Društvo razdiru problemi, a Stella iz Vukovara slikom šalje moćnu poruku: 'Riječima jednostavno ne mogu'

Stella Špoljarić jedna je od nagrađenih autora na natječaju ‘Oboji svijet’. Dva tjedna je radila na dirljivom antiratnom djelu kojim šalje duboko poruku krhkosti djetinjstva, odgovornosti odraslih, ali i rodne neravnopravnosti. Stella slikanjem može izraziti ono što ne može riječima, a jednog dana voljela bi se baviti art terapijom. Za nju idući korak je jasan, planira upisati Umjetničku akademiju, a s nama je podijelila galeriju svojih briljantnih radova.

Umjetnički radovi Stelle Špoljarić, učenice četvrtog razreda Gimnazije Vukovar, izazivaju duboke emocije. Njezin rad ‘Hoćeš li dopustiti da procvjeta?‘ nagrađen je na natječaju ‘Oboji svijet’ u organizaciji Foruma za slobodu odgoja. Natječajem je nagrađeno 27 učeničkih radova koji tematiziraju prihvaćanje različitosti, suočavanje s nepravdom i važnost empatije.

Stellin rad, nastao uz mentorstvo profesorice Nataše Vinković, prikazuje djevojčicu koja sjetno promatra cvijet maka, dok iza nje buktinja proždire ruševine. Stella nam priča da je inspiracija za ovu sliku došla iz tišine koja ostaje nakon razaranja.

– Često slušamo o ratovima kroz brojke, strategije i političke odluke, ali rijetko razmišljamo o onome što ostaje kada sve utihne – o praznini, gubitku i djetinjstvu koje nestaje u sjeni odluka odraslih. Promatrajući vijesti i stvarne događaje, počela sam razmišljati o tome kako takva stvarnost utječe na djecu, koja nisu odgovorna za svijet u kojem odrastaju, ali ipak snose njegove posljedice. Posebno me dotaknula ideja da su djeca istovremeno simbol nade, ali i žrtve stvarnosti koju nisu birala, podijelila je Stella.

‘Za mene je slika zrcalo našeg društva’

Velik utjecaj na njezin rad imao je umjetnički smjer ekspresionizam, koji se pojavio nakon Drugog svjetskog rata. Umjetnici tog smjera nisu na slikama izravno prikazivali rat, već njegove emocionalne posljedice, a to je učinila i Stella, prikazujući trenutak tišine i jakih emocija. Kaže nam da je tako kroz jednostavan motiv pokušala prenijeti složenu poruku o krhkosti djetinjstva, ali i o snazi koja postoji čak i u onima koji su najranjiviji.

– Glavna poruka je skrivena u samom pitanju koje nosi naslov ‘Hoćeš li dopustiti da procvjeta?’. Za mene ova slika služi kao neka vrsta zrcala našeg društva koje se svakodnevno dijeli po spolu, vjeri, porijeklu ili uvjerenjima. Sloboda nije samo apstraktan pojam ili politički slogan; to je osnovno ljudsko pravo da djetinjstvo ostane djetinjstvo i da svatko od nas bude prihvaćen upravo onakav kakav jest. Rad prikazuje posljedice, a ne sam čin nasilja. Prikazuje prazninu, tišinu i osjećaj gubitka, priča nam Stella.

Jednostavni motivi s univerzalnom porukom

Kaže i da se u djelu dotiče teme rodne neravnopravnosti jer smatra su djevojčice u ovakvim kontekstima često dvostruko marginalizirane. Djevojčica na slici stoji sama, što stvara osjećaj nelagode, jer dijete ne bi trebalo nositi teret svijeta koji su odrasli narušili. Stella objašnjava da na neki način ovim djelom postavlja pitanje odgovornosti ‘hoćemo li dopustiti da nada opstane ili ćemo svojom šutnjom i nebrigom dopustiti da nestane?’.

– Motiv djevojčice odabrala sam jer dijete simbolizira nevinost, ali i ranjivost. Htjela sam prikazati prizor koji djeluje tiho i jednostavno, ali nosi snažnu emocionalnu težinu. Djevojčica predstavlja one najtiše i najranjivije, koji često snose posljedice odluka na koje nisu mogli utjecati. Uništeni medvjedić uz nju simbolizira izgubljeno djetinjstvo i prekid osjećaja sigurnosti koji bi trebao biti prirodan dio odrastanja. Taj element dodatno naglašava kontrast između svijeta djetinjstva i stvarnosti koja ga narušava, objašnjava nam mlada slikarica.

Simbol crvenog maka odabrala je jer predstavlja život, ponovno rođenje i nadu, ali je istovremeno vrlo krhak. Kaže da njegova prisutnost u prostoru obilježenom pepelom simbolizira mogućnost novog početka, ali i odgovornost promatrača da tu nadu prepozna i očuva. Htjela je da motiv bude jednostavan, ali da nosi univerzalnu poruku koju svatko može doživjeti na osobnoj razini.

‘Umjetnost mi je najprirodniji oblik komunikacije’

Na ovoj slici radila je oko dva tjedna, pažljivo promišljajući svaki element, od kompozicije do simbolike. Priča nam da je puno vremena provela analizirajući motive i smišljajući kako ih prikazati da stvori željenu atmosferu. Svakako je uspjela u tome i osvojila nagradu i poslala važnu i moćnu poruku. S nama je podijelila još svojim zadivljujućih radova, koje možete pogledati u galeriji.

– Umjetnošću se bavim od malena i ona mi je oduvijek najprirodniji oblik komunikacije; često kistom izrazim ono što riječima jednostavno ne mogu. Moji radovi gotovo uvijek odišu snažnim koloritom jer vjerujem da boje najbrže prenose emociju do promatrača, priča nam Stella.

Najčešće slika akrilnim bojama jer s njima najbolje može naglasiti slojevitost i ekspresivnost, a od crtačkih tehnika preferira ugljen. Voli stvarati radove koji imaju dublju društvenu ili psihološku dimenziju, pa je ovaj natječaj bio idealna prilika da pokaže svoj talent.

Voljela bi jednog dana voditi art terapije

Otkrila nam je da nakon gimnazije planira upisati Likovnu akademiju jer želi razvijati svoje umjetničko izražavanje, tehniku i stil. Sigurna je da joj slikarstvo nije samo srednjoškolski hobi, već način komunikacije i razumijevanja svijeta oko sebe. Stella bi voljela svojim radovima povezati umjetnost i pomaganje ljudima, a priliku za to vidi u art terapiji, obliku psihoterapije u kojem se kroz umjetnost smanjuje stres, tjeskoba i rješava traumi.

– Vjerujem da umjetnost ima snažnu emocionalnu i iscjeljujuću vrijednost i željela bih jednog dana koristiti kreativno izražavanje kao način podrške ljudima u suočavanju s vlastitim iskustvima i emocijama. Smatram da umjetnost ima moć ne samo prikazati svijet, nego i pomoći nam da ga bolje razumijemo, ali i da bolje razumijemo sebe.