Ove učiteljice znaju kako potaknuti učenike na čitanje: 'Ne ispitujem lektiru i ne dajem jedinice'

Zavirili smo u izborne lektire osnovnih škola i pronašli neke nesvakidašnje naslove i autore – od Jo Nesbøa do Agathe Christie. Učiteljice Dijana Grbaš Jakšić i Dejana Tavas ističu da je izbornost lektira nužna za razvijanje čitalačkih navika mladih koje su sve slabije. Grbaš Jakšić pak dodaje da lektire ne ispituje na uobičajen način i ne ‘dijeli’ jedinice, već kreativnim načinima obrade pokušava doprijeti do učenika.

Prema kurikulu Hrvatskog jezika, svaki učenik obvezan je pročitati jedno djelo godišnje po vlastitom izboru. Nakon što nam je studentica koja tisuće ljudi potiče na čitanje knjiga spomenula da učenici lektire ne vole jer su i one i načini njihove obrade zastarjeli, odlučili smo porazgovarati s učiteljicama koje su na popis izbornih lektira uvrstile neke neuobičajene naslove koje sa svojim učenicima obrađuju na nesvakidašnje načine. Učiteljica Hrvatskog jezika u Osnovnoj školi Petra Zrinskog Dijana Grbaš Jakšić priča nam da je 2021. godine, u suradnji sa školskom knjižničarkom, provela istraživanje o tome što njihovi učenici vole čitati u slobodno vrijeme.

Uz izborne lektire čitanje ne smatraju nametnutim

S obzirom na njihove odgovore, učiteljice ovog predmeta sastavile su popis izbornih lektira, ali i nabavile nove knjige za školsku knjižnicu. Učenici su, na iznenađenje Grbaš Jakšić, u odgovorima spominjali i neke vrlo stare knjige, poput ciklusa knjiga Pet prijatelja. Među favoritima su se našla i djela Davida Walliamsa, Gregov dnevnik, Tom Gates, Vremenski stroj, 39 tragova… Nastavke Gregova dnevnika vole i učenici Osnovne škole Vladimira Nazora u Rovinju, potvrđuje nam učiteljica Hrvatskog jezika Dejana Tavas.

Nakon čitanja Koka u Parizu, navodi Tavas, učenici petih i šestih razreda često posežu za drugim djelima Ivana Kušana. U sedmim i osmim razredima često biraju nastavke Djevojčice iz Afganistana, djela koje je obvezno, a dječaci rado biraju i romane Dubravka Jelačića Bužimskog, Tajni leksikon Želimira Hercigonje i Harryja Pottera. Ove godine pojavljuju se i romani Agathe Christie. Tavas smatra da je iznimno važno poticati učenike da čitaju djela po vlastitom izboru jer tako čitanje ne shvaćaju nametnutim, već na njega gledaju kao vlastitu odluku.

– Dobro je poznato da učenici sve manje čitaju tiskane medije, više skoro uopće ne čitaju dječje časopise i stripove, pa su izborne lektire jako važna. Nerijetko učenici, pri čitanju obveznih djela, posežu za vodičima, gotovim sadržajima na internetu, a izbornu lektiru najčešće samostalno pročitaju i na kraju budu zadovoljni. To ih potakne da pročitaju još neko djelo istoga autora ili žanra, naglašava Tavas.

Isto nam kaže i Grbaš Jakšić – izbornost tekstova u osnovnoj školi je nužna.

– Ja sam profesor Hrvatskog jezika, ali svi bismo ih trebali ‘navući’ na čitanje. Tako će jednog dana znati odabrati ono što vole i žele čitati, ono što im je zanimljivo, ističe Grbaš Jakšić.

‘Po aktivnosti vidim tko je pročitao, ali ne dajem jedinice’

Iako lektire ne ispituje niti ocjenjuje na uobičajen način, njezini učenici itekako usvajaju sve važne teorijske pojmove.

– Ja ne ispitujem lektiru. Zadajem im kreativne zadatke pa to ocjenjujem, ali oni se za to i potrude, ili sjedimo u krugu i razgovaramo. Po aktivnosti vidim tko je pročitao, a tko ne, ali ne dajem jedinice. Dopustim im da tada čitaju pa provjerimo za dan, dva, tri, ali i to bude rijetko. Sve je manje čitatelja i čitača oko nas, tako da ne želim ni dijeliti jedinice, već ih zaista naučiti na čitanje, a oni svakako usvoje sve pojmove koje su trebali, objašnjava Grbaš Jakšić.

‘Sudnica’ s kojom počinje u sedmom razredu jedan je od najdražih oblika obrade lektire za ovu učiteljicu.

– Na primjer pripovijetka Iz velegradskog podzemlja, sudimo Miki koji je ubio svoju kćer. Javljaju se tko će biti optuženik, njegov odvjetnik, sudac, svjedoci… Na sat dođu odjeveni kao ti likovi i glume ih. Jednom učeniku je mama odvjetnica pa je donio knjigu Kazneni zakon, imao je podcrtano sve što je bilo važno za slučaj, ponio je kravatu… Ostali su donijeli obdukcijske nalaze od kćeri. Jedan je glumio Mikinog prijatelja pijanca pa su ga iznosili iz sudnice. Nevjerojatno koliko se znaju angažirati, ističe Grbaš Jakšić.

Ipak, ovo nije jedini kreativni način obrade lektire kod njezinih učenika.

– Na primjer pričajući plakati – nacrtaju lika ili neko djelo, izrade rupu u sredini za glavu pa nam, recimo, prepričaju djelo. Izrađuju i društvene igre na temu lektire pa pola sata igraju jedni s drugima. Izrađuju i naslovnice u nekom AI alatu, Canvi… Tu je i lektira iz vrećice ili obrađivanje lektire po uzoru na TV reklame, uz poznati ‘ali to nije sve’. Nekad vole i samo razgovarati. Sjednemo u krug i ja sam kao neki moderator, ali zapravo oni međusobno razgovaraju o onome što su pročitali, pojašnjava Grbaš Jakšić.

Učenici jedni drugim preporučuju knjige

Tavas pak objašnjava da njezini učenici na početku školske godine dobiju tiskani popis predloženih djela, ali on nije obvezujući. Učenik može pročitati i neko djelo koje nije na popisu, samo u dogovoru s učiteljicom treba provjeriti je li djelo u skladu s dobi, sadržajem i čitalačkim vještinama. Učenik može pročitati više izbornih književnih djela i svako od njih bude ocijenjeno.

– Učenici s primjerenim oblikom školovanja (učenici s poteškoćama) ne moraju, ali mogu pročitati izbornu lektiru. Učenici 5. i 6. razreda uz popis djela dobiju i zadatke usklađene s predmetnim kurikulumom te mogu odabrati hoće li izbornu lektiru napisati ili će djelo predstaviti usmeno ostalim učenicima. Učenici 7. i 8. razreda trebaju pročitano djelo predstaviti usmeno kako bi uvježbavali govorenje i to mogu napraviti na nekoliko načina: samo govorenjem, uz pomoć plakata ili digitalne prezentacije. Naglasak je u svim razredima na preporuci djela pri čemu učenik treba objasniti zašto mu se djelo svidjelo ili nije te zašto bi djelo preporučio za čitanje. Tako ostali učenici saznaju za književna djela, objašnjava Tavas.

Dodaje da se njihov popis izbornih lektira sastoji od naslova koje imaju u školskoj knjižnici, a nisu na popisu obveznih djela, te od naslova kojih nemaju u dovoljnom broju primjeraka. Za nove naslove saznaju putem mrežnih stranica ili društvenih mreža izdavača, u gradskoj knjižnici, ali i od samih učenika.