Najmlađi pilot hrvatske vojske: Svi rizici vrijede užitka letenja

Poručnik Šime Alić 24-godišnji je Zadranin te najmlađi vojni pilot u Hrvatskoj. Već je u ranoj dobi maštao o ovoj profesiji, a u srednjoj školi nakon jedne prezentacije, donio je konačnu odluku o ovom pozivu. Priznaje da se majka isprva protivila takvom njegovom naumu, ali i dodaje da posao ima svoje rizike, kao i mnogi drugi. Međutim pilotiranje uz rizike ima užitke, koje većina drugih zanimanja nemaju. Kroz razgovor nam Šime otkriva i druge pojedinosti o svome pozivu, za koji sam kaže da je zapravo način života.

Foto: MORH

Poručnik Šime Alić je 24-godišnjak i ujedno najmlađi pilot hrvatske vojske. Vrlo rano se počeo interesirati za ovo zanimanje, a tome su pridonijeli i filmovi na temu zrakoplovstva. Nakon prezentacije ‘Kako postati vojni pilot’, kojoj je Šime prisustvovao u srednjoj školi, donio je konačnu odluku da se želi ovim pozivom baviti. U početku se majka protivila njegovu izboru, ali se na kraju pomirila s time. Pilotski poziv kako veli mladi poručnik ima svoje rizike, kao i mnoga zanimanja, ali i užitke letenja, koji su jedinstveni.

Psihofizički zahtjevna petogodišnja obuka

Postati pilotom je mnogima dječačka maštarija, no za konkretne korake se odluče rijetki. Osim spomenute prezentacije, Šiminu motivaciju je pospješila i akrobatska grupa hrvatskog ratnog zrakoplovstva ‘Krila oluje’, čije je ‘vratolomije’ često promatrao, budući da je iz Zadra, gdje se nalazi zrakoplovna baza. Međutim, želja i interes su tek mali koračić na putu u pilotske vode.

– Obuka traje ukupno pet godina, od čega isključivo letačka dvije i pol godine. Vrlo je zahtjevna, a pod tim mislim da svakog dana moraš biti spreman ući u letjelicu i dati 100 posto svojih mogućnosti. Neke letove bi znao pripremati i po 12 sati što zna biti jako naporno. Naravno imaš svog nastavnika koji iz tebe želi izvući maksimum, ali ti i daje maksimum u prenošenju znanja. Baza u Zemuniku doista ima vrhunski osposobljene pilote, profesionalce i za nas najvažnije kad krenemo tek s nekom fazom obuke imaju
odličan pristup i metodiku rada, pojašnjava nam poručnik Alić.

Za razliku od nekih drugih zanimanja, pilotstvo je daleko od osmosatnog radnog vremena, nakon kojeg lagodno odlazite kući.

– Biti vojni pilot nije zanimanje već poziv i način života. Posao je jako zahtjevan kako psihički tako i fizički, stoga se u potpunosti traži puna predanost i odgovornost. Isto tako, letenje pruža mogućnosti spajanja užitka i rada i to je za mene dobitna kombinacija i veliki motiv. Posao je dinamičan, svaki je let poseban, uvijek donosi nešto novo i zanimljivo. Iskustva i doživljaji su neopisivi koje možeš osjetiti samo kroz ovaj posao, očaran je naš najmlađi vojni pilot.

Šime je imao strahove prije početka obuke, ali nisu bili vezani uz letenje

Pilotstvo se kao zanimanje svrstava u opasne, ali Šime smatra da i u mnogim drugim pozivima nema nikakvih sigurnosnih garancija, a užitak izostaje. Ipak, imao je poručnik Alić svoje strahove uoči početka obuke.

– Malo straha je bilo na liječničkim pregledima, hoću li ih zadovoljiti i kako ću se snaći pri školovanju. Kada sam prvi put poletio na selekciji, rekao sam to je to, želim postati vojni pilot, dodaje Šime.

Za sada odlazi na posao s osmijehom na licu i u uvijek u iščekivanju novih zadataka. Međutim, ne misli se Alić zadovoljiti malim stvarima.

– Želim naravno napredovati i izgrađivati se u profesionalnom i osobnom smislu. Jednog dana svakako bih želio postati pilot na nadzvučnom borbenom zrakoplovu. Mogućnosti razvoja su razne i otvorene za svakog pilota, samo je stvar osobnog cilja i želje za uspjehom, rekao je Šime.

Upravo nadzvučni zrakoplov Eurofighter Typhoon je letjelica koju bi naš najmlađi vojni pilot volio isprobati. Zahtjevan psihofizički rad, uvjetuje i činjenicu da piloti nešto ranije odlaze u mirovinu.

– O tome je jako teško govoriti pošto je svaki čovjek individua za sebe, ali mislim da je kod nas do 45 godina života prosječan radni vijek. Naravno tu ima pilota koji imaju i 55, a i 30 godina. To određuju zdravstvene, pa i na kraju osobne sposobnosti pojedinca, zaključuje poručnik Šime Alić.