Lajk naš svakdašnji: Nježni poljupci s K-ptola

Ako su nas do ovdje gdje jesmo doveli razumni ljudi, onda pozivam sve mlade Hrvate da budemo nerazumni! Pogledajmo preko živice svega što nas razdvaja i razara na ono što nam je slično i što spaja. Zvučim k’o pop. Gledam i vidim svoje izgubljene sugrađane koji bijesni laju na krivo drvo, jer ih nitko drugi ne sluša. Viču ”ubi, ubi pedera” jer je to lakše nego vikati ”daj mi posla, smanji ratu kredita”.

Jedna od baba iz moga sela, osrednje rangirana na ljestvici mudrih baba, rekla je pred par dana kako je: ”njuzin sve straj od ovega homoseksualnoga odgoja što ga Partija meče u školu našim đakima. Jerbo ih tamon to uči da ne mere muško ”skakat” na žensko, nego mora na drugo muško. A ona eto ima tri unuke neudate skoro im dvadeseta, ‘ko če na njih ”skakat” kad muški jedni po drugima počmu udarat?! U njeno vrime se znalo ‘ko na koga skače i na nju se Bogami dobro iskakalo!”

Vox populi

Mudra bakica u svojim nespretnim i iskrenim izjavama slučajno je uhvatila samu srž problema kako ga vidi veliki dio naroda i kako ga predstavlja naša Crkva. Zaista nije baba falila kad se pripala da u škole uvode, kako je ona interpretirala, ”homoseksualni odgoj” jer sudeći po pompi koja je podignuta na svim frontovima nešto takvoga mora bit posrijedi da opravda ova mahnitanja.

Naravno da je sama stvar mnogo veća i kompleksnija od možda loše dorađenog nastavnog programa. Sva ova pompa podigla je jedno kazalište na kojem brojni Hrvati u borbi sa svakodnevnicom, po nekima liječe frustracije, ali ja bi rekao da samo vrište za pomoć! Velikosrdnu pomoć naša Crkva ne treba ponudit LGBT skupinama i elektroindukcijom im uvest Isusa u prepone, već pomoć trebaju oni mladi i radno sposobni ljudi koji na radni dan dolaze popratiti ovakove evente. Ove pizdarije! A ja nisam uopće pametan i sasvim je očito da želim reći da bi trebali biti negdje i stvarati budućnost za sebe.

Ali kako su rekli stari Grki kad su osvajali carstvo Inki ”Divide et impera!”. Kime je lakše vladati nego narodom koji je međusobno toliko podijeljen da u trenucima kada nas pogodi ovrha stana od Banke ostanemo na ulici sami. Kako sam po prirodi posve nesklon ozbiljnim stvarima za velike i odrasle samo ću bezobrazno ponuditi link frajera koji je problematiku zrelije opisao: Kako smo samo ‘podudlali’ zdravstveni odgoj

Sad se mogu vratiti pošalicama.

Ljubi koga god vidiš prid sebon

Posljednji krik mode zdravstvenoga odgoja je okupljanje pred K-ptolom. ( Ovom vizualnom agresijom ukazujem na duboku povezanost firme ”Konzum” i kuće Oca našega kojoj je skromnost kamen temeljac svake katedrale). Tamo su bili muškarci koji nikada nisu općili sa ženom i žene koje nikada nisu općile sa muškarcima da bi ONI odlučivali o tome što je zdravo za razvitak djece koju nikada neće imati. Bili su tu i homoseksualci. Dvije ženskice su se poljubile u usta (ma da se na ”cajkama” redovito obrlate jezikom)! I još jednom Hrvatska je podijeljena.

Ako su nas do ovdje gdje jesmo doveli razumni ljudi, onda pozivam sve mlade Hrvate da budemo nerazumni! Pogledajmo preko živice svega što nas razdvaja i razara na ono što nam je slično i što spaja. Zvučim k’o pop. Gledam i vidim svoje izgubljene sugrađane koji bijesni laju na krivo drvo, jer ih nitko drugi ne sluša. Viču ”ubi ubi pedera” jer je to lakše nego vikati ”daj mi posla, smanji ratu kredita”, viču: ”Ubi, Ubi Srbina”- čisto iz navike. Ja ne vidim i ne želim vidjeti neonaciste, ustaše i partizančine, nego radno sposobne ljude koji posla nemaju, koji su sami i traže sebi slične. Ja ne vidim pederčine i odvratne crkvene ”pedo bear” uhljebe već muškarce koji su skloni nošenju haljina! Ja ne vidim dvije odvratne lezbače koje se žvale već ljubav kao takvu u poljupcu kao takvom i jebi me sad!

Na kraju kakav to normalan muškarac može prosvjedovat protiv poljupca dviju žena? Ima li išta senzualnijeg od lezbiljskih scena u pornićima, dobro osim lezbiljskih scena dvije časne sestre?! Nije poljubac izmišljen da razdvaja javno mijenje nego da spaja one koji se vole, ili su pak mortus pijani i žvale se sa debelom žbagom prošle subote.

Teror manjine nad manjinom

Oni koji su skloni pravdanju napada na LGBT populaciju u RH reći će da samo brane većinu normalnih od terora manjine. Kad se incident dogodi i kad svi ostanemo zgraženi neonacističkim pozdravima sa splitske rive za vrijeme gay pridea lagat ćemo sebi u bradu ” to je samo manjina agresivnih mulaca”. No ja se pitam koliko je malena ta” manjina”? Da nije možda omjer oko 400 000 normalne manjine naprema par tisuća ove LGBT manjine? I tko tu sad vrši teror ovi što viću ”ubij” i udaraju ili ovi što se ljube a nama je to sve ”fuj fuj”?

Odavno je ta manjina agresivnih pojedinaca sklonih nasilju nad drugačijima prešla u kvalitetnu većinu. Ne lažimo se. Kamenje na drugačije kod nas bacaju 14-godišnja djeca, bacaju starci i majke. Da bi mijenjali nešto što ne valja, prvo moramo sami sebi priznati i imenovati problem. Nije ovo teror manjine na većinom, nego većine nad manjinom! Proć će i ova halabuka oko zdravstvenog, seksualnog, senzualnog i homoseksualnog odgoja ali ostati će nam društvo u kojem je agresija normalan i poželjan način komuniciranja. Želite li živjeti u takvome društvu, želite li da vaša djeca odrastaju u njemu? Što ako vam dijete bude ”drugačije” oćete li ga mrknuti kamenom, a?

Budi budala

Svijet je oduvijek ovisio o nerazumnim pojedincima. Onaj prvi majmun koji je odlučio sići sa grane na zemlju bio je posve sulud i nerazuman za većinu. Slobodno siđimo sa grana. Tko god da je imalo iskakao iz kalupa društva nazvan je budalom, ali da nitko nije bio spreman na taj rizik vječito bi dubili na istom mjestu svoje povijesti. Kad su Nikolu Teslu zabolile oči od čitanja pod svijetlom svijeće ili šterike i kad je odlučio napraviti struju, svakako da ga nisu uzimali za ozbiljno. Znate li ijedan trg koji se zove po baš običnom razumnom čovjeku?

Mi mladi ljudi po svojoj prirodi mjenjamo se svakog dana. Promjena nam je posve bliska. Neće svijet promijeniti oni stari, njih to već odavno ne zanima, neće svijet promjeniti ni oni mladi koje masa uzme pod svoje i oblikuje na svoju bezličnu sliku i priliku. Promjena mora krenuti od nas. Moramo pristati na cjenu da će nas nazivati budalama, moramo imati snage biti drugačiji ako želimo živjeti u jednoj boljoj Hrvatskoj. Ne mislim sada na prava izražavanja seksualnih sloboda, mislim na baš svaki segment koji u ovoj zemlji ne valja. Mislim na nezaposlenost, kriminal, ovisnosti, mržnju i strah i svakako Tonča Huljića.

Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu.- Lj. Česić Rojs