazuju kako je veća vjerojatnost da će muško dijete započeti konzumiranje opojnih sredstava, vjerojatno je jedan od razloga i utjecaj tradicionalnog odgoja gdje su djevojčice više štitile i radili veći nadzor. Novi trendovi pokazuju pak da se smanjuju te spolne razlike i da curice kod nas sve više i češće piju.

S: Koje alate Vi koristite da bi postigli navedene ciljeve?

Cilj naših tretmana je naučiti mlade životnim vještinama. Usmjeren je na reduciranje rizičnih i jačanje zaštitnih faktora. Protektivni su recimo religija ili kvalitetan odnos u obitelji, a rizični ako je dijete većinu dana samo kod kuće, ima previše slobodnog vremena ili sama konzumacija.

Jedno pijenje u životu nosi brojne rizike, ali ne mora značiti da će sad netko postati ovisnik. Međutim, bilo koja vrsta poremećaja u ponašanju se pokazala u velikoj vezi s konzumacijom sredstava ovisnosti. Djeca koja piju su češće delinkventnog ponašanja, ali i oni koji nemaju blizak odnos sa svojim roditeljima također imaju veću šansu ući u probleme.

S: Koje će biti vaše konkretne aktivnosti sada kada je detektiran problem sve češćeg i količinski većeg konzumiranja alkohola među maloljetnicima?

Postojeći preventivni programi se uglavnom provode u školama uz jedan multidisciplinarni pristup. Mi kao psihijatri više smo aktivni u sustavu tretmana gdje onda ranom intervencijom pokušavamo promijeniti ponašanje adolescenta. Neka djeca koja piju ili se drogiraju imaju neke druge psihičke poteškoće pa im onda pomažemo. Zbog toga su naši timovi sastoje još i od psihologa, psihijatra, socijalnog radnika i defektologa. Svaki od nas ima svoj zadatak u specifičnom dijelu tretmana.

Surađujemo naravno i sa sudovima, lokalnim samoupravama, policijom i tako dalje. Sve skupa je na neki naći dobra suradnja i sami rezultati nisu toliko loši. Na primjer, konzumacija teških droga je u padu. Akcijski plan za alkohol donosi se na nacionalnoj i gradskoj razini pa onda mi u sklopu tog plana radimo brojne preventivne aktivnosti. Dijelimo ih na indicirane, selektivne i univerzalne skupine pri čemu se univerzalna odnosi na opću populaciju, selektivne na osjetljive skupine kao što su djeca bez roditelja i indicirane na posebno osjetljivo skupine.

S: Kako uspostavljate odnos s nekim dečkom ili curom koji na primjer svaki vikend konzumiraju alkohol i prisilno su dovedeni kod vas na savjetovanje?

Odgovor nije jednostavan, on je kompleksan i uspjeh tretmana ovisi o puno faktora. Za uspjeh nije dovoljna sama vrsta i kvaliteta tretmana, puno je tu još faktora, a iz mog iskustva najvažnija je dobra suradnja s roditeljima i njihova uključenost.

S: Što bi se još trebalo popraviti u vašoj struci da bi se trend promijenio?

Uvijek
se može još napraviti. Važno je postići još bolju suradnju svih nas
koji u tome sudjelujemo. Od roditelja do sudova i policije. Mora se
raditi na tome da se poboljša koordinacija i ubrza cijeli sustav koji je
često trom u odnosu na promjene trendova, a smatram da u Hrvatskoj
imamo dobre stručnjake koji odlično obavljaju svoj posao.

S: Zašto vaš institut nije napravio novo istraživanje koje ste inače provodili svake četiri, a sada je već od zadnjeg prošlo pet godina?

Zapravo je priprema tog novog istraživanja dosta zahtjevna pa je problem s financijama i odobrenjima. To je taj dio koji bi trebalo ubrzati. Planiramo ga napraviti sad negdje na jesen. Problem su i neki novi zahtjevi koji su se pojavili ulaskom Hrvatske u EU pa ga treba i korigirati, ubaciti neke nove stvari i unaprijediti evaluacijske metode.

Treba dodati i neke moderne ovisnosti kao što je ovo o internetu, klađenju ili najnovija ovisnost o ‘pametnim telefonima’ što je također sve veći problem među mladima. Ono što je bitno mi znamo i iz europskih istraživanja tako da nije problem ako nam malo kasni, važno je da ga napravimo kako treba.