Lajk naš svakdašnji: Mater zna najbolje (a i da ne zna 'ko joj šta smi reć')

Kažu da muškarci biraju partnerice slične svojim majkama. U mom slučaju zajebano pošto je Hitler odavna mrtav. S narodnim poslovicama se nije za zajebavati! Moja djevojka je divno biće, zna biti veoma nježna i puna razumijevanja svako dvi sedmice kad si malo popije. Svo ostalo vrijeme je lijepa, stroga i praktična. Kao i majka i ona zna da za mene nikako nije dobro išta što se meni sviđa, piše naš komentator Joško Matić o majkama i djevojkama.

– Za sve mlade ljude koji, kao i ja, žele preuzeti svoj život u svoje ruke ali na tome putu imaju jednu veliku prepreku – mater!

”Čovik ima samo jedan život i prema tome samo jednu prilku da sluša mater do smrti’

Moja majka je žena koju volim, a zna se da muškarac teško može istu ženu voliti i podnositi i obrnuto. Za moju majku bi se moglo reć da je žena srednje životne orijentacije. Srednje i to taman one srednjovjekovne. U životu je naučila mnoge stvari. Mene i brata je rodila iz prve, savršeno mijenja prve dvije brzine na autu ( s naglaskom na prvu ), račune iz dućana čuva još od mladosti i zbraja preciznošću ”abaka”, iako je izračunala da je za moj studentski život 20 kuna dnevno puno i previše. U pregrštu znanja koje je krase nije i ono kuhanja iole jestive hrane, ali nitko nije savršen.

‘Peder’

Mislim da ona negdje duboko u sebi ( u ona 2 metra promjera) krije jednog malenog i uplašenog vegetrijanca. Ne mislim pri tom da mi je majka ikada pojela vegetrijanca, već način na koji ona priprema meso može jedino biti srodan nekome tko ga iz dna duše prezire, dakle vegetrijancu. Žalim svaku kravu koja je izgubila glavu da bi njen ramstek završio u rukama te žene, komotno su je tako mogli i pustiti. No u arsenalu mudrosti i znanja jedna je stvar koju moja mater zna možda i bolje od ostalih, a to je ono što je najbolje za mene. Formula je jednostavna, uzmite jednu moju želju, pronađite njenu suštu suprotnost i eto ti ga na!

Iako sam od malena gajio strast prema pisanoj riječi ona je oduvijek znala da je za mene najbolje da neki zanat izučim. Za stolara ili one što meču struju u zidove. Tako bi se mogao brzo zaposliti i jadnome ocu skinuti s grbače.

Nebrojeno sam puta razočarao jadnu ženu tvrdoglavo inzistirajući na svom izboru u ovom, samo naoko, mom životu.

Osim što sam je razočarao izborom nauke, mojom po njoj ”srbočetničkom” političkom orijentacijom (ne glasam za HDZ), religijskim (ne)opredjeljenjem, visinom, težinom, bojom očiju, kose i kože naročito sam joj stao na žulj izborom djevojke. Donekle je bila zadovoljna što nisam ”peder” kako je širila glasine po selu do moje 18 godine. Izborom ipak nije bila zadovoljna.

Problem je bio jednostavne naravi – izbor nije bio njen. Kaže se da niti jedna žena majci nikada nije dovoljno dobra za njena sina. U mom slučaju to se pokazalo iznimno točnim, jer mi se čini da moja majka teško može progutati to da u mome životu postoji neka žena kao takva. Iako ne voli te ”pedere”, kakav sam ja skoro postao, niti ideja da u mom životu postoji žena ne sjeda joj baš dobro.

Priča se da je i njena majka bila slična. Otjerala je sve žene (obje) od majčina brata, a onda su ga proglasile propalicom koji se nikada neće oženiti i dakako ”pederom”. Dakle u mojoj familiji ženidba i (muški) unuci su poželjni, ako pritom sin ne mora imati išta s ikakvom drugom ženom.

Borba

Nakon mnogih okršaja s dragom majkom i prijetnji da ću radi nje promjeniti grad, državu i kontinent nekako je prihvatila ideju da imam djevojku. Doduše rijetko joj izgovara ime i više je gleda onako instrumentalno, ali mi je ipak poslala novogodišnju čestitku ”Sretna Nova Godina tebi i tvojoj curi”. Malenim koracima do pobjede.

Gledajući svoje obiteljsko stablo, začuđen kako sve do 50-ih godina 20. stoljeća nema niti jednog kromanjonca na stablu, moj pogled ukrštio se s okrutnim pogledom neke pokojne babe od prije milijun godina! Vidio sam već taj pogled prije! Prijeteć, ljut, zlokoban.

Lica svih muškaraca( i mog oca) su toliko ispijena i neživotna kao da mi je Goran Bare predak posljednjih 500 godina. Shvatio sam da mojim životom upravlja neka pokojna baba od prije 500 godina. Jednostavno je, ja bi trebao živjeti po zamislima svoje matere koja opet živi po zamislima svoje i tako jednostavnim nizom do te prvotne verzije lude žene.

Ona

Kažu da muškarci biraju partnerice slične svojim majkama. U mom slučaju zajebano pošto je Hitler odvna mrtav. S narodnim poslovicama se nije za zajebavati! Moja djevojka je divno biće, zna biti veoma nježna i puna razumijevanja svako dvi sedmice kad si malo popije. Svo ostalo vrijeme je lijepa, stroga i praktična. Kao i majka i ona zna da za mene nikako nije dobro išta što se meni sviđa. Hranim se kao žena.

Možda mi je najteže palo to što mi je zabranila gristi nokte! Ne znam kome to smeta uostalom, moji zubi, moji nokti, moja stvar. Ali ne! Jednom se bosom nožicom nabola na nusprodukt mog hobija i od tada su sankcije na snazi. Nokte ne mogu grickati ni potajno jer me svaki dan provjerava. Dogodilo mi se eto da sam neki dan bio na kavi s Franom F. koji ne pazi baš na osobnu ili bilo kakvu drugu higijenu. Vidio sam njegove lijepe, duge nokte, tako slobodne dušu dali za grickanje! Primjetio me da ih gledam i upitao me koji mu kurac gledam u nokte, nakon što je dugo vremena skrivao ruke od mog pogleda.

Ako išta ne volim to je Tonči Huljić i ljubavni ženski filmovi. I baš neko večer sudbina je htjela da na TV-u igra ”zabavna”emisija u kojoj djeca pjevaju pjesme Tonče Huljića, a nakon toga jedan izvrstan ženski film. Kako sam za odrastanja u materinoj kući često pomišljao na suicid mahinalno sam pomislio da uvijek postoji izlaz! Sjetio sam se tada srnećeg pogleda mog oca i svih ostalih muškaraca u familiji i odlučio da tim putem ipak neću!

Opet ‘peder’

Prkosno sam se ustao s kauča, odgrizao jedan komad nokta i upalio Football Manager 2013 koji ne bi smio igrati jer stvara ovisnost. Kad je moja lijepa draga vidjela moje drzničenje uputila mi je jedan pogled – zloban, stravičan i okrutan! Bilo mi je odmah posve jasno da je ona žena koju je sudbina namjenila za mene. Kao i svakom jadniku u historiji ženskog šovinizma u mojoj familiji. Kleknuo sam pred nju, zamolio je oprost i zaprosio je!

Do kraja večeri veselo smo pjevušili ”Minus i plus” i gledali nimalo predvidljiv ženski triler u kojem plava ostane s crnim! Nazvao sam tu večer svoju majku da joj priopćim vijest, kroz telefon mi je uputila onaj isti pogled. Kratko se zagrcnula i čvrstim glasom rekla da bi bilo bolje da sam ipak ”peder” te mi poklopila.