Novosti Na današnji dan na školsko igralište u Zagrebu pala je raketa: Pet minuta je spasilo od strašne tragedije

Na današnji dan na školsko igralište u Zagrebu pala je raketa: Pet minuta je spasilo od strašne tragedije

Bruno De Zan
Bruno De Zan

02. svibanj 2026.

Na današnji dan na školsko igralište u Zagrebu pala je raketa: Pet minuta je spasilo od strašne tragedije

Drago Bagić: Privatna arhiva, Srednja.hr

U to vrijeme Drago Bagić bio je profesor Tjelesnog u VII. gimnaziji. Na sreću je učenike pozvao u svlačionice i tako ih spasio od užasne tragedije.

Na današnji dan prije 31 godinu u dvorište škola u Križanićevoj ulici u Zagrebu pala je kazetna bomba. Riječ je o projektilu koji ispušta manje bombe, poznatije kao zvončiće. Zagreb je bombardiran na zapovijed Milana Martića kao odmazda za akciju Bljesak Domovinskoga rata. Bombe su pale na grad 2. i 3. svibnja, a u napadu je ubijeno sedam civila, dok je ozlijeđeno čak 200.

U VII. gimnaziji dvije su djevojčice ozlijeđene. Međutim da je bomba pala nekih pet minuta kasnije mogla se dogoditi užasna tragedija. Tog događaja prisjetio se i Drago Bagić, dugogodišnji ravnatelj II. gimnazije, koji je u to vrijeme bio profesor Tjelesnog u VII. gimnaziji.

- VII. gimnazija je bila u jutarnjoj smjeni i ja sam na dvorištu bio s dva razreda maturanata. Bio je treći sat prije velikog odmora. Nekih četiri, pet minuta prije pada bombe sam pozvao dečke koji su bili na dvorištu unutra. Bomba je pala u dvorište škole ispred nogometnog gola, desetak metara od zida. Dvorište je tad drugačije izgledalo, bila su dva nogometna igrališta, priča nam Bagić.

'Kažu da to slave kao drugi rođendan'

Učenici koji su bili izvan škole tako su ušli prije nego što su se zvončići raspršili dvorištem. Da su ostali vani vjerojatno bi smrtno stradali. Bagić nam je ispričao da su sva stakla na dvorišnoj strani škole od udara projektila bila razbijena. Bomba je oštetila i neke parkirane auto, uključujući i njegov. Po fasadi škole ostale su rupe od zvončića. Sklonište u podrumu škole još nije bilo dovršeno, pa su djeca za vrijeme bombardiranja kasnije išla u sklonište u obližnju zgradu Sheratona.

U padu bombe dvije djevojke su lakše ozlijeđene, a jedna je kasnije sudjelovala u haaškim procesima u svjedočenjima protiv Mile Martića. Istog dana kasetna bomba pala je i na dječju bolnicu u Klaićevoj ulici.

- Ta dva razreda su me kasnije uvijek obavijestila kad im je proslava obljetnice mature. Kažu da to slave kao drugi rođendan. Da su ostali par minuta duže na igralištu bomba bi ih sve ubila. Raketa se ukopala u dvorište i vojska je nakon par dana došla i iskopali su je i od tad nema više znakova da se ovo dogodilo. Fasada je obnovljena nakon potresa, ispričao nam je Bagić.

Neki učenici su herojski označili zvončiće

Profesor tjelesnog iz VII. gimnazije kasnije je postao ravnatelj II. gimnazije i na toj poziciji je bio dugi niz godina. II. i VII. dijele isti prostor zgrade u Križanićevoj i nastavu održavaju u suprotnim smjenama.

Profesor Bagić ispričao nam je i o herojstvu nekih od učenika škole. Naime istrgnuli su papire iz bilježnica i njima označili gdje se nalaze neaktivirani zvončići. Bijeli papir lakše je primijetiti nego bombu i tako su osigurali da netko ugazi u smrtonosne naprave.

'Pojmovi koji su do prije petnaest minuta bili važni, a više ne znače ništa'

Učenica II. gimnazije Vida Terze o ovom događaju napisala je kratku priču koja je dobila nagradu Ministarstva branitelja. S dopuštenjem ravnateljice II. gimnazije Maje Horvat prenosimo isječak iz priče:

Okrenu se i stanu probijati kroz struju učenika koja šiba van. U svlačionicama punim prašine koja se dignula nađu svoje torbe. Kopaju po njima tresućim rukama, izvuku bilježnice pa trče natrag van.

Nađu zvončiće. Otvaraju bilježnice i trgaju stranice. Biologija, fizika, matematika. Pojmovi koji su do prije petnaest minuta bili važni, a više ne znače ništa. Listove polažu uz metalne čahure da ih obilježe. Profesori im pomažu. Bijela boja papira bliješti na suncu kao slonovača.

Kad je gotovo, profesori ih šalju u Sheraton s ostalima. Rika gradskih sirena stane tuliti za uzbunu. Netko kaže da je bilo još bombi, da su pale na dječju bolnicu u Klaićevoj. Da ima mrtvih.

Isprva ne može, ne želi vjerovati. Rat se odvija na bojišnicama, a ne u srednjim školama i bolnicama. A onda ga prelije neopisivo saznanje, osjećaj hladan poput sjevernih mora, i zna da je sve što kažu istina. Ovo nije rat s televizije. Da su ga pogodili zvončići i on je pao mrtav, bilo bi im drago.

Da biste nastavili sa čitanjem naših pretplatničkih tekstova, morate se pretplatiti.