Priča sa zapadne strane: Mladi hrvatski informatolog otkriva kako je živjeti i raditi u Kanadi

Mladi informatolog Marko iz Hrvatske je otišao prije osam mjeseci. Netom prije njegova jednosmjernog puta u Kanadu, pričali smo s Markom o nadanjima i očekivanjima koja ima od nove životne sredine. Već neko vrijeme je zaposlen u ovoj dalekoj prekomorskoj zemlji te je ponovno odlučio s nama podijeliti svoja iskustva.

Prije desetak mjeseci prvi smo put razgovarali s mladim hrvatskim informatologom Markom koji se u tom trenutku spremao otputovati u Kanadu kako bi usprkos 5 godina studija radio kao NKV. Tada je tvrdio da je život prekratak za životarenje i otisnuo se osam tisuća kilometara od kuće trbuhom za kruhom.

Marko je već neko vrijeme u Kanadi, u države Alberta te nam je ovom prilikom otkrio kakva je iskustva stekao u toj dalekoj zemlji.

Njegova priča u toliko je drugačija od mnogih jer svoju ‘ potragu za srećom ‘ izvan domovine nije ostavio na samosažaljevejućim uzdasima i sanjama o boljem životu negdje tamo, daleko, već se ohrabrio, spakirao kofere i znanje i otišao. A kako izgleda život u Kanadi saznajte iz ovog intervjua.

Već neko vrijeme živiš u Kanadi, zadnji put kada smo razgovarali još si planirao put, reci mi je li sve prošlo kako si i planirao?

U Kanadi sam vec 8 mjeseci i mogu reći kako su mi se bas svi dosadašnji planovi ispunili, pa i više od toga! Ne mogu vjerovati koliko je sve lagano prošlo, iako sam do sada imao hrpetinu problema. Znalo se dogoditi da sam ostao bez novaca, kreveta, smještaja, pa i auta, ali ipak sam nekako izgurao. Sva sreća da imam dobre prijatelje koji su mi puno pomogli. Ali u konačnici sve se svodi na rad i poštenje, a sve ostalo se već nekako posloži samo od sebe. Još samo da mi dođe zaručnica/buduća žena i gdje ćes bolje!

Kako ti se sviđa život u Kanadi, tako daleko od doma?

Meni je ovdje predobro, sve ide brzo, mogućnosti su bezgranične i samo te lijenost ili glupost mogu unazaditi. Kanađani nisu ni svjesni koliko im je dobro ovdje. Kada im kažem da su plaće u Hrvatskoj 6 puta manje, a da su troškovi života slični, ne mogu vjerovati kako mi uopće preživimo tamo. A to sto sam 8000 kilometara daleko od “kuće” meni osobno ne znači previše. Mislim da to ovisi o pojedincu, jer ako je netko vezan za neko mjesto, i 80 će mu biti daleko. Dom je gdje si sretan, a meni je ovdje sasvim dobro.

Je li ti trebalo dugo da se privikneš na ‘kandski’ način života, rada i razmišljanja ?

Pa, ne znam kako odgovoriti na ovo pitanje, možda se nikada nisam ni priviknuo… Ali gle, Kanada je čušpajz svih mogućih nacija svijeta tako da se ne može bas govoriti o “kanadskom” načinu života, rada, razmišljanja i slično. Barem ne ovdje u Alberti. Evo do sada još nisam upoznao osobu koja je ovdje dulje od 40 godina, a dnevno upoznam po nekoliko novih osoba, jer mi je takav opis posla. Svi se nekako ponašaju u skladu sa nekim pisanim i nepisanim pravilima, i nema bas isticanja ili nametanja misljenja, vjere, načina rada. Ponašaj se kako god želiš sve dok to ne smeta drugima – možda bi se tako mogla opisati situacija ovdje.

Kakva je situacija sa zapošljavanjem i poslom općenito?

Iskreno, mislim da je “zlatno doba” zapošljavanja u Kanadi prošlost, prvenstveno zbog izmjena zakona o zapošljavanju stranih državljanina. U budućnosti bi situacija trebala biti još stroža, tako da je ovo možda i zadnja godina relativno lakog dolaska i ostanka ovdje. Posla ima jako puno, i nikako se ne staje sa radom. Samo kao primjer, vani je – 30 sa vjetrom, bageri kopaju temelje, izlijeva se beton, postavlja se konstrukcija za kuću, sade se drveća, lijepi se kamen na fasadu. Nema stajanja, sve je jednako kao i po ljetu, tako da i posla stalno ima. Istina, bit će ga više na proljeće, ali ako nema rada, nema ni plaće, pa se doslovno forsiraju radovi.

A primanjima, koliki su tvoji životni troškovi u usporedbi sa Hrvatskom, možeš li sve pokrpati, jesi li zadovoljan?

Ja trenutno živim sam, nedavno sam preselio u jednosoban stan na super lokaciji, silom prilika morao sam uzeti leasing za par godina stari auto, sam plaćam režije i hranu i opet mi ostane puno puno sa strane. Nije bogatstvo, ali uz malo štednje, ponekad ostane i pola mjesećne plaće. A ako ćemo to uspoređivati sa hrvatskom, hrana je tu negdje, režije također, gorivo je u pola jeftinije, osiguranje je jedno 6 puta skuplje a stan je duplo skuplji. Ali u konačnici, kada se sve razračuna, nije vrijedno usporedbe. I što je najbolje, plaća mi dođe svaka 2 tjedna.

Rekao si mi jednu meni nevjerovatnu stvar zadnji put kada smo razgovarali, naime veoma brzo si uspio kupiti vlastiti automobil, jesam li u pravu?

Da, auto uopće nije problem kupiti. Svoj prvi auto sam kupio od prve plaće za 10 dana rada! Istina, bila je to krama, Pontiac Sunfire GT, ali je bio auto sa kojim sam obišao pola Alberte i sa kojim sam išao na posao svaki dan. U svakom slučaju dobrano se isplatio. Drugi auto sam kupio od kolege koji se vraćao u Hrvatsku i nakon samo dva dana raspao se diferencijal i mjenjač, tako da sam uzeo 3 godine stari Dodge Grand Caravan na leasing i super sam zadovoljan. To sam trebao još prije napraviti, ali tako je to uvijek, ne želis se zalijetati u dugove.

Jesi li upoznao još ikoga iz Hrvatske na radu u Kanadi?

Da nema Hrvata, ne znam sa kime bi se družio! Kanađani su dosta izolirani i ne vole se družiti izvan posla, tako da sam okružen Hrvatima na sve strane. Ima nas jako puno, posebno nas novih.

Kakvi su ti daljni planovi za život i karijeru u Kanadi, rekao si mi da ćeš potažiti posao u svojoj struci?

Za sada se svakako mislim držati svoje firme, jer u njoj vidim budućnost, pošteno sam plaćen, volim svoj posao, mogao bi ga raditi jos godinama, u firmi su zadovoljni mojim radom… Uglavnom, ne mislim još neko vrijeme mijenjati struku ili poslodavca. Ali u narednim godinama sigurno mislim mijenjati struku, jer ne želim zanemariti 5 godina studiranja, hrpu novaca, truda i vremena. To će mi se prije ili kasnije isplatiti.

Postoji li išta, osim obitelji, iz Hrvatske što ti tamo nedostaje, po čemu su stvari ovdje bolje?

Pa iskreno, skoro ništa! Ja sam se totalno prilagodio životu ovdje. Je da je ponekad toliko hladno da je bolno i disati, je da radim u prašini, da sam po cijele dane u radnom odijelu s 34 sloja odjeće, i da su mi ruke abrazivnije od brusnog papira P60, ali ja uživam ovdje. Tako da mi jedino nedostaju prijatelji, kave, prelasci sa kave na pivo i više slobodnog vremena. Uglavnom, društveni zivot je ovdje puuuuno lošiji. Nema toliko bliskosti, druženja, nema ni razloga za visesatne kave jer nema ni toliko tema o kojima bi se pričalo. Ljudi se ne brinu o hrani, režijama, gorivu, novoj odjeći, politici, cijeni svinjetine, parovima na kladionici i slično. Zapravo, život je ovdje manje uzbudljiv. Ali na dobar način.

Stojiš li i dalje iza savjeta koji si zadnji put dao mladima da se ohrabre, sve pomno isplaniraju i potom potraže sreću negdje vani?

Definitivno, samo neka se sa tim naumom požure, jer ne znam do kada će se zapošljavati strani državljani u tolikim količinama. I jos nešto, “Tvoj dom je tamo gdje si sretan” i nema smisla vezati se za jedno mjesto i potrošiti vrijedne godine svoga života iščekujuci bolje dane koji ce mooožda doći,ali možda tek za nekoliko godina. Nekoliko tjedana je puno, a ne nekoliko godina! To jednostavno nije vrijedno čekanja. Vas kvalitetni radni vijek je 20-30 godina, da li ga zelite potrošiti prevrčući svaku kunu?