Kroz povijest: Tetovaže

Žena iz plemena Koita/ plemenska tetovaža iz Indije/ prisilno tetoviranje za vrijeme Holokausta

Trajno unošenje tinte različitih boja u kožu pomoću posebnih igla. Tako bismo najkraće mogli definirati tetoviranje, oblik umjetnosti ljudima poznat iz davne prošlosti. Danas je običaj ukrašavanja tijela tetovažama na vrhu popularnosti.  Tetoviranje je euroazijski običaj koji seže daleko u prošlost.  1991. godine pronađen je Oetzi, ledeni čovjek čije je tijelo pronađeno zaleđeno na planini. Leš datira, procijenjeno je, iz 3300. godine prije Krista. Ono što je vidljivo na Oetzijevom tijelu su, pogađate, tetovaže. Iako nisu uobličene, postoje jasni dokazi koliko daleko sežu.

U drevnoj su se Kini povezivale s kriminalom i bandama, dok su u Indiji još iz davnina popularne tetovaže kanom. Prije pojave kršćanstva, neka su europska plemena (germanska, keltska) bila gotovo prekrivena njima. Pojavom religija poprimaju negativno značenje. U židovskoj, kršćanskoj i muslimanskoj religiji postoje spisi u svetim knjigama koje zabranjuju tetoviranje ili ukrašavanje tijela. To se smatra „poganskim“ običajem. Kao zanimljivost izdvojili bismo primjer plemena Koita iz Papue Nove Gvineje kod čijih žena tetoviranje počinje u petoj godini života i svake se godine nadodaje novi dio. Završena tetovaža u obliku slova V označava da su dosegle dob za udaju. Postoje, naravno, mnogi primjeri nametnutog ili namjernog tetoviranja, posebice u doba holokausta na Židovima i prognanstva kršćana.

 Iako su jedno vrijeme izgubile masovnu popularnost (smatralo se da ih rade članovi banda i ljudi sumnjivog morala), danas su se vratile u „modu“. Tetoviraju se razni portreti inspirirajućih ljudi ili članova obitelji, imena, poznate rečenice, dijelovi pjesama, citati, sličice, ma sve što vam padne na pamet! Postoji i trajna šminka koja se doslovno tetovira na usne ili obrve, ovisno gdje je želite.

Iako nas stariji često upozoravaju da ćemo se s njima teže zaposliti ili da će pod stare dane (kad se koža „objesi“) to ružno izgledati, moramo uzeti u obzir da su sve češće među našim vršnjacima. S godinama stare i naše generacije čija su tijela prekrivena tetovažama i nećemo „stršati“ u masi kao tetovirani starac/starica. Ipak, trebate biti oprezni. Tetovaže su tu da ostanu, trajne su, stoga morate biti pažljivi kod koga ih radite i želite li to zaista kao dio vas do kraja života. Naravno, postoje mnogi tretmani njihova uklanjanja, ali su oni još uvijek bolni i ne uklanjaju ju do kraja. Ostaje ožiljak na koži, a isto (više kao mrlja) može ostati nakon polutrajne tetovaže. Ukoliko postoji nešto za što želite da bude zauvijek uz vas, kao dio nakita koji vam nitko ne može oduzeti, preporučamo vam tetoviranje, ali nakon 18. godine, naravno! 🙂