Kad djeca kažu da im je dosadno, roditelji često griješe: 'Prilika je za razvoj'

'Dosadno mi je'. Gotovo da i nema roditelja koji i po nekoliko puta tjedno, a tijekom praznika i dnevno, ne čuje ovakvu izjavu djeteta. Na žalopojku o dosadi neki od njih odmah reagiraju i to tako da sami ekspresno djetetu ponude neko 'rješenje'. Recimo, daju mu mobitel u ruke. No, je li to primjerena reakcija i treba li roditelj uopće reagirati čim se dijete potuži da mu je dosadno?

Od dosade ne treba bježati, prilika je za razvoj kreativnosti

Da je zapravo dosada prirodno stanje, kaže odmah direktno Hana Hrpka, psihologinja i predsjednica Udruge Hrabri telefon. I od nje ne treba bježati, kao što se to često čini.

- Ono može biti manje ili više neugodno, zapravo ovisno o tome kako ju doživljavamo - kao nešto što je loše, od čega treba pobjeći, ili kao nešto u čemu treba uživati, opustiti se. Danas su djeca opterećena školskim i vanškolskim aktivnostima u većoj mjeri nego što su to bili njihovi roditelji, ali imaju i jako niski stupanj tolerancije na dosadu te na prvu naznaku iste odmah reagiraju zapomaganjem roditeljima. Važno je da roditelj objasni kako dosada nije nešto od čega trebamo 'bježati' nego prilika za razvoj kreativnosti. Za početak je dobro pustiti dijete da se samo proba snaći, iznaći neke aktivnosti, a tek ako baš nikako ne ide, roditelj može uskočiti, kaže Hrpka.

Može li dosada i kako biti važna za razvoj dječjeg mozga? Naša sugovornica pojašnjava da slobodno, nestrukturirano, vrijeme ima važnu ulogu u tjelesnom, emocionalnom, socijalnom i kognitivnom razvoju djeteta.

- Ono djetetu omogućuje odmor, zabavu, ali i stvara prostor za razvoj. Tijekom odrastanja djeci su potrebni sloboda, igra i druženje s vršnjacima jer kroz takva iskustva razvijaju različite vještine - od motoričkih do socijalnih. Ujedno grade samopouzdanje, stvaraju pozitivnu sliku o sebi, razvijaju povjerenje u vlastite sposobnosti te postupno uče preuzimati odgovornost. Kroz igru i različite aktivnosti potiče se razvoj kognitivnih sposobnosti poput mišljenja, pamćenja, logičkog zaključivanja i mašte. Posebno je važno da dijete slobodno vrijeme provodi u aktivnostima koje ga vesele i odgovaraju njegovim interesima, jer takve aktivnosti dodatno potiču znatiželju, kreativnost i želju za istraživanjem, navodi Hrpka.

Dosada može biti prilika za razvoj osjećaja odgovornosti za vlastite izbore, ali učenje kako se nositi s frustracijom

Nastavlja, kada imaju priliku sami birati kako će provoditi slobodno vrijeme, djeca uče izražavati svoje želje, potrebe i interese.

- Istodobno razvijaju osjećaj odgovornosti za vlastite izbore te pronalaze sadržaje koji ih istinski zanimaju, zabavljaju i ispunjavaju, odnosno spoznaje koje ga ne zanimaju ili ga frustriraju. Dijete u trenucima dosade ima vrijeme i priliku da se reflektira na neka prijašnja iskustva, događaje iz škole i/ili vrtića. Također dijete uči nositi se s frustracijom koja se razvija iz dosade, uči samoregulaciju. Neko dijete će se okrenuti kreativnim materijalima pa će izrađivati nešto od plastelina, crtati i sl. drugo dijete će uzeti kocke i nešto slagati, treće će se igrati lutkama, autićima, četvrto će igrati se uloga, primjerice, mame i tate, dućana, liječnika, a peto će nazvati prijatelje i dogovoriti se za igru. Neka djeca će doći roditeljima i htjeti se uključiti u kućanske poslove poput kuhanja, usisavanja, pospremanja igračaka i to je isto, naravno, u redu, ističe Hrpka.

Djeca vrše pritisak, ali roditelji ne moraju odmah pokleknuti

Kako djecu naučiti da sama pronađu način za zabavu kada im se pojavi osjećaj dosade? Za početak, dijete treba pustiti samo.

- Nakon početne frustracije dosadom, ukoliko roditelj izdrži ne intervenirati, uspjeti će naći neku zanimaciju. Kod doista manjeg broja djece biti će potrebno ipak malo pomoći i ponuditi pomoć u smišljanju ili dosjećanju aktivnosti. Radi toga što djeca vrše pritisak na roditelja, upravo su roditelji ti koji najbrže pokleknu i angažiraju se oko animacije djeteta. Ono što mogu učiniti je zajedno s djetetom napisati na papir ili na pano popis mogućih aktivnosti koje će zajedno osmisliti s djetetom. Zabava treba biti odraz slobodnog odlučivanja djeteta, odraz njegovih afiniteta, a ne nešto što roditelj smatra da 'bi bilo dobro' za dijete. I za to ima mjesta u danu i to su najčešće neke strukturirane vanškolske aktivnosti, kaže Hrpka.

Popularni kratki videi dugoročno mogu biti štetni

Već smo istaknuli da je ekrane i digitalne sadržaje gotovo nemoguće izbjeći, a naša sugovornica ističe da takav oblik zabave može imati i određene pozitivne, ali i negativne učinke.

- Primjerice, igranje igrica može pridonijeti razvoju fine motorike, boljem snalaženju u prostoru, jačanju pamćenja te poticanju logičkog razmišljanja i rješavanja problema te razvoj komunikacijskih vještina jer djeca često komuniciraju s drugima s kojima igraju. Ipak, uz prednosti postoje i određeni rizici kojih bi roditelji trebali biti svjesni. Među njima su mogućnost izloženosti neprimjerenim ili nasilnim sadržajima, kao i komunikacija s nepoznatim osobama tijekom igranja. Također postoji opasnost da dijete izgubi kontrolu nad vremenom provedenim na ekranu, što može dovesti do stvaranja nezdravih navika, kaže naša sugovornica.

Ono o čemu se još uvijek ne posvećuje dovoljno pažnje je vrsta videa koje mladi i djeca gledaju - sve najpopularnije društvene mreže uglavnom se temelje na videima kratkog trajanja, tzv. shorts.

- Gledanjem njih djeca si skraćuju pažnju i koncentraciju. Kratki videi brzo izmjenjuju sadržaj, slike i informacije, zbog čega se djeca navikavaju na stalnu i brzu stimulaciju. Posljedica može biti slabija sposobnost duljeg zadržavanja pažnje na aktivnostima koje zahtijevaju strpljenje, poput čitanja, učenja ili rješavanja zadataka. Nadalje, djeca se navikavaju da je zabava uvijek odmah dostupna te kada nema brzih podražaja, brže im postaje dosadno i teže pronalaze vlastite načine za zabavu ili igru. Stoga djeca teško prekidaju gledanje videa i provode više vremena na mobitelu nego što su planirala, kaže Hrpka.

Sve u svemu, umjesto 'ubijanja' dosade ekranom baš svaki puta, djeci je važno omogućiti što više boravka na otvorenom i druženja s vršnjacima i postaviti jasna pravila korištenja ekrana i po potrebi ih ograničiti nekom od aplikacija koje to omogućuju.

- Djeci je prirodno da istražuju svijet oko sebe, ispituju vlastite granice i povremeno se upuštaju u male rizike te dosade odnosno slobodnog vremena treba biti svaki dan barem ponešto, zaključuje Hrpka.