Naš književnik shvatio da ne razumije Ježevu kućicu: 'Zašto je Lija njega zvala, što je ona zapravo htjela?'

Legendarna priča za djecu na ovom podneblju, Ježeva kućica, nastala je 1957. godine. Autor je Branko Ćopić, a mnogi djedovi i bake znaju Ježevu kućicu napamet. Skoro 70 godina od nastanka ove priče o Ježurki Ježiću, naš popularni književnik Kristian Novak priznao je da ju - ne razumije.

- Povremeno djeci pomažem u pisanju lektire. I što sam zaključio, kad je Lana, moja najstarija, pisala prvu lektiru koja je bila Ježeva kućica - da ja ne razumijem tu priču. Nisam uopće razumio zašto je Lija njega zvala, što je ona zapravo htjela i zašto je njemu toliko teško bilo ostati tu jednu noć? Je li ga ona htjela pojesti? Ili je bila zaljubljena u njega? Druga mogućnost je da ga je htjela ubiti i pojesti, odnosno nahraniti ga i ako bi on zaspao. Evo, pojma nemam. I pazi, imaš 40 i ne znam koliko godina i zapitaš se 'jel' ja ne razumijem Ježevu kućicu zapravo?', rekao je Novak u našem podcastu.

'Ježeva kućica razvija osjećaje i sistem vrijednosti'

Ta njegova izjava je izazvala burne rekacije na Facebook profilu portala srednja.hr gdje su se mnogi pozvali na najcitiraniju rečenicu iz priče: 'draži je meni moj skromni dom'. 

Za one koji su možda zaboravili kako priča ide, evo podsjetnik: Lija je Ježića pozvala na večeru, a nakon što su se gostili četiri sata, Lija je htjela da Ježić prenoći jer je već pao mrak. Na to joj je Ježić odgovorio da će on radije otići doma, a Liji nije bilo jasno zašto Ježić toliko voli svoj dom pa je pretpostavila da živi u bogatom domu.

- Ježeva kućica razvija osjećaje i sistem vrijednosti. Zvala ga je da se hvali, da pokaže da je bolja i živi bolji život nego jež. Htjela je pokazati svoju raskoš da posrami ježa, to rade snobovi običnim ljudima. To je poanta lijine večere, lažno gostoprimstvo i ljubaznost a sve u svrhu da nahrani svoj ego, napisali su komentarima naši pratitelji.

'Uvijek ću vjeran ostati tebi, ni za što ja te mijenjao ne bi'

U priči je Lija pratila Ježića do njegovog doma i po putu srela vuka, medu i divlju svinju koji su rekli da bi oni svoj dom mijenjali za dobar ručak i da je Ježić budala. Kada su stigli do njegove kuće i vidjeli da se radi o skromnom domu, vikali su mu da je još veća budala ako toliko cijeni svoj siromašni dom.

- Kućico draga, slobodo moja! Palačo divna, drvenog svoda, kolijevko meka, lisnatog poda, uvijek ću vjeran ostati tebi, ni za što ja te mijenjao ne bi. U tebi živim bez brigem straha i branit ću te do zadnjeg daha, rekao je Ježić u priči.

U podcastu smo pričali još i:

• o tome kakav je bio učenik
• zašto kaže da je biti profesor najteži i najlakši posao na svijetu
• kako djecu privući lektiri bez prisile
• zašto ni on nije pročitao sve lektire
• što algoritmi i društvene mreže govore o nama

Cijeli podcast možete pogledati u videu ispod ili na našem YouTube kanalu.