Učenici I. gimnazije Osijek i nastavnik Glazbene umjetnosti tijekom malih odmora sviraju i pjevaju na školskom hodniku. Oduševili su sve.
Pet minuta malog odmora dovoljno je učenicima I. gimnazije Osijek i njihovom nastavniku Glazbene umjetnosti Domagoju Jukiću za pravi mali 'koncert' u hodniku škole. On sjedne za klavir, a netko od njegovih učenika otpjeva neku pjesmu. Ovih pet minuta nazvali su 'Glazba u holu', a učenicima i djelatnicima svidjelo se toliko da Jukića pitaju – kad će opet.
'Malo Olivera, malo Terezu Kesoviju...'
Glazba u holu ne odvija se svaki dan, već otprilike jednom tjedno ili jednom u dva tjedna, ovisno o interesu učenika za izvedbom. Jukić naglašava da ne žele 'biti previše napadni', pa učenicima daje vremena da se, ako to žele, pripreme i jave s idejom. Priča nam o prvoj iznenadnoj izvedbi.
- Znao sam da učenici kojima sam bio razrednik vole rap, obožavaju TBF i slično. Jednom prilikom sam sjeo za klavijaturu pred kraj sata i rekao im da nešto izvedu. Već sam ih ranije ispitao i znao sam da se ne boje nastupa. Prvi put smo sve napravili iznenada - imamo mali pokretni električni klavir koji iznesemo van, spojimo produžni kabel i čim zazvoni, kad učenici i kolege izađu na hodnik, mi započnemo izvedbu. To je bio šok za sve. Tada sam shvatio da bi to trebalo prerasti u nešto što ćemo raditi češće. Počela su mi se javljati i druga djeca, otkrivati talente. Znalo je biti: 'Profesore, hajde probajte da vam ova učenica nešto otpjeva'. I tako su se počeli otkrivati. Nekima je to pomoglo da razbiju tremu, vježbamo javni nastup. Ne uvježbavamo to danima i tjednima, nema velike pripreme. Jednostavno se dogovorimo tko bi nešto htio otpjevati, ja ih popratim i izvedemo pa kako bude, priča nam Jukić.
Uglavnom izvode zabavnu glazbu - 'malo Olivera, malo Terezu Kesoviju, bilo je i Vice Vukova'.
- To je glazba koju oni slušaju, ali ipak biramo, ne izvodimo baš sve što oni vole. Malo filtriramo i onda je to interesantno. Učenici vide kako njihovi kolege bez problema stanu pred njih, pred 150 ili 200 učenika u smjeni, i otpjevaju nešto. Reakcije su pozitivne, i učenici i djelatnici su ugodno iznenađeni, ističe Jukić.
U novoj školi iskorištavaju nove prilike
U staroj I. gimnaziji, prisjeća se, nisu imali prostorne uvjete za ovakve aktivnosti. Zato u novoj školi iskorištavaju nove prilike.
- U staroj školi nastava glazbene umjetnosti bila je takva da sam morao puštati glazbu vrlo tiho jer su nas kolege iz susjednih učionica inače čuli pa u šali komentirali 'aha, danas se slušalo to i to'. Dakle, nismo imali uvjete za ovakve stvari. Kada smo došli u novu školu, odmah sam vidio da imamo lijep ulazni hol, sa stepenicama na kojima su napravljene pozicije za sjedenje. Odmah mi je palo na pamet da bi se taj prostor mogao lijepo iskoristiti za ovakve i slične trenutke, objašnjava Jukić.
U školi, dodaje, imaju mnogo nadarene djece koja su samozatajna pa ne pokazuju talent 'dok to ne izvučete iz njih'.
- To znamo odavno - kroz sviranje, pjevanje, ples i razne radionice koje organiziramo unutar škole otkrijemo koliko su zapravo sposobni, ali su povučeni. Na svečanom otvorenju škole, kojem su prisustvovali ministri, županica, gradonačelnik i drugi uzvanici, morali smo izvesti prigodan program. Jednu učenicu za koju znamo da pjeva zamolili smo da nastupi i pristala je. Nakon toga smo odlučili da to isto pokažemo i našim učenicima koji nisu bili na otvorenju. U staroj školi to je bilo praktički nemoguće zbog prostora, sada ga imamo i želimo ga iskoristiti što bolje, zaključuje Jukić.