Zašto su neka djeca tako okrutna? 'Pronalaze nekog još slabijeg da bi se osjećala jače'

Danas je Dan ružičastih majica, odnosno dan borbe protiv vršnjačkog nasilja. Obilježava se od 2007. godine kad su učenici u kanadskom Berwicku organizirali masovno nošenje ružičastih majica nakon što je jedan dječak bio žrtva vršnjačkog nasilja zbog nošenja majice te boje na prvi dan nastave.

Djeca u osnovnoj školi ponekad su prilično okrutna prema vršnjacima.Vjerojatno ste i sami svjedočili da je u razredu netko bio meta nasilnika. Ako se u razredu netko suprotstavio nasilnicima, to je u svakom slučaju pohvalno, no u većini slučajeva učenici jednostavno utonu u pasivno ponašanje i budu promatrači i time pasivno sudjeluju u zlostavljanju svojih vršnjaka.

• Svi su odbacili novu učenicu iz druge države, Erin joj je postala najbolja prijateljica: 'Bila sam tužna...'

'Da bi bio prihvaćen u novoj okolini, krenuo je mene maltretirati'

Razgovarali smo s mladima koji su se prisjetili svoje osnovne škole i ispričali nam o dinamici u svom razredu. Matej nam je ispričao kako je u šestom razredu iz škole u Zagrebu došao u školu u Zadru, gdje je brzo postao meta vršnjačkog nasilja. Kaže da je razgovarao s dvije osobe iz cijele škole i bio društveno izoliran. Tako je, navodi, bilo još jednoj curi, a da joj je vjerojatno bilo i gore jer su se njegovih reakcija nekad i bojali, dok se ona mogla samo rastužiti i trpjeti.

- U sedmom razredu je došao jedan dečko iz druge osnovne. Na kraju se ispostavilo da je imao problematičnu situaciju doma i možda je bio žrtva zlostavljanja, ali to nikad nije bilo javno, nego se tek onako u osmom pričalo o tome. Međutim, da bi bio prihvaćen u novoj okolini, krenuo je mene maltretirati što više... I to je doslovno bilo godinu dana neprestanog zadirkivanja dok sam ja dolazio doma tužan i onako usamljen do bola, priča nam Matej.

• Učenici zagrebačke škole optuženi da su djevojčici zapalili bicikl: Dok su ih ispitivali stigla dojava o bombi

'Nitko od vršnjaka se nije zauzeo za mene'

Kaže da je situacija eskalirala na izletu u osmom razredu kad ga je u autobusu toliko gnjavio da ga je na kraju udario šakom. Razrednica tad praktički nije reagirala, a Matej je odlučio nazvati mamu. Ona je došla pred školu kad su se vraćali s izleta i odlučila porazgovarati s razrednicom.

- Razrednica joj je rekla da škola ima nultu toleranciju na nasilje, ali mama joj je odgovorila da toleriraju emocionalno nasilje. Nakon toga pokrenula se lavina u kojoj je taj dječak završio kod pedagoginje, ravnatelja, mislim i kod socijalnog radnika, a mene su uzeli za žrtvu, hvala Bogu, i nakon toga me doslovno nikad nitko više nije maltretirao. Tijekom cijelog ovog razdoblja o kojem pričam nitko od vršnjaka se nikad nije zauzeo za mene i protiv toga, čak ni kolege s kojima sam se družio. Pretpostavljam jer bi to bilo gubljenje socijalnog statusa, kao da se i sam spustiš na razinu da te mogu gnjaviti. Zbog toga sam i ja bio malo bully u srednjoj i na početku faksa, ali više nisam takav, podijelio je Matej.

• Mladići AI-jem montiraju gole slike kolegica: 'I dalje je s nama u razredu, kao da ništa nije bilo'

'Cijela škola ju je izolirala'

Brina nam priznaje da je i sama u osnovnoj školi bila bully. Ispričala nam je da su joj dva dječaka jako išla na živce i da im je zbog toga u šestom i sedmom razredu uglavnom govorila da su glupi. Međutim, to je došlo do razrednice i dobila je opomenu pred ukor, što pokazuje da neke škole ne toleriraju emocionalno nasilje. Ispričala nam je da je i njena srednja škola imala problema s izoliranjem jedne učenice.

- Imali smo dosta malu srednju i svi smo se znali. Bila je u školi jedna djevojčica s teškoćama, koja je jako burno reagirala na promjene, poput na primjer promjena u rasporedu, zbog čega je znala glasno reagirati na hodnicima. Učenicima je smetalo to jer su čuli da se netko dere na hodniku i onda su je djeca aktivno izolirala. Bila je kao crna ovce cijele škole. Ne samo što uprava škole nije ništa poduzela, nego su joj i djeca znala bacati ružne komentare i ostalo je na tome da su je svi izolirali, podijelila je Brina.

• Psihologinja o eskalaciji nasilja: Mladi se priključuju nasilnim skupinama jer žele negdje pripadati

'Mnogi učenici procjenjuju da im je sigurnije šutjeti'

Nakon ovih ispovijesti odlučili smo se obratiti stručnjaku da objasni zašto se djeca tako ponašaju. Matej Čuljak dječji je psiholog i psihoterapeut, a i sam je otac šestero djece. Objašnjava nam da je većini djece iznimno važno pripadati grupi i da je kod njih potreba za prihvaćanjem često jača od osjećaja za pravednost.

- Kada većina ismijava jedno dijete, stajanje u njegovu obranu znači 'izložiti se' i riskirati vlastiti status quo. Mnogi učenici procjenjuju da im je sigurnije šutjeti ili se čak prikloniti većini, radije nego se izložiti mogućem ismijavanju, izolaciji ili odbacivanju, priča nam Čuljak.

• Mučne ispovijesti o nasilju u školama: 'Jedna cura mi je rekla da za Božić želi moje samoubojstvo'

S vremenom zadirkivanje izgleda kao 'dio razredne dinamike'

Drugi važan faktor je strah od posljedica, pri čemu učenici često osjećaju da bi se suprotstavljanje moglo 'okrenuti protiv njih', da bi sljedeći na meti mogli biti oni sami. Ulogu igra i efekt promatrača, odnosno što je više djece prisutno, to se pojedinac rjeđe osjeća osobno odgovornim reagirati. S vremenom se takvo ponašanje normalizira i zadirkivanje počinje izgledati kao 'dio razredne dinamike', iako ostavlja ozbiljne posljedice na dijete koje je meta, pojašnjava nam psiholog.

- Ne treba zanemariti ni to da djeca često ne znaju kako reagirati, mada je ovo dio na koji se po meni najlakše može utjecati i vjerujem da mnoge škole imaju preventivne programe i općenito radionice kojima osvještavaju što je primjereno i neprimjereno ponašanje. Moguće je i da neka djece žele pomoći, no nemaju vještine kako to učiniti na siguran način: boje se da će pogoršati situaciju, da će ispasti 'tužibabe' ili da neće znati što reći. U tom smislu, šutnja nije uvijek znak ravnodušnosti, nego nesigurnosti i nedostatka alata, rekao nam je psiholog Čuljak.

Važno je da profesori i roditelji šutnju vršnjaka ne tumače automatski kao odobravanje nasilja, već kao pokazatelj straha, potrebe za pripadanjem i nedostatka podrške. Psiholog Čuljak naglašava da će se djeca puno lakše usuditi stati na stranu onog tko je povrijeđen kad dobiju jasnu poruku da je obrana slabijeg vrijednost koja se cijeni i štiti te da sustav štiti pojedinca koji se izloži.

• Spriječena masovna tučnjava učenika u Splitu, pravobraniteljica upozorava: 'Imali smo 44 posto više prijava'

'Djeca koja se osjećaju nesigurno pronalaze nekog slabijeg da bi se osjećala jače'

U razredima je često jedno dijete meta zadirkivanja, a jedno ili dvoje djece obično preuzimaju ulogu 'vođe' i neizravno uče druge da je zadirkivanje prihvatljivo ili čak poželjno ponašanje koje se normalizira. Čuljak objašnjava da se kod ostale djece tad stvara lažni osjećaj zaštićenosti jer oni nisu žrtva i tako nastaje unutarnji krug i oni koji su izvan njega.

- Djeca koja se i sama osjećaju nesigurno, drugačije ili manje vrijedno ponekad pronalaze nekoga 'još slabijeg' kako bi se privremeno osjećala jače. Važan faktor je i kultura razreda: ako u razredu nema jasnih granica i ako se 'šale na tuđi račun' toleriraju ili relativiziraju, vrlo brzo se stvara prostor da jedno dijete postane stalna meta. Ovdje je jako bitno osvijestiti roditelje djeteta koje je 'zlostavljač' da poduzmu nešto u vezi toga, jer roditelji često odmahuju rukom, što samom djetetu u određenom smislu daje vjetar u krila jer roditeljsko ignoriranje shvaća kao odobravanje, upozorava psiholog.

Tek kad odrasli dosljedno postavljaju granice, imenuju neprihvatljivo ponašanje i jačaju vrijednosti, poštovanja i solidarnosti, razred može postupno učiti da 'normalno' ne znači ismijavati slabijeg, nego štititi ga. Stoga je ključno da i roditelji, uz stručnu službu škole, na vrijeme reagiraju.

• Trojica napala učenika na putu do škole, svi odrasli okrenuli su glavu. Spasila ga je hrabra Bruna

Bitno je da djeca nisu sama protiv većine

Čuljak navodi da je djeci lakše ako u svojoj empatiji pronađu 'saveznike', odnosno ako dvoje ili troje učenika zajedno pokažu prihvaćanje i stanu na stranu 'žrtve'. To je puno bolje nego da jedna osoba ostane sama protiv većine. Međutim ni tad djeca ne mogu biti sigurna da će njihov empatičan čin zaustaviti bullying, a u slučajevima da se to ne obistini trebaju potražiti podršku odraslih.

- Dobro je djecu učiti nenasilnim načinima reagiranja, a jednostavne rečenice poput 'To nije okej' ili 'Ajmo promijeniti temu' mogu imati velik učinak bez dodatnog eskaliranja. Integracija ne ide preko noći i ne događa se moraliziranjem, nego sustavnim radom na klimi u razredu, poručuje psiholog.

• VIDEO Kako riješiti nasilje u razredu? 'Nismo pričali mjesec dana dok nismo rekli tko je kriv'

'Sve više imamo situaciju da djeca preuzimaju ulogu roditelja'

Važno je da odrasli od početka imenuju zadirkivanje kao neprihvatljivo ponašanje bez relativiziranja jer djeca vrlo brzo osjete gdje su granice i poštovat će ih kad vide da dosljedno vrijede. U školi je bitno da stručne službe sve učenike upoznaju s mogućim posljedicama zadirkivanja i tome kako se osjećaju isključeni učenici, a to je najbolje učiniti organiziranjem radionica u školi. Korisno može biti i pomoći 'izopćenom' učeniku da se lakše izražava i sklapa prijateljstva, ali tu treba biti oprezan jer bi se dijete moglo osjećati kao da je ono 'problem'. Cilj pristupa je osnaživanje, a ne prilagodba na nepravdu.

- Djeca koja će se uglavnom suprotstaviti nekom obliku nasilja nad drugim djetetom su djeca koja dolaze iz dobro strukturiranih obitelji u kojima se zna što djeca mogu i trebaju i što ne smiju. Takva djeca su ona koja imaju dobro izgrađene stavove i koja imaju usvojene etičke i moralne standarde. A danas je takvih obitelji sve manje i manje, jer u današnjem modernom roditeljstvu sve više imamo situaciju da djeca preuzimaju ulogu roditelja, a roditelji pokušavaju djeci biti prijatelji, komentira Matej Čuljak.

Po školskom protokolu treba se prijaviti čak i sumnja na psihičko, fizičko i emocionalno zlostavljanje, iako učenici i roditelji to rijetko čine, nastojeći izbjeći etiketu 'tužibabe', što nije dobro. Međutim za popravljanje dinamike u razredu u kojem se većina učenika ne želi družiti s nekime ili aktivno nekoga zadirkuje ne postoji 'čarobno rješenje' niti neko koje se može primijeniti preko noći.

• Užas u školi u Zagrebu: Učenika pretukli, rekli mu da je prijateljica njihovo vlasništvo

Kako pomiriti razred?

To je dug postupak koji iziskuje trud cijelog razreda. Čuljak navodi proces kroz sedam koraka koji može pomiriti 'zaraćene' strane u razredu. Prvo je ključno da odrasli jasno imenuju problem, odnosno kažu da zadirkivanje i isključivanje nisu prihvatljivi oblici ponašanja i da je to granica razreda i škole, a ne tek nečiji osobni stav.

Važno je raditi s razredom kao cjelinom, a ne samo s 'problematičnim' učenicima, dakle bez etiketiranja i 'žrtve' i 'nasilnika'. Razred kao zajednica treba preuzeti dio odgovornosti i razgovarati o grupnom pritisku i ulozi promatrača. Treći korak je stvaranje iskustava pozitivne suradnje, a to je najjednostavnije kroz grupni rad u kojem nastavnik svjesno miješa učenike tako da učenici vide dobre strane 'izopćenog' učenika i kroz interakciju dobiju priliku da se sprijatelje i povežu.

• Učenicu pratili po ulici, snimali i ismijavali: Zato u zagrebačke škole stiže velika novost

Najvažnija je dosljednost

Empatiju se može jačati kroz vođene razgovore o tome kako se netko osjeća i kako bi se drugi učenici osjećali u tim situacijama. Dijete koje je bilo meta treba podržati i dati mu priliku da dođe do izražaja, a odrasli po potrebi mogu individualno raditi na njegovim socijalnim vještinama. Najvažnije je da tijekom postupka pomirenja, ali i općenito, odrasli ostanu dosljedni, jer ako se na zadirkivanje jednom reagira, a drugi put ne, stvara se dojam da su granice fleksibilne. Važno je i da roditelji budu informirani o razrednoj dinamici jer samo onda mogu zauzeti konkretan stav i nemati idealiziranu sliku o svom djetetu.

- Zaključno, dinamika u razredu se ne 'popravlja' kaznom jednog učenika, nego promjenom kulture razreda. Kada se jasno postave granice, stvore prilike za pozitivne odnose i djecu se uči odgovornosti za vlastiti utjecaj na druge, postupno se smanjuje potreba za isključivanjem i zadirkivanjem, a razred dobiva šansu postati sigurnije mjesto za sve, zaklučuje Matej Čuljak.

Ako si žrtva zlostavljanja ili misliš da se ono događa nekome koga poznaješ, slučaj možeš prijaviti policiji putem aplikacije Red Button na ovoj poveznici. Ukoliko hitno trebaš pomoć ili intervenciju policije, nemoj slati poruku putem ove aplikacije – umjesto toga odmah nazovi policiju na broj 192 ili obavijesti odraslu osobu u koju imaš povjerenje da nazove policiju ili s tobom dođe u najbližu policijsku postaju gdje možeš zatražiti pomoć policije.

Ako ste žrtva nasilja ili zlostavljanja, bilo obiteljskog, vršnjačkog ili od strane treće osobe možete se javiti i Hrabrom telefonu na 116 111 (za djecu), odnosno na 0800 0800 (za mame i tate). Informacije o postupku prijave možete dobiti na besplatnoj i anonimnoj liniji Nacionalnog pozivnog centra za žrtve kaznenih djela i prekršaja na 116 006 koja je otvorena svaki dan od 0 do 24 sata. Potonja, napomenimo, radi samo s odraslima.

U slučaju da vi ili netko koga znate ima suicidalne misli ili je žrtva cyberbullinga i druge vrste nasilja, možete se obratiti psihološkom centru TESA. Psihološko savjetovanje je dostupno putem telefona za psihološku pomoć na 01 48 28 888 svakog radnog dana od 10 do 22 sata.