Kako zbariti Ukrajinku?

Roditelji vam sigurno odmalena govore da učite, učite i učite kako biste kasnije imali bolji život itd. Ja kao malen također nisam volio učiti, a ne volim ni sad pogotovo besmislene činjenice kojih je današnji obrazovni sustav prepun. No unatoč tome iz iskustva vam savjetujem: U Č I T E ! Naime, ovo je moja priča.

Jedne ljetne večeri kao četverogodišnji klinac upitao sam majku što je to na nebu. Odgovorila mi je da su to zvijezde. Kako sam ja bio jako znatiželjan i uporan pa mi takav odgovor nije bio dovoljan, postavio sam nekakvo potpitanje i tako je sve krenulo.

Majka je negdje u literaturi našla odgovor na moja pitanja i sama je još malo dublje proučila svemirsku enciklopediju. Igrom slučaja u osnovnoj školi u kojoj je radila počela je držati astronomsku grupu pa počela istraživati i amaterski se baviti astronomijom. Ja sam je u tome pratio i radoznalo upijao svaki podatak i svaku zanimljivost koju sam tada naučio o svemiru. Zajedno s mojim starijim bratom majka nas je vodila u zagrebački planetarij i na zagrebačku zvjezdarnicu. Čak smo 98. godine bili na jezeru Balaton u Mađarskoj i tamo promatrali fascinantnu potpunu pomrčinu Sunca. Kasnije sam imao sreće da u mojoj osnovnoj školi postoji astronomska grupa kojoj sam se naravno pridružio. Tako sam u petom razredu sudjelovao na županijskom natjecanju iz astronomije i postigao prvo mjesto i koji mjesec kasnije na državnom postao državni prvak u svojoj generaciji. Od tada sam redovito na natjecanjima iz astronomije postizao najbolji rezultat.Smisao ovog članka nije moje hvalisanje nego da vam ukažem na sve prednosti ako si date truda i učite te gurate ono što volite i u čemu ste dobri. Tako sam ja na temelju svojih plasmana dobio izravan plasman u srednju školu. To mi je omogućilo bezbrižan i opušten kraj osnovne škole. Meni draža od toga su državna natjecanja. Kako su ona u kasno proljeće, ja sam svake godine nekoliko dana tokom škole otišao na more i tamo se zabavljao i stvarao nova prijateljstva. Još bolje od toga je bilo kad sam izborio sudjelovanje na međunarodnoj astronomskoj olimpijadi u osmom razredu. Lijepo samo deset dana uživao u Trstu i zabavljao se s ljudima iz cijeloga svijeta i pritom naučio i vidio štošta. U srednjoj sam školi nastavio ići na astronomsku grupu, makar sam cijelo vrijeme za natjecanja se pripremao sam. Astronomija nije nekakav predmet koji se uči (osim malo pred natjecanje). Astronomija  je da kad god je vedro nebo digneš pogled, ponekad odeš na zvjezdarnicu i poslušaš predavanje, pročitaš članak… Tako sam i sad u srednjoj školi i dalje išao na natjecanja i postizao iste rezultate. Dvije godine poslije Trsta ponovno sam izborio sudjelovanje na olimpijadi. Ovaj puta se održala u Ukrajini na poluotoku Krimu. Tih deset dana su mi bili najbolji u životu. Tad sam bio stariji nego prije pa je zezancija bilo mnogo luđa. Također sam se spetljao s jednom Ukrajinkom koja je tamo volontirala kao prevoditeljica. To mogu zahvaliti astronomiji jer se ključan trenutak dogodio dok sam joj pokazivao zvijezde. Inače ta metoda uvijek uspijeva. Iz Ukrajine sam se vratio s brončanom medaljom koja mi je donijela jednu od najboljih stvari – STIPENDIJU grada Zagreba.I tako sam zahvaljujući znanju uživao na kratkotrajnim putovanjima po Hrvatskoj, na  malo dužima u inozemstvu (sve na trošak države), financijski profitirao, osigurao si daljnje kvalitetno obrazovanje. I tko kaže da se ne isplati učiti 😉