Studentica Akademije likovnih umjetnosti oslikava sobe doma na Savi

Kristina Horvat je 20-godišnja studentica smjera likovne kulture na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Boravi u domu na Savi, a kako mrzi biti u sterilnom okruženju, već je nekoliko svojih dosadašnjih soba oslikala, a isto je to učinila za još barem deset svojih kolega. Kristina je i pokretačica likovne radionice ‘Savska točkica’, koja djeluje pri domu Stjepan Radić, a u nazivu se krije i njen omiljeni slikarski motiv – točkica! Nažalost ova nadarena mlada likovnjakinja, nikako ne vidi svoju budućnost u Hrvatskoj, a otkriva nam gdje namjerava odseliti, radi li crteže za poklon prijateljima te koliko je teško ‘upasti’ na Akademiju likovnih umjetnosti.

Nadarena mlada slikarica Kristina Horvat, studentica je na Akademiji likovnih umjetnosti, a ujedno i osoba koja punim plućima živi svoje buduće zanimanje. Naime Kristina jednostavno ne podnosi prazne zidove pa tako oslikava sobe u domu na Savi, gdje boravi. Tamo je pokrenula i likovnu radionicu ‘Savska točkica’, u kojoj sudjeluju studenti s različitih fakulteta, koji se zajedno s Kristinom bore protiv sterilnosti interijera, uskoro i eksterijera doma Stjepan Radić.

Prijemni na Akademiji teška misija s više faza

Ova 20-godišnja talentirana umjetnica davno se odlučila pokušati upasti na Akademiju likovnih umjetnosti. No to je vrlo težak zadatak obzirom na kvote ovog fakulteta.

– Akademiju je, neću biti skromna, jako teško upisati, pogotovo zato što se prima jako malo ljudi, a interes je velik. E sada prijamni je doslovno na principu, daj najbolje, daj više nego što sam od sebe očekuješ… Kod mene konkretno, divna profesorica koja je godina dana sa mnom spremala mapu radova, koja je prvi korak prijemnog.

Kada mapa prođe, slijedi pismeni ispit iz povijesti umjetnosti. Ako njega prođete možete na usmeni, a ako to prođete morate tri dana za redom dolaziti na slikanje akta i portreta. Zatim još slijedi intervju s profesorima i bolnih tjedan dana iščekivanja rezultata. Metoda eliminacije uglavnom, vrlo slikovito nam objašnjava Kristina.

Kristina dakako zbog prirode fakulteta koji studira slika sve i svašta, no ima jedan najdraži motiv. Uklopila ga je čak u naziv likovne radionice.

– Pa eto točkice! Volim, obožavam točkice. Kad mi je dosadno radim – točkice. E sada osim toga volim sove i vrijeme pa ako naiđete na neki sat, sovu ili točkice znate tko je tu imao prste, kroz smijeh govori Kristina.

Čista četiri zida ne dolaze u obzir

Osim radova na Akademiji te u ‘Savskoj točkici’, 20-godišnja slikarica ne pušta na miru niti zidove u sobama doma na Savi.

– Oslikala sam svaku sobu u kojoj sam bila, plus još desetak njih kolegama. Ne znam, ne mogu biti u sobi s četiri čista zida. To ne ide, rekla nam je Kristina Horvat.

Nažalost plodovima talenta i upornog rada ove nadarene slikarice, gotovo sa sigurnošću će se kititi neka druga zemlja.

– Kratko I jasno – Nema budućnosti za mene ovdje. Tko se snađe snađe se, ali ne mislim ostati u Hrvatskoj. Nemojte krivo shvatiti, nije Lijepa naša toliko brutalna prema umjetnicima. Imamo divnu povijest. Stvar je u tome što sam pomislila da sam spuštena u krivu županiju, pa u krivi grad, pa u krivu država, a sad mislim da sam na krivom kontinent. Privlače me plemena I topli krajevi, zagonetna je Kristina.

No studentica Akademije likovnih umjetnosti, vrlo nesebično svoje umijeće dijeli s drugima. Mnogi njenom dovitljivošću skupljaju bodove kod dragih osoba.

– Kolege, prijatelji, rodbina svi koriste moje potencijale. Pa zato i jesu ovdje! Grijeh bi bio da se ne koriste. Ako treba poklon napravim ga, ako treba nešto oslikati, ma može i to, ako treba kolegi s kata pomoći sastaviti buket za djevojku, pa i to ću, sa smješkom nam ponovno reče 20-godišnja studentica.

Evo za kraj jedna prava umjetnička, ujedno i simpatična Kristinina poruka, kakva je uostalom bila i većina njenih izjava.

‘Volim reći da Bog ima čudan smisao za humor. Život je igra. Igrajte se… Igrajte pošteno… I zamrljate se od glave do pete. Svijet je presterilan!’