Od Snowdena do Linića - kolika je zapravo moć tajnih službi i kako možemo doznati prate li nas?

Slučaj Linićeva žestokog napada na premijera i policiju koje optužuje da su zlorabili obavještajni aparat, te ga uhodili i prisluškivali ponovno je otvorio pitanje na koje se u Hrvatskoj nikada ne dobije nedvosmislen i jasan odgovor. Ono se od početka 90-ih provlači kroz medije, javne rasprave i intervjue sa stručnjacima, a ništa manje nije aktualno ni danas, pa ga mnogi i postavljaju – je li moguće da tajne službe i policija imaju mogućnost prisluškivanja bilo kojeg građanina bez valjanog naloga?

www.overdriveonline.com

U svakom slučaju nije ugodno imati osjećaj da nas netko prisluškuje, osobito ako nema pravog razloga za takve radnje. Iako nas svakodnevno uvjeravaju da se sve radi u skladu sa zakonom, nebrojeno puta smo se uvjerili da to ipak nije baš tako.

Građani mogu doznati je li ih se prisluškivalo

Osvrnemo li se na brojne afere u posljednjih 20-ak godina koje su potresale državni vrh, onda je svaka sumnja osnovana. Za pojašnjenje slučaja Linić i općenito prisluškivanja i praćenja građana u Hrvatskoj razgovarali smo sa Đurom Luburom, stalnim sudskim vještakom za telekomunikacije, tehniku i metodologiju prisluškivanja koji nas je uputio na koji način možemo saznati je li nas se prisluškuje ili uhodi. Za bivšeg ministra Slavka Linića to je napravio predsjednik Ivo Josipović, a ostali građani to mogu učiniti sami.

– Nisam siguran da je moguće nezakonito prisluškivanje, niti sam ja čuo da je on rekao da su ga nezakonito uhodile. Rekao je da su ga službe uhodile. Tajna služba i policija imaju hrpu ovlasti za koje nije potrebna sudska provjera. Dakle, i sigurnosna služba i policija mogu primijenjivati tajnu pratnju, izlistavati pozive iz kojih se vidi s kim su razgovarali, te gdje su se nalazili u kojem trenutku. To mogu bez naloga suda, istaknuo je Lubura.

Potvrdio je, također i izjave predsjednika Josipovića u kojima tvrdi da nije nadležan nad policijom i njihovim radnjama, kao ni nad USKOK-ovim ili DORH-ovim.

– Kada govorimo o radu sigurnosnih službi, konkretno SOE, u Zakonu o sigurnosno – obavještajnom sustavu postoji jedna opcija po kojoj bilo koji građanin može od agencije zatražiti da ga obavijesti je li prema njemu primijenjivala neke radnje. Naravno, ako je to u interesu istrage, agencija može odbiti dati takve podatke. U biti, ja sam osobno to radio jer me zanimalo kako to funkcionira i mogu reći da uredno funkcionira. Propisano je da se u roku od 15 dana mora dobiti odgovor od agencije. Ono što je Josipović rekao, po meni je nedvojbeno da SOA nije primijenjivala nikakve mjere prema Liniću. Dakle, predsjednik tu nije ostavio nikakvu dvojbu. Isto tako je istaknuo da on nije nadležan, niti je provjeravao je li policija poduzimala kakve mjere, kazao je naš sugovornik.

Američki slučaj masovnog prisluškivanja

Ovaj domaći primjer navodnog prisluškivanja svakako nije jedini, niti se takve stvari događaju samo kod nas. Nedavno smo bili svjedoci najpoznatijeg slučaja nelegalnoga prisluškivanja građana u SAD-u koji je žestoko odjeknuo svijetom.

Edward Snowden, zviždač kojeg je SAD proglasio državnim neprijateljem zbog prokazivanja nelegalnih operacija američke NSA koje su se svodile na prikupljanje telefonskih brojeva, vremena i datuma poziva, još uvijek se skriva od američkih vlasti. Krajem 2013. godine Američki federalni sud u Washingtonu donio je presudu kako je masovno prisluškivanje agencije NSA protuustavno jer krši četvrti amandman.

Prema riječima suca, elektronička špijunska agencija vrši ‘neosnovanu invaziju’ na građane. Unatoč sudskoj presudi, Snowden nije slobodan čovjek. Naime, Bijela kuća je odbacila tvrdnje kako su ga pomilovali, te i dalje inzistiraju od Rusije da izruči zviždača. On pak tvrdi kako sudska odluka opravdava njegovo otkrivanje podataka javnosti.

Ako američka sigurnosna agencija može i nakon presude suda o nelegitimnosti svojih radnji inzistirati na Snowdenovom izručenju, to znači da ide mimo Ustava, te ne poštuje odluke suda. Naime, prema sudskoj presudi bjelodano je da je Edward Snowden sada slobodan čovjek.

Obmanjuje li se na isti način hrvatska javnost kao što se to čini sa američkom u slučaju ‘Snowden vs. NSA’ možemo još uvijek samo pretpostavljati, no ako svakodnevno gledamo ‘maćehinski’ odnos države prema njenim građanima, te ako se prisjetimo brojnih nelegalnih koraka od strane vrha države, svaka sumnja je osnovana.