Učiteljica objasnila jedini način učenja koji daje rezultate: 'Štedi vrijeme'

'Morate čitati i učiti s razumijevanjem' rečenica je koju učenici često čuju, a nerijetko ni sami nisu sigurni kako to učiniti. Neki su nas o tome i pitali pa smo odgovor potražili kod učiteljice i edukatorice za vještine učenja Marije Vlahović. Kao prvo, Vlahović ističe da čitanje za učenje nije isto što i čitanje romana.

Što je uopće učenje s razumijevanjem?

Čitanje za učenje, pojašnjava, mora biti aktivno i istraživačko. Odvajanje bitnog od nebitnog, stvaranje slike o tekstu. Prije čitanja dobro je pregledati naslove, podnaslove, slike i pojmove te postaviti pitanje: Što ću ovdje saznati?

- Time pripremamo mozak da traži smisao. Tijekom čitanja učenik može olovkom podcrtati pojmove koji su najvažniji i te pojmove prepisati na jedan poseban list papira u obliku checkliste koja će mu kasnije poslužiti za ponavljanje. Nakon svakog odlomka dobro je zastati i prepričati ga u jednoj rečenici. Učenik može uzeti samoljepljive papiriće i na kraju svake lekcije napisati najvažnija pitanja ili pojmove iz te lekcije, objašnjava Vlahović.

S druge strane, učenje s razumijevanjem znači da informaciju ne samo zapamtimo, nego joj damo značenje. To je, dodaje Vlahović, proces u kojem učenik povezuje novo gradivo s onim što već zna, može objasniti sadržaj svojim riječima, zna primijeniti znanje u novoj situaciji. Drugim riječima, razumjeti znači moći misliti tim znanjem.

- Ako učenik nešto zna samo prepoznati u knjizi - to NIJE razumijevanje. A mnogi učenici se zadrže baš na toj razini. Ako može to objasniti bez knjige, navesti primjer i riješiti zadatak - tada govorimo o stvarnom učenju. Učenje s razumijevanjem je sporije na početku, ali dugoročno štedi vrijeme jer znanje postaje trajno. Ono smanjuje potrebu za stalnim ponavljanjem i daje sigurnost na ispitu. Razumijevanje je aktivan proces i daje osjećaj jasnoće, ističe Vlahović.

• Učiteljica osmislila hit način kako da učenici zapamte tablicu množenja: Javljaju joj se kolege i roditelji

Kako učiti s razumijevanjem?

Ova edukatorica s nama je podijelila i nekoliko važnih savjeta za učenje s razumijevanjem. Prvo i najvažnije pravilo glasi da ne postoji kvalitetno učenje bez kvalitetnog plana. Dakle, potrebno je znati kada su testovi, koliko otprilike svaki test nosi poglavlja, stranica, lekcija i slično. Zatim kreće učenje. Važno je, naglašava Vlahović, razumjeti da učenje nije čitaj-podcrtaj-ponovi i tako u nedogled, nego aktivan proces koji traži određene metode.

- Da bismo učili s razumijevanjem važno je odvojiti bitno od nebitnoga markerima ili podcrtavanjem ključnih pojmova. Zatim je dobro izdvojiti ulomke iz lekcija i na kraju svakog ulomka postaviti sebi pitanje o pročitanom tekstu. Pitanja se mogu zapisati na memorijske kartice koje će kasnije poslužiti kao podsjetnici prilikom ponavljanja. Dobro je prikazati određene ulomke pomoću mape uma ili nekakve najteže definicije prepisati na poseban list papira. Važno je ne prepisivati sve od-do, već koristiti samo ključne pojmove i kratke podsjetnike (natuknice). Ponavljanje je neizostavan dio učenja. Dobro je objasniti svojim riječima (Feynmanova metoda) ili prepričati zamišljenoj publici. Kraće, češće učenje stvara stabilne memorijske tragove. Učenje nije 'koliko dugo', nego koliko svjesno/aktivno, navodi Vlahović.

• Dobili i po šest petica na maturi: Bivši najmaturanti imaju savjete kako učiti za te ispite

'Mozak ne pamti izolirane informacije, pamti ono što ima smisao'

Za kraj, ističe da u radu s učenicima primjećuje da najčešća pogreška nije nedostatak sposobnosti, već pogrešan pristup učenju. Mnogi uče predugo, a ne učinkovito. Sjede nad knjigom satima, ali bez jasnog cilja, bez provjere razumijevanja i bez aktivnog razmišljanja. Ne koriste nikakve metode učenja. To je, upozorava, pasivno učenje - čitanje, podcrtavanje i ponovno čitanje istog teksta uz lažan osjećaj sigurnosti ('poznato mi je, znači znam'). Druga velika pogreška je učenje napamet bez povezivanja.

- Mozak ne pamti izolirane informacije; pamti ono što ima smisao. Kada učenik ne razumije zašto nešto uči i kako je to povezano s prethodnim znanjem, gradivo brzo zaboravlja. Treća pogreška je odgađanje i kampanjsko učenje. Učenje u zadnji čas preopterećuje radno pamćenje. Tada nema vremena za razumijevanje, nego samo za kratkotrajno držanje informacija. Četvrta pogreška je izostanak ponavljanja. Učenici uče u posljednji trenutak i jednostavno ne pridaju važnost ponavljanju koje je zapravo zaslužno za zadržavanje informacija. I naposljetku, mnogi ne planiraju učenje, nego reagiraju na stres, zaključuje Vlahović.