Djeca i mladi sve se više dopisuju s ChatGPT-om: 'Traže nekoga da ih sluša bez osude i ima vremena za njih'

Gotovo svi danas koriste umjetnu inteligenciju barem na neki način - za posao, za školu, za brzu pretragu, za savjete. No, djeca i mladi, ali i neki odrasli, nerijetko posežu za umjetnom inteligencijom kad se osjećaju loše ili kada imaju neki problem i jednostavno žele s nekime razgovarati.

'ChatGPT mi je postao najbolji prijatelj, s njime mogu o svemu pričati' - izjava je jedne učenice u tramvaju. Stoga smo i sami testirali ChatGPT kao 13-godišnja učenica koja ima problema s vršnjačkim nasiljem. Paralelno smo se javili i WhatsApp Chatu Hrabrog telefona s istim pitanjima na koja nam nije odgovarala umjetna inteligencija, nego osoba. Kako su izgledala ta dva razgovora možete pročitati ovdje.

ChatGPT u pravilu koristi podržavajući i neosuđujući ton

Naknadno smo se javili Hrabrom telefonu i zamolili ih da nam analiziraju odgovore ChatGPT-a, što je rekao dobro, a što pogrešno. Objasnili su nam i koliko je uopće sigurno dopisivati se s umjetnom inteligencijom na taj način kao i kakve su posljedice kada to rade djeca i mladi.

- ChatGPT najčešće daje ono što bismo mogli nazvati 'tehnički' kvalitetnim odgovorima. On u pravilu prepoznaje i imenuje problem, koristi podržavajući i neosuđujući ton, normalizira određene emocije i često upućuje na traženje pomoći. To su važni elementi i dobro je da postoje. Međutim, kada govorimo o stvarnoj psihološkoj podršci, važno je razumjeti da pomoć nije samo u tome što je rečeno, nego i u tome kako i iz kakvog odnosa to dolazi. Dugogodišnja i vrlo konzistentna istraživanja u području psihoterapije i savjetovanja pokazuju da promjena ne proizlazi primarno iz savjeta ili informacija, nego iz odnosa. Ključan je osjećaj da nas netko vidi, čuje, da se trudi razumjeti ono s čime 'dolazimo' i da je s nama u tom iskustvu, objašnjava nam psihologinja Hrabrog telefona, Marina Banković.

'Često ostaje na razini preporuka koje bi mogao dati Petru, Ivanu, Mariji ili Ani'

Istaknula je da su ljudi su bića odnosa i da se naša emocionalna iskustva nastaju i oblikuju u odnosima i upravo se kroz odnos najčešće i razrješavaju. U tom smislu, kaže, odgovor koji je generiran iz AI sustava bez stvarnog ljudskog iskustva i bez osobne uključenosti i uzajamnosti - ima svoja ograničenja.

- Može pomoći u strukturiranju misli ili pružiti određeno trenutno (najčešće prividno) olakšanje, ali ne može zamijeniti iskustvo da nas drugo ljudsko biće doista razumije. Rekla bih da su takvi odgovori ponekad korisni kao početni korak, ali ne i kao zamjena za stvarnu ili stručnu podršku, rekla je Banković.

Ono što se najviše ističe kao ograničenje, navodi psihologinja, jest 'razina općenitosti i uniformnosti u pristupu'. To znači da ChatGPT u pravilu daje odgovore koji su generalno primjenjivi i ne ulazi u specifičnost iskustva svakog pojedinog djeteta, od njegove obiteljske situacije, njegovih odnosa do načina na koji doživljava i percipira svijet oko sebe i ono što mu se događa.

- ChatGPT često ostaje na razini preporuka koje bi mogao dati Petru, Ivanu, Mariji ili Ani. Iako su te preporuke u pravilu dobronamjerne i korisne u općem smislu, one ponekad mogu umanjiti osjećaj individualnosti, odnosno poslati poruku da je djetetovo iskustvo 'univerzalno' ili 'isto kao i neko drugo', što nipošto nije. Također, izostaje proces produbljivanja. U stvarnom razgovoru, često tek nakon nekoliko razmjena dolazimo do onoga što je za dijete najvažnije. Bez tog procesa, postoji rizik da ostanemo na površini problema, ističe Banković.

'Davanje brzih savjeta ili rješenja ponekad može djelovati kao da umanjujemo težinu onoga s čime nam dijete dolazi'

U savjetodavnom radu, kojim se Hrabri telefon bavi, upravo je obrnuta situacija. Oni ne polaze od 'rješenja' problema - što je u našem testu odmah napravio ChatGPT, a da nas nije pitao detalje o vršnjačkom nasilju - već nastoje kroz razgovor što bolje razumjeti dijete.

- Svjesno izbjegavamo davanje gotovih savjeta i vrlo svjesno ne nudimo gotova 'rješenja'. Ne zato što ih 'nemamo', nego zato što znamo da svako dijete dolazi s vlastitim kontekstom i individualnim načinom na koji doživljava sebe i svijet oko sebe. Davanje brzih savjeta ili rješenja ponekad može djelovati kao da umanjujemo težinu onoga s čime nam dijete dolazi, a može i implicitno slati poruku da 'mi znamo što je najbolje za njega/nju'. Umjesto toga, cilj je pomoći djetetu da razumije vlastito iskustvo, da prepozna što mu se događa i da, uz podršku, pronađe načine ili identificira korake koje može poduzeti. Taj proces uključuje pitanja, zastajanja, vraćanje na određene dijelove priče i kontinuirano prilagođavanje djetetu i njegovim potrebama, navodi psihologinja Hrabrog telefona.

ChatGPT pruža simulaciju razgovora koja je dosta uvjerljiva

Na pitanje je li uopće pametno i sigurno dopisivati se s ChatGPT-om na ovakav način, odnosno pričati mu o svojim osjećajima i problemima, Banković objašnjava da mladim osobama to može biti prvi važan korak. Ali, upozorava da se onda mora pronaći granica korištenja umjetne inteligencije kada je potrebno ipak potražiti ljudski kontakt.

- Prostor u kojem mogu anonimno i bez straha izgovoriti ono što ih muči može imati svoju vrijednost. Nekima je upravo to potrebno kako bi uopće započeli govoriti o sebi i svojim osjećajima, posebno ako im je teško obratiti se nekome u stvarnom životu ili nemaju osjećaj razumijevanja ili sigurnosti u svojoj okolini. Međutim, važno je jasno postaviti granicu između razgovora i odnosa. Ono što ChatGPT pruža jest simulacija razgovora i, iako može biti vrlo uvjerljiva, to nije odnos u psihološkom smislu. Iza ekrana ne postoji stvarna osoba koja je emocionalno uključena, koja može razumjeti iskustvo iz vlastite ljudske perspektive i koja može dugoročno pratiti dijete kroz njegov proces. Takav odnos je po svojoj prirodi jednostran. Ne uključuje uzajamnost, granice, niti stvarnu odgovornost, rekla je Banković.

'Dulja komunikacija s umjetnom inteligencijom kod djece ponekad može dovesti do pogrešnih ili pojednostavljenih interpretacija vlastitih teškoća'

Dodaje da to može biti zbunjujuće, osobito za mlađu djecu te dugoročno utjecati na njihova očekivanja od odnosa. Dodatni izazov je, kaže, to što djeca i mladi često nemaju dovoljno znanja i iskustva da bi kritički propitivali informacije koje dobivaju od umjetne inteligencije.

- Dulja komunikacija s umjetnom inteligencijom kod djece ponekad može dovesti do pogrešnih ili pojednostavljenih interpretacija vlastitih teškoća, uključujući i tendenciju samodijagnosticiranja. Nerijetko kroz razgovor, od početnih, relativno blažih poteškoća, djeca dolaze do ozbiljnih i za njih zastrašujućih 'objašnjenja' ili dijagnoza, što kod njih može izazivati dodatnu anksioznost i strah koji često nije utemeljen u stvarnom kliničkom stanju. Važno je ponovno naglasiti da AI ne može reagirati u kriznim situacijama, ne može prepoznati širi kontekst života djeteta niti pružiti kontinuiranu, razvojno prilagođenu podršku. Upravo zato, koliko god bio napredan, ne može zamijeniti ono što pruža stvarna osoba. Važno ga je promatrati kao dodatni alat, ali ne i kao sigurno ili 'dovoljno' rješenje kada su u pitanju emocionalne teškoće, istaknula je psihologinja.

'Mladi u ChatGPT-u prepoznaju određene kvalitete koje im možda nedostaju u svakodnevnim odnosima i interakcijama'

Objasnila je da izjave tinejdžera da im je 'ChatGPT postao najbolji prijatelj' ne treba gledati sa zgražanjem ili strahom, nego da to treba uzeti kao važan signal. Uz to im treba pristupiti sa znatiželjom, odnosno istražiti što se nalazi u pozadini tog njihovog shvaćanja umjetne inteligencije.

- Mladi u ChatGPT-u prepoznaju određene kvalitete koje im možda nedostaju u svakodnevnim odnosima i interakcijama. To mogu biti dostupnost, strpljenje, odsutnost osude i osjećaj da ih netko sluša. Mladi često traže prostor/odnos u kojem će se osjećati viđeno, saslušano, u kojem mogu govoriti bez straha od osude i gdje netko ima vremena za njih. To su stvarne, važne, ali i razvojno očekivane potrebe. Uz sve to, kao ljudska bića, prirodno težimo i tražimo ugodu, a izbjegavamo nelagodu koja potencijalno može proizaći iz stvarnih ljudskih odnosa, naših različitosti, nesporazuma i potencijalnih sukoba. Takve nelagode u jednostranom odnosu s Chat GPT-em nema, tvrdi psihologinja Banković.

'Takav naizgled 'idealan' odnos može lako postati adiktivan'

To što je 'lakše' i 'manje neugodno' pričati s umjetnom inteligencijom stvara dodatan problem - iskustvo interakcije s drugim ljudima. Upravo kroz takva iskustva, ugodna i neugodna, mladi razvijaju emocionalne i socijalne vještine koje se ne smiju zanemariti.

- Uče kako se nositi s različitostima, kako izraziti sebe i kako razumjeti druge. Nasuprot tome, odnos s umjetnom inteligencijom je predvidljiv i prilagođen korisniku. Ne postoji stvarna druga strana koja ima vlastite potrebe, granice ili emocije, pa samim time ne postoji ni nelagoda, neslaganje ili sukob na koje možemo naići. Takav naizgled 'idealan' odnos može lako postati adiktivan. Razgovor s drugom osobom često nije savršen proces. Možda nećemo uvijek pronaći savršenu riječ ili odgovoriti najbrže moguće (kao što će to učiniti ChatGPT), ali, iza tog razgovora stoji stvarna, živa osoba. Netko tko te sluša, netko kome je stalo i netko tko ima kapacitet razumjeti stvarno, ljudsko iskustvo. A to je, barem zasad, nešto što može pružiti samo drugo ljudsko biće. Izjave djece da im je ChatGPT postao 'najbolji prijatelj' ne treba automatski demonizirati, ali ih svakako treba shvatiti ozbiljno i uzeti ih kao znak da mladima možda nedostaje više dostupnih, podržavajućih i kvalitetnih odnosa u njihovom stvarnom životu, navela je Banković.

Hrabrom telefonu se možete javiti ako samo želite s nekime razgovarati, ne morate imati 'jasno definiran problem'

Za kraj je poručila djeci i mladima da se slobodno jave Hrabrom telefonu, pozivom ili porukama na WhatsAppu, ako imaju bilo kakav problem, ali i ako samo žele s nekime popričati o tome što osjećaju. Naglasila je da se djeca i mladi ne moraju javiti ChatGPT-u ako imaju potrebu da ih netko sasluša bez osude, jer da Hrabri telefon postoji upravo za takve stvari.

- Podrška nije rezervirana samo za 'velike' brige. Što su uopće 'velike' ili 'dovoljno velike' brige, problemi, situacije? Djeca i mladi se mogu javiti i kada nemaju jasno definiran problem, kada možda ni sami nisu sigurni što im se događa ili imaju jednostavno osjećaj da im je teško i da im treba netko s kim mogu razgovarati. Na Hrabrom ne mjerimo težinu nečije boli ili nečijeg iskustva. Ne postoji kriterij koji određuje je li nešto 'dovoljno ozbiljno'. Svako iskustvo koje dijete opterećuje zaslužuje prostor i pažnju. U praksi često vidimo da se djeca javljaju tek kada im stvari postanu vrlo teške ili preteške. Zato je uvijek važno naglašavati da je poželjno javiti se i ranije, onda kada se pojave prve dileme, nesigurnosti ili neugodni osjećaji, poručila je psihologinja Banković iz Hrabrog telefona.