Svakoj odrasloj osobi u sjećanju je ostao dan cijepljenja u školi - bilo da im je bio traumatičan ili zabavan jer su svi gledali kako se neki plaču dok ih liječnica cijepi. No, takvo 'grupno' cijepljenje danas nije preporuka, već se učenicima mora osigurati privatnost. Tako je propisano u provedbenom programu obveznog cijepljenja u 2026. godini čiji je dokument objavljen na javnom savjetovanju.
'Škole su dužne osigurati prisutnost na cijepljenju svih učenika'
Njime se definira način i provedba obveznog cijepljenja djece, ali i odraslih i to protiv: protiv difterije, tetanusa, hripavca, dječje paralize, ospica, zaušnjaka, rubele, tuberkuloze, hepatitisa B, bolesti izazvanih s Haemophilus influenzae tipa b i pneumokokne bolesti.
- Škole su dužne na temelju primljene obavijesti osigurati prisutnost na cijepljenju svih učenika koji podliježu obveznoj imunizaciji. Cijepljenje učenika pojedinih razreda obavlja se u pravilu za vrijeme trajanja nastave u prostorijama zdravstvene ustanove ili prikladnim prostorijama škole, stoji u programu.
Cijepi se u prvom, četvrtom i osmom razredu
U prvom razredu osnovne škole učenici se cijepe za zaštitu od ospica, zaušnjaka i rubele, a po potrebi i drugim cjepivima ako ih do sada nisu primila.
- Djeca koja u školskoj godini 2026./27. pohađaju prvi razred osnovne škole, a nisu se docijepili u dobi od pet godina, docijepit će se jednom dozom inaktiviranog cjepiva protiv poliomijelitisa (IPV). Ako djeca koja pohađaju prvi razred nisu redovito cijepljena i docijepljena protiv dječje paralize u predškolskoj dobi ili o tome ne postoji dokumentacija, docijepit će se tijekom školske godine prema potrebi, navodi se u programu na javnom savjetovanju.
Učenici se cijepe i u četvrtom i u osmom razredu osnovne škole. U oba slučaja radi se o docjepljivanju za zaštitu od difterije, tetanusa i hripavca. U srednjoj školi nema cijepljenja, osim po potrebi ako je netko propustio obvezno cijepljenje u osnovnoj školi.
No, ako se ustanovi da učenici nisu cijepljeni za zaštitu od hepatitisa B u dojenačkoj dobi, tada će se to nadoknaditi tijekom školovanja. U programu je kratko propisano što ako roditelji odbiju cijepiti dijete.
- Ako se roditelj/skrbnik po poslanom pozivu odazove u ordinaciju, s djetetom ili bez djeteta, i izjavi da odbija izvršiti obvezu imunizacije, doktor medicine/cjepitelj treba uputiti roditelje nadležnom epidemiologu na savjetovanje, stoji u programu.
Što ako roditelj odbija cijepiti dijete?
Upravo oko toga je već netko ostavio komentar i to pedijatar. Smatra da upute za postupanje pri odbijanju obaveznog cijepljenja od strane roditelja nisu niti blizu jasne i da dovode primarne pedijatre u nezgodan položaj kad su suočeni s roditeljima koji odbijaju obavezno cijepljenje.
- Ovdje je naveden samo slučaj ako se roditelj odazove na poziv - upućivanje epidemiologu. Što sa sljedećim slučajevima: roditelj se ne odaziva na poziv, roditelj se odazove ali odbija potpisati izjavu o odbijanju cijepljenja, roditelj se odazove, ali odbija ići epidemiologu? Mislim da bi u Provedbenom programu trebali imati i jasan postupak u slučaju navedenih scenarija, kao i u kojem trenutku je potrebno kontaktirati Centar za socijalnu skrb i/ili nadležnu Sanitarnu inspekciju. Ovakvim nedorečenim planom u kojem postupanje stoji 'u zraku' se i pedijatri i roditelji dovode u neugodnu situaciju, napisao je pedijatar Ante Mazalin.
Svoje komentare na ovaj program na javnom savjetovanju možete ostaviti do 11. ožujka i to preko ove poveznice.