MIOC: Pismo i koncert za Aninu bolju budućnost

Maturanti i ostali srednjoškolci u posljednje vrijeme sve više svoje mišljenje izriču putem anonimnih pisama. Najčešće je riječ o primjedbama na državnu maturu, zdravstveni odgoj ili nešto treće vezano uz sam obrazovni sustav. No ovaj put smo iz MIOC-a dobili pismo u kojemu učenik trećeg razreda moli za pomoć Ani koja je pohađala njegovu školu te poziva sve na humanitarni koncert.

Pismo prenosimo u cijelosti.

Obraćam Vam se ovim putem u nadi da ćete objaviti i našu priču. Naime, ja sam učenik XV. gimnazije (MIOC-a), inače treći razred, još malo pa maturant – reklo bi se. U našoj školi, često se time dičimo, velika većina učenika besprijekorno upiše najbolje fakultete u zemlji i inozemstvu, besprijekorno te iste fakultete i završi, stekne mnogobrojne titule, a u većini slučajeva i brzo nađe dobro zaposlenje. Naši učenici možda imaju veliku priliku samim time što su upali u ovako dobru školu, samim time što su dobili najbolje metode rada i iznimno kvalitetne nastavnike. Svi su oni dobili najopremljenije učionice, redovite praktične vježbe iz pojedinih predmeta, vrlo često su izuzetno marljivi i motivirani za ono što rade, pa opet sve to nije dovoljno za uspjeh. Uvijek ti se još nešto mora poklopiti.

U našu školu je na isti način išla i djevojka imena Ana. Osobno ju ne poznajem, niti sam ju poznavao, ali sam čuo da je bila izuzetna, marljiva, dobra i draga cura… Uostalom, kao i sve ostale naše cure u MIOC-u :). Sve je išlo kako je trebalo ići, sve je išlo kako su roditelji očekivali. Vjerujem da su se i djedovi i bake, i sva šira rodbina često ponosili njihovom vrijedom i pametnom Anom, a isto tako vjerujem da su svima redom bila puna usta planova za Aninu budućnost. Ne bezveze, nego zato što je njihova mala Ana uistinu bila sposobna za sve. Sve do jednog kobnog dana 2011., prije nešto više od dvije godine.

Ana je sa svojim prijateljicama izašla van. Zabavljale su se i provodile večer na način koji se očekuje za cure njihove dobi. U to je vrijeme ona bila maturantica, kraj srednje škole se približavao, a vremena za zabavu bilo sve manje (rekli bismo da je opet kriva matura). Kako je noć prolazila, ljudi su se razilazili, a i djevojke su primijetile da je vrijeme da krenu kući. Izašle su iz noćnog kluba, stale uz cestu i nadale se da će uskoro naići Anin brat koji ih je trebao odvesti kući.

No, umjesto brata, došao je netko drugi. Pijani vozač u presnažnom autu, bez imalo samodiscipline da vozi pažljivo i polako. On je vozio brzo, pijan izgubio kontrolu nad vozilom, sišao s kolnika, redom počupao stupiće iz asfalta i nažalost, udario djevojke.

Hitna je brzo došla i odvezla ih u bolnicu. Dvije su prijateljice u vrijeme nesreće stajale bliže rubu, pa su se i relativno brzo oporavile. Ana je bila u sredini i primila najveću snagu udarca. Tijelo joj je bilo u potpunosti izlomljeno, bila je na rubu života, ali je, na svu sreću, preživjela. Izdržala je najteže prijelome i operacije, no ipak, tu nije ništa završilo. Rehabilitacija i desetci operacija koji su uslijedili potom, nisu u potpunosti urodili plodom te ona dan danas, više od dvije godine nakon nesreće, nije u mogućnosti živjeti kao što je živjela prije. Hoda ili uz pomoć hodalice ili ju voze u kolicima jer joj noge još nisu u potpunoj funkciji. Muči ju problem nakupljanja cerebralne tekućine u kralješnici, a samo bi ju duga rehabilitacija i još operacija moglo vratiti u normalan život.

Iz tog razloga, mi u XV. gimnaziji skupljamo novac za njezin oporavak. Ravnatelj, nastavnici, tehničko i stručno osoblje te učenici, svi su se ujedinili u jednom cilju – da pomognemo Ani. S obzirom da smo mi dali sve od sebe, a potreba još uvijek ima – ovim putem obraćamo se svima. Organiziramo koncert na našem školskom igralištu od kojeg će sav prihod biti namijenjen jedino i isključivo Ani. Ovim putem pozivamo sve ljude dobre volje da dođu i poslušaju koncert, zabave se i ostave humanitarni prilog za Anu. Isto tako, s obzirom da mnoge velike tvrtke nemaju sluha za naše zamolbe, sve poslovne ljude pozivamo da nam pomognu na bilo koji način – šatori za pozornicu, šatori za izvođače, hrana i piće za izvođače ili na kraju krajeva barem mala financijska donacija za Anu… Sve nam to treba, a malo od toga imamo. Dajemo svakim danom sve od sebe da stvorimo barem osnovne uvjete za koncert u Aninu korist, ali vrlo je teško. Svaki oblik pomoći puno bi nam pomogao.

Javite nam se, dođite na koncert i uljepšajmo Anin život ZAJEDNO!

Stranicu koncerta možete pogledati ovdje.

Organizacijski tim koncerta XV. gimnazije.