Razvijena država vraća šibanje učenika: U Hrvatskoj je prvi put zabranjeno još 1876. godine

Iako je u većini razvijenih zemalja svijeta fizičko kažnjavanje učenika zakonom zabranjeno, neke razvijene zemlje odlučile su vratiti tu mjeru. Nakon nekih američkih saveznih država, to je odlučio napraviti i Singapur. Učitelji će šibanjem moći kazniti dječake starije od devet godina ako zlostavljaju svoje vršnjake, prenosi Guardian.

Po novom pravilniku dječaci mogu dobiti do tri udarca šibom. Istoj disciplinskoj mjeri ne podliježu mlađi učenici ni djevojčice. Ministar obrazovanja Desmond Lee naglasio je da će učitelji ovu mjeru primijeniti samo u krajnjem slučaju, ako se pokaže da sve druge disciplinske metode zakažu.

U Singapuru je fizičko kažnjavanje dio kaznenog zakona za odrasle, a podliježu mu muškarci do pedesete. Sud šibanje može propisati kao kaznu za kriminalna djela poput pljačke, prevare ili čak za strane državljane koji prekorače svoj boravak u Singapuru za 90 dana ili više. 

Fizičko kažnjavanje u vrijeme Austro-ugarske

U Hrvatskoj se o ukidanju fizičkog kažnjavanja učenika prvi put počelo raspravljati još nakon liberalne reforme školstva koju je uveo ban Ivan Mažuranić 1874. godine, navodi Dinko Župan s Hrvatskog instituta za povijest. U javnosti je nastala žustra rasprava. Odjel za bogoštovlje i nastavu je u disciplinskim propisima za pučke škole 1876. zabranio fizičko kažnjavanje učenika.

Međutim nakon niza pritužbi učitelja fizičko kažnjavanje se vratilo u škole već za tri godine, međutim samo ako 'sva druga dozvoljena disciplinarna sredstva ostanu bezuspješna'. Fizički su se mogli kazniti učenici zbog 'tvrdokorna laganja, drzovite upornosti, prostačine i krupne nećudorednosti'.

Kako se navodi u svjedočanstvu inženjera Omanovića u knjizi Školstvo u BiH za vrijeme Austro-Ugarske, fizičko kažnjavanje učenika u to se vrijeme također svodilo na šibanje.

- Za šibanje po dlanovima i debelom mesu učitelj je birao vitku šibu koja se savija, ali se teško lomi. Učenika je tukao po dlanovima ili ga polagao preko stolice, zatezao mu lijevom rukom hlače, a desnom udarao. Tuklo se i ravnalom po noktima skupljenih prstiju. Bilo je uobičajeno i klečanje na koljenima, stajanje izvan klupe ili u kutu. Roditelji su se vrlo rijetko bunili protiv takvih kazni, stoji u svjedočanstvu.

Kako je to bilo u Jugoslaviji?

Kako se navodi u Yugopapiru iz 1984. godine fizičko kažnjavanje službeno je bilo zakonom zabranjeno i u SFRJ. Međutim svjedočanstva ljudi iz tog vremena opisana u članku, ali isto tako i priče koje su nam mnogima pričali roditelji ili bake i djedove, pokazuju da su učitelji u praksi imali puno više slobode nego što je stajalo u zakonu.

- Katkad, što može zvučati nevjerojatno, baš roditelji, u svojoj nemoći da 'upute svoje dijete na pravi put' i odgajaju ga, sugeriraju nastavnicima i daju im odriješene ruke u cilju 'popravljanja' djeteta. 'Udri ga, molim te, slobodno. Ja mu ništa ne mogu. Udri, ne žali, i mene su bili, pa što mi fali', reći će čovjek vodeći se onom narodnom da je 'batina iz raja izašla', piše u izdanju Yugogapira iz 1984. godine.

U Hrvatskoj je fizičko kažnjavanje zabranjeno Ustavom i specifičnim zakonima

U Hrvatskoj je fizičko kažnjavanje učenika zabranjeno Zakonom o obitelji iz 1998. godine, a fizičko kažnjavanje učenika, bilo u školi ili kod kuće, je kazneno djelo. Zabrana fizičkog kažnjavanja djece istaknuta je i u Ustavnim odredbama, Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji te u Kaznenom zakonu u okviru povrede djetetovih prava.

Iako će učitelj koji u nekoj od europskih zemalja udari učenika po prstima vjerojatno biti kažnjen, u brojnim zemljama svijeta učitelji imaju autoritet tako pokazati svoj autoritet i disciplinirati učenike. Prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije u svijetu čak oko 1,2 milijarde djece svake godine je fizičko kažnjeno kod kuće.