Lovac Krešo nam je objasnio kako se pravilno piše ime ubijenog ajatolaha: Mnogi rade grešku

Posljednjih dana geopolitička situacija u svijetu izrazito je napeta, a sukob Amerike i Irana puni naslovnice novina i portala. Dosad mnogima nepoznati akteri s bliskog istoka čine se sve važniji za živote nas u Europi, pa nam i njihova imena lakše ulaze u pamćenje.

Međutim, mnogi su u dilemi kad ta imena treba napisati. Bilo da pišete komentar na članak, status na društvenim mrežama ili test iz Povijesti ili Politike i gospodarstva, važno je da imena pišete pravilno. Iako u hrvatskom jeziku često vlada nedoumica jer se mnoge riječi mogu pisati 'i ovako i onako' ovisno o pravopisu koji konzultiramo, pravila postoje.

• Neka strana imena uvijek izazivaju glavobolju: Evo kako pravilno sklanjati Harry, Tony, Dante

'Izuzetak su jezici koji imaju propisanu romanizaciju'

Imena iz nelatiničnih pisama pišu se prema uobičajenome izgovoru u hrvatskome. Odnosno transkribiraju se odgovarajućim hrvatskim grafemima, dok se imena iz jezika koji se služe latinicom zadržavaju u originalu. To znači da na primjer imena iz engleskog, francuskog ili španjolskog pišemo onako kako se originalno pišu, dok imena iz na primjer arapskog ili hebrejskog pišemo onako kako ih čujemo. Međutim i ovdje postoje iznimke, a pojasnio nam ih je jezikoslovac Krešimir Sučević-Međeral.

- Izuzetak su oni nelatinični jezici koji imaju eksplicitno propisanu romanizaciju, kao što je pinyin za kineski, Hepburn za japanski, Wylie za tibetski i slično. Za farsi (moderni perzijski, službeni jezik Irana) ne postoji takva propisana romanizacija, što znači da je to prepušteno svakom pojedinom jeziku, objašnjava nam Sučević-Međeral.

Prema tom pravilu, ime ajatolaha koji je ubijen u američkom napadu na Iran piše Ali Hamenei, a ne Khamenei, jer je to engleska transkripcija. Po istom pravilu piše se ime izraelskog premijera Benjamina Netanjahua, koji se često u hrvatskoj javnosti pojavljuje kao Benjamin Netanyahu. S imenom iranskog princa, koji bi se volio vratiti u svoju domovinu i demokratski preuzeti vlast, Reze Pahlavija, barem nema dvojbe, jer se njegovo ime piše jednako i po hrvatskoj i po engleskoj transkripciji.

• Lovac Krešo priznaje kakav je bio u srednjoj: 'Dobio sam 5 iz lektire, a dan-danas nisam pročitao knjigu'

Pravopis ipak dopušta dvije opcije?

U Hrvatskom pravopisu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje piše da se pri prenošenju imena iz jezika koji se ne služe latinicom imena mogu pisati i prema transkripcijskim i transliteracijskim pravilima za pojedine jezike i pisma, iako nas je Sučević Međeral upozorio da se to ne radi, osim ako jezik ima propisanu jasnu romanizaciju.

Inače transliteracija je doslovno prenošenje znakova iz jednog pisma u drugo po principu znak za znak, tako da se izvornik može vratiti. Transkripcija je prenošenje glasova iz jednog jezika u drugi, tako da se napisano prilagođava fonetici jezika.

U Hrvatskom pravopisu tako stoji da se može pisati i Akira Kurosava, Jaser Arafat, Ban Ki Mun i Mahmud Abas, ali i Akira Kurosawa, Yasser Arafat, Ban Ki-moon i Mahmoud Abbas. Takvo dopuštanje više opcija otvara jezikoslovcima prostor za stalnu raspravu i prepiranje oko toga što je pravilnije i više u duhu hrvatskog jezika, a laike dodatno zbunjuje.