Lajk naš svakdašnji: Kanadska napredna lista

Kanada je po mnogočemu obećana zemlja za nas Hrvate. Eno već godinama ratuju i svađaju se njeni frankofoni i anglofoni građani. Pa to je idealno za nas, kao da smo doma. Već vidim nekog Dalmatinca iz engleskog djela Kanade kako zagrebčancu iz francuskog hebe žabarsku mater jer je ono bio očiti penal!

Sudeći prema klimi koja, ne našom krivicom, sve više vlada među mladim Hrvatima ispada da je samo pitanje dana kada ćemo svi, trbuhom za stanom, put Kanade. Hrvatska će izgleda postati sabirna jedinica za Kanađane. Pored engleskog i francuskog jezika i entiteta Kanada bi mogla dobiti još jedan službeni jezik, još jedno tristo službenih narječja, još jedan narod i pregršt kulturnih različitosti. Tako bi recimo pored frankofonih i anglosasonskih Kanađana ubrzo mogli postojati i kanadski vlaji, kanadski Slavonci, kanadski purgeri, Dalmatinci… I svi bi se služili svojim dijalektom i kulturnim dosezima u novom domu. Imali bi tako novi svjetski hit kanadskog ganganja i ojkanja, ”Gangam Kanada style”. Slavna bi bila i kanadska dalmatinska fjaka iza ure popodne, naučili bi i autohtone Kanađane malo ubiti oko iza objeda…

Zbog toga baš sam sastavio listu prijedloga s kojom namjeravam izaći na lokalne izbore. Moja lista zove se kanadska napredna lista i osnovni joj je cilj ubrzati i pojednostavniti proces transporta i snalaženja u Kanadi.

*

Kao prvo, zahtijevao bih da mi Hrvati što manje vremena gubimo iščekujući ionako uvijek isti scenarij. Umjesto da čekamo i tražimo svoje prvo (ne)zaposlenje ili se nadamo da nećemo dobiti otkaz uveo bih kolektivno davanje otkaza još u predškolskoj dobi. Tako da bi svaki mladi Hrvat kada napuni sedam godina dobio otkaz, čisto da ubrzamo proces.

**

Druga točka je ubacivanje francuskog jezika, pored engleskog kao obaveznog u škole. Ionako ćemo svi kad tad završit u Kanadi pa što da se ne pripremimo. Recimo možemo izbaciti hrvatski koji će nam u Kanadi biti manje potreban.

***

Nadalje zahtijevam da Vlada ubaci bar sto direktnih veza s Kanadom dnevno. Iste linije bi naši mogli koristiti pomoću mjesečnog pokaza koji bi se izdavao za simboličnu naknadu. Na taj način bi oni koji rade u Kanadi vikendom mogli doći kući i nahraniti ljubimce, pokupiti poštu, zaliti cvijeće.

****

A kako bi ja riješio pitanje viza i kako ja mogu znati da će nam u Kanadi biti bolje? Ta dva pitanja riješio bih na veoma jednostavan način, isti onaj koji već godinama koriste naši političari kada je u pitanju rješavanje gorućih problema i provjereno funkcionira. Naime ne bi ih riješio uopće! Pravi bi se lud na to pitanje. Sa sto direktnih veza za Kanadu dnevno svak bi kad tad prošao kontrolu na sreću.

Popustila bi koncentracija onim kontrolorima kad – tad. Neki bi možda uspjeli i iz prve, neki iz sto i prve, ali nije da imamo nekog posla ovdje, možemo se komotno non-stop vozikati na relaciji. A na pitanje kako to ja znam što nas čeka u Kanadi odgovorio bi protupitanjem pa kako ovi naši političari znaju što nas čeka u Europskoj uniji? Znate li Vi? Pa svejedno ulazimo na hoo-ruk. Šta ne bi tako i u Kanadu? Što je Kanada gore od te vražje Unije?

Zašto baš Kanada?

Kanada je po mnogočemu obećana zemlja za nas Hrvate. Eno već godinama ratuju i svađaju se njeni frankofoni i anglofoni građani. Pa to je idealno za nas, kao da smo doma. Već vidim nekog Dalmatinca iz engleskog djela Kanade kako zagrebčancu iz francuskog hebe žabarsku mater jer je ono bio očiti penal! Uz to izgleda da Kanada sve zapošljava. Inače se ne bi ni zvala Kanada nego Uganda ili tako. Naročito su tamo traženi naši ekonomisti i pravnici. Hrvatska je zemlja koja ima dva goruća problema, a to su pravni sustav i gospodarstvo ilitiga ekonomija. Baš simpatično kad se uzme da u državi imamo najveći broj pravnika i ekonomista. To je otprilike kao da u državi s najvećim brojem urara niti jedan sat nikad ne bude točan. Kanađani su ljudi koji povr svega cijene inovativnost i sposobnost.

Pa zamislite sad kako su se samo oni zapalili za naš inovativni sistem u kojem tvrtka s osam zaposlenih broji od toga pet managera i dva direktora. Je li iti jedna druga država sposobna funkcionirati s takvim omjerima? Nije, eto vidite mi smo inovativna i sposobna nacija. Još će nam Kanađani i sufinancirat nešto od onih sto direktnih letova dnevno.

Jednom

Pa kad za jedno dvajest godina dođe tako, trbuhom za kruhom, u Kanadu neki mladi Norvežanin. Dođe na razgovor s jednim od petnaest naših direktora za posao u svojoj struci.

Direktor: A jel, šta t’ imaš za me?

Norvežanin: Pa evo imam radno iskustvo.

Direktor: Ma ne pitan te muko za to, nego jel imaš što za mne da si don’jo?

Norvežan: A too, pa iman diplomu svoju.

Direktor: Mali jel ti mene jebeš? A di je kuverta, pršut, pa šta ti misliš di’s doša u Ugandu? Ovo je Kanada ne iđe to ovdi takon. Evo sad san se sav uznojio i nanerviro radi tebe, a mali mi ima pričest u Dicmu. Još san i na avijon zakasnijo, srića i Bog pa mi za po ure vozi drugi.