Ovom metodom učitelji i roditelji djeci mogu razviti empatiju: 'Misle da nemaju utjecaj'

Kad se govori o uzrocima porasta vršnjačkog nasilja među mladima, nerijetko čujemo da su djeca danas sve manje empatična. Na tragu toga, spominje se da je potrebno odgajati empatičnu djecu i razvijati tu empatiju kako bi se nasilje suzbilo. Ipak, rijetko doznamo konkretne korake kako to učiniti. Kako razviti empatiju kod djece pitali smo Marinu Brkić, sociologinju i voditeljicu programa Medijacija u Forumu za slobodu odgoja, koja nam je otkrila jednu korisnu metodu.

Nije 'ili ju imaš ili ju nemaš'

Za početak, važno je napomenuti da se o empatiji često govori kao o urođenoj - 'ili ju imaš ili ju nemaš' - ali ona je zapravo kompetencija koja se usvaja aktivnim podučavanjem te posredno i po modelu drugih s kojima smo u interakciji. A posebno se usvaja i od onih koji na neki način drže moć u društvu i zajednici u kojoj se nalazimo.

- Ako djeca nisu iskusila empatiju na vlastitoj koži, svakodnevno svjedočila takvom ponašanju, niti se nalaze u okružjima u kojima se ona aktivno potiče, neće ni znati što je empatija. Neće ju smatrati poželjnom ili korisnom, niti će ju prakticirati u životu. Ako s druge strane čuju druge oko sebe, najprije odrasle, da promišljaju o tome kako se ljudi oko njih osjećaju, ako doživljavaju situacije u kojima čuje da drugi razumiju njihovu ljutnju, strah ili drugu najčešće neugodnu i snažnu emociju, i čak čuje od roditelja riječi poput 'oprosti, razumijem da te moja reakcija povrijedila', gotovo je nemoguće da dijete neće biti empatično prema drugima, objašnjava Brkić.

• Promjena škole kao jedini način za bijeg od vršnjačkog nasilja: 'Nije mogla zaspati od panike'

Neka djeca neće naučiti kod kuće, ali mogu u školi

S obzirom na to da neka djeca nažalost nemaju priliku to čuti u obitelji, kao primarnom krugu koji snažno utječe na njihov razvoj, veliku ulogu može odigrati škola. Brkić dodaje da su odgojno-obrazovni radnici često dojma da nemaju veliki utjecaj, ali to nije tako.

- Mi u Forumu za slobodu odgoja ih podržavamo u tome da ne posustaju. Upornim i angažiranim radom mogu biti presudna snaga u nečijem životu. Upravo to naglašava i suvremeni pedagoški pristup - kad je vidljivo da dijete u primarnoj socijalizaciji, odnosno u obitelji ili kroz 'kućni odgoj' nije usvojilo osnovne pojmove koje u školi smatramo važnim, trebamo promatrati uzrok. Najčešće se radi o zanemarivanju, traumi, kaotičnim obiteljskim odnosima ili pak nedostatku granica. Nakon što utvrdimo uzrok, upravo toj djeci trebamo u školi pružati ono što kod kuće nedostaje, a to je najčešće sigurnost, predvidljivost i jasna struktura, ističe Brkić.

A kako uopće razviti tu empatiju kod djece? Brkić navodi primjer učiteljice razredne nastave koja je odlučila da njezin razred usvoji takozvani 'ja-govor'. To je, objašnjava, jedna od najvažnijih komponenti samosvijesti i važna socio-emocionalna vještina u kojoj govorimo u prvom licu i slobodno izražavamo kako se osjećamo i što mislimo. Također, možemo čuti druge kad nam tako poručuju nešto o sebi.

• Kako izgleda postupak u slučaju vršnjačkog nasilja? 'Škola ima obvezu hitnog reagiranja'

Kako razviti empatiju kod djece? Učiteljica koja je koristila 'ja-govor'

Učiteljica je bila svjesna da mora biti ustrajna i koristiti svaku priliku za razvoj. To je uključivalo brojne radionice i vježbe na satima razrednika i izvannastavnim aktivnostima, ali i na samim predmetima koje je podučavala. Sama je pojačano i svjesno koristila takav način izražavanja i učenike poticala u brojnim prilikama da se izraze s pomoću 'ja-govora'. Tek krajem 3. razreda primijetila je da su učenici sasvim usvojili ovu vještinu, a kad su došli u 5. razred, primila je brojne pohvale predmetnih nastavnika na njihovo ponašanje, vještine rješavanja sukoba i cijeli niz socio-emocionalnih vještina. Istaknula je da joj je to bila najveća nagrada jer je znala da ih je naučila životnim vještinama.

- Naravno da je takav rad potreban od najnižih razreda, pa i dalje u nastavku vertikale obrazovanja, u što treba aktivno ulagati - iz naše perspektive, prije svega u kompetencije nastavnika. Mi u Forumu upravo to radimo kroz svoj program Medijacija u kojem podučavamo odgojno-obrazovne radnike cijelom nizu kompetencija potrebnih za empatično i nenasilno društvo. Jedna od najuspješnijih edukacija je i Osnovni seminar medijacije - vještine rješavanja sukoba - koji održavamo i kroz brojne projekte i otvorene seminare za sve zainteresirane. No, važno je u ovim nastojanjima imati i podršku obrazovnih vlasti i svih dionika sustava te se zapitati što želimo od društva za nekoliko desetljeća - i možemo li od čisto natjecateljski usmjerenog društva učiniti ono koje nagrađuje izvrsnost u akademskom smislu, ali u isto vrijeme njeguje, potiče i nagrađuje i suradnju. Ja osobno mislim da je moguće oboje, zaključuje Brkić.