Novosti Učenici koji ne idu na vjeronauk meta su vršnjaka: 'Srpski ološu, komunjaro, psovali mu tromajku'

Učenici koji ne idu na vjeronauk meta su vršnjaka: 'Srpski ološu, komunjaro, psovali mu tromajku'

Ramona Ščuric
Ramona Ščuric

07. travanj 2026.

Učenici koji ne idu na vjeronauk meta su vršnjaka: 'Srpski ološu, komunjaro, psovali mu tromajku'

Školski vjeronauk | Foto: Canva

Pričali smo s roditeljima čija djeca nisu išla i koja ne idu na vjeronauk. Vrijeđanja i maltretiranje doživljavaju od prvog razreda osnovne škole.

Imaju sedam godina i već jedni drugima govore da će ‘gorjeti u paklu’. Razlog? Ne idu na vjeronauk.Tema vršnjačkog nasilja nad učenicima koji u školi ne pohađaju vjeronauk pokrenula se u jednoj Facebook grupi. Javila se hrpa roditelja koji su ispričali što njihova djeca doživljavaju, a sve zbog toga što ne pohađaju jedan izborni predmet.

- Srpski ološu, komunjaro, gorit ćeš u paklu, psovali mu tromajku.... I da, ne pričamo samo o djeci. Čak i neki nastavnici su bili vrlo okrutni. Otišla sam u školu kad mi je dosadilo biti pristojna s odvjetnicom na video pozivu. Žena im rekla po kojoj osnovi će biti tužena škola, ne roditelji, nego škola i ubrzo je to prestalo, napisala je jedna majka.

Javili smo joj se da nam detaljnije ispriča što je njen sin doživljavao kao školarac. Za potrebe ovog članka nazvat ćemo je Ana.

- Ja sam ateist, poštujem svačije pravo da vjeruje u što god hoće. Smatram da bi ljudi o vjerovanju ili ne vjerovanju trebali odlučivati kada su bar malo mentalno zreli, nikako prije 15 godine života. I da napomenem, ja sam Hrvatica, krštena i odgajana u katoličkoj vjeri. Sin je krenuo u 1. razred 2009. godine, rekla nam je Ana.

Kako je to izgledalo iz perspektive djeteta: 'O vjeri i vjerovanju znam više od onih koji su išli na vjeronauk'

Njen sin tada je bio jedini u razredu koji nije išao na vjeronauk, zbog čega su ga maltretirali u školi, ali i izvan škole. Kaže kako se neka djeca zbog toga nisu htjela družiti s njim, kao i da su ga i u samoj školi učitelji nagovarali da ide na vjeronauk.

- Nije bilo tako strašno, imao sam slobodan sat. Bilo je svakojakih dobacivanja, ali sreća pa imam majku kakvu imam, ona je to riješila. Danas nisam vjernik i zadovoljan sam. O vjeri i vjerovanju ionako znam sve što me je zanimalo. Čini mi se i više od onih koji su išli na vjeronauk, ispričao nam je Anin sin koji je danas odrastao čovjek koji živi i radi u Njemačkoj.

Još nam je jedna majka ispričala što trenutno doživljava njen sedmogodišnji sin. Za potrebe članka nju ćemo nazvati Marija. On nije jedini koji ne ide na vjeronauk u svom razredu, već ih ima još troje ili četvero, kaže nam Marija.

- Njegova tri najbolja prijatelja s kojima se super slaže pokušavaju ga uvjeriti da mora vjerovati u Boga, uz komentare poput da će 'gorjeti u paklu' ako ne vjeruje. Strašno je i potpuno nepotrebno da djeca te dobi već nose takve poruke i prenose ih dalje, jer to su nažalost mogli čuti i naučiti samo od odraslih, navodi Marija.

'Smatram da se kroz taj predmet djeci, pod krinkom učenja ljubavi i dobrote, zapravo usađuje strah'

Vjeronauk je, ističe majka, najčešće zadnja dva sata pa njen prvašić to vrijeme provodi u boravku. Zna se dogoditi da ponekad i ostane na satu kada nema druge organizacijske mogućnosti u školi, što njoj, kaže, za sada ne predstavlja problem.

- Smatram da se kroz taj predmet djeci, pod krinkom učenja ljubavi i dobrote, zapravo usađuje strah - za sebe i svoje bližnje - ako ne vjeruju u određeni koncept Boga koji im se predstavlja kao isključivo dobar, dok se istovremeno implicira kažnjavanje onih koji ne slijede pravila. Ne potiče se kritičko razmišljanje, već prihvaćanje unaprijed zadanih uvjerenja. Djeca se tako dovode u situaciju da vjeruju iz straha od kazne, a ne iz vlastitog uvjerenja. Osim toga, često se prenosi poruka da su oni koji ne vjeruju manje vrijedni ili na neki način moralno inferiorni, što smatram problematičnim. I sama sam u školovanju doživjela izrazito negativno iskustvo s vjeronaukom, uključujući psihički pritisak od strane časne. Iako vjerujem da su takvi ekstremi danas rjeđi, iz razgovora s drugim roditeljima i djecom vidim da elementi zastrašivanja i dalje postoje, objasnila je Marija.

'Prikladnije bi bilo uvesti predmet koji na informativan i kritički način obrađuje različite religije i etičke sustave'

Uz to, smatra da vjeronauk ne bi trebao biti predmet u javnim školama jer 'školski sustav treba biti neutralan, utemeljen na znanosti i uključiv za svu djecu, bez obzira na njihova uvjerenja'.

- Problem vidim i u sadržaju koji se djeci prenosi. Kroz pojedine biblijske priče normaliziraju se ideje kažnjavanja, pa i uništavanja onih koji ne slijede određena pravila, što može stvoriti iskrivljenu sliku o moralnosti i odnosu prema drugima. Također, djeci se često prezentiraju religijske priče kao činjenice, iako su u suprotnosti sa znanstvenim spoznajama (primjerice u području evolucije), čime se ne potiče kritičko razmišljanje nego prihvaćanje bez propitivanja. Dodatno, kroz takav pristup može se implicitno stvarati negativan stav prema različitostima - bilo da se radi o drugačijim uvjerenjima, obiteljskim odnosima ili seksualnoj orijentaciji - umjesto da se djecu uči prihvaćanju, slobodi mišljenja i međusobnom poštovanju. Smatram da religija treba ostati osobni izbor i dio obiteljskog ili vjerskog života, dok bi škola trebala pružati znanstveno utemeljeno i svjetonazorski neutralno obrazovanje. Ako postoji interes za ovu temu, prikladnije bi bilo uvesti predmet koji na informativan i kritički način obrađuje različite religije i etičke sustave, bez nametanja jednog pogleda, poručila je majka prvašića koji ne ide na vjeronauk.

U srednjoj školi sve više učenika bira etiku umjesto vjeronauka

Inače, u cjelodnevnoj eksperimentalnoj školi učenici mogu umjesto vjeronauka odabrati predmet Svijet i ja. Prema podacima Ministarstva obrazovanja, početkom ove školske godine taj je alternativni predmet izabralo 6,7 posto učenika u eksperimentalnoj cjelodnevnoj.

Podsjetimo, riječ je o predmetu gdje učenici uče o kritičkom mišljenju, odnosno kako misliti i argumentirati, pronaći izvore i vrednovati informacije. Još ranije nam je autor tog predmeta objasnio kako nije iznenađen malenim postotkom učenika koji ga pohađaju.

Prema posljednjim podacima, sve je više i srednjoškolaca koji biraju etiku umjesto vjeronauka. Konkretno, 2013. bilo ih je 18 posto, a školske godine 2024./2025. 24 posto. Praktički svaki treći gimnazijalac izabrao je etiku umjesto vjeronauka, a u strukovnim školama svaki peti učenik. Više o tome možete pročitati na ovoj poveznici.

Da biste nastavili sa čitanjem naših pretplatničkih tekstova, morate se registrirati i prijaviti.