Govor maturanta oduševio stotine tisuća ljudi, morate ga čuti: 'Molim vas, nemojte ostati prosječni i mlaki'

Govor maturanta Franjevačke klasične gimnazije u Visokom (FKG) oduševio je više od 400.000 ljudi koji su ga poslušali u protekla četiri dana otkako je objavljen. Antonio Musa održao je, prema riječima publike, govor na akademskoj razini, i to iz glave, bez ijednog pogleda u papir.

- Pokušat ću biti kratak, ali sigurno će biti od srca. Pa kako započeti govor nego zahvalom? A zahvaliti za ovo sve što ste nam vi pružili gotovo je nemoguće riječima. Ali ja ću početi zahvalom dragom Bogu što smo danas ovdje. Ne bismo bili ovdje da nije onoga najbitnijega, a to je zdravlje. Hvala našim roditeljima. Njima nije bilo lako prije četiri godine pružiti ovoj školi priliku. Ti roditelji su pustili svoju djecu u jednu nepoznanicu, pogotovo roditelji koji su upisali nas, djecu koja smo daleko od očinskih domova. Ti ljudi, iako su surađivali s ovom školom, nisu izravno pratili razvoj i odrastanje svoje djece. Time su podnijeli veliku žrtvu, ali radi nas. Na tome im veliko hvala, započeo je Antonio.

'Možda se vi nećete odmarati u sjeni i hladovini naše krošnje, ali nemojte biti tužni'

Nastavio je zahvalom nastavnicima, razrednicima, ravnatelju i odgajateljima. Oni su ih, kaže, 'gurali' onda kada dalje nisu mogli sami.

- Vjerovali ste u nas kada mi sami nismo vjerovali u sebe. Ugradili ste u nas znanje koje nadilazi same knjige i udžbenike. Znanje za život s istinskim i pravim vrijednostima. Meni se jedna misao vrtjela u glavi proteklih mjeseci, a vjerojatno ste je čuli. Ako niste, volio bih da je zapamtite. Kaže mudra poslovica ovako: čovjek koji sadi stablo znajući da se neće odmarati u njegovoj sjeni počeo je shvaćati smisao života. Dragi profesori, ovom rečenicom htio sam opisati vaše zanimanje i vaš posao. Vi ste velikim dijelom zaslužni što smo mi, mladi ljudi, danas ovakvi kakvi jesmo i stojimo tu pred vama. Vi ste ti koji ste nam pomogli da se iz mladih biljaka razvijemo u prava stabla. Možda se vi nećete odmarati u sjeni i hladovini naše krošnje, ali nemojte biti tužni. Ja sam siguran da netko hoće. To možda nećete biti vi, ali budite ponosni, budite zadovoljni, rekao je Antonio.

'Nemojte ostati prosječni i mlaki'

U ime generacije zahvalio je i tetama čistačicama, kuharicama i domarima koji su činili sve da učenici FKG-a ovu školu 'osjećaju svojim drugim domom'. Na kraju je zahvalio i kolegama.

- Volio bih vam poslati jednu poruku. Poruku koja će biti mlađim generacijama biti ohrabrenje, ali i poruka ljubavi. Mi smo ovdje klasičari pa mi dolazi jedna misao kojom ću lakše objasniti ono što u nastavku želim reći. Scio me nihil scire, što bi značilo: sada znam da ništa ne znam, rekao je grčki filozof Socrates. Valja se svima nama sjetiti da smo, koliko god se školovali, pred znanjem uvijek maleni. I koliko god titula imali, maleni smo pred znanjem koje je neizmjerno i neograničeno. Stoga svima poruka treba biti da se ne uzoholimo. Mudar čovjek bi rekao da je oholost preteča pada i da se ne treba uzvisiti u pobjedama, ali ne treba se ni poniziti u porazima. Stoga ostanite gladni znanja, žedni znanja. Nemojte biti oholi, ali tražite znanje, poručio je Antonio.

Za kraj je učenike svih razreda, uključujući i maturante, usporedio s 'mladim metalom'. Metal se, istaknuo je, ne oblikuje u ugodi, već u vatri.

- A ta vatra su sve vaše brige, sve ono što vas muči, ispiti i neprospavane noći. Pa bih vam htio poslati jednu poruku. Molim vas, svi vi ovdje koji sjedite, svi ste posebni i lijepi na svoj način. Molim vas, nemojte ostati prosječni i mlaki. Dopustite sebi biti metal koji je spreman ući u vatru. I nemojte samo pasivno promatrati kako prolaze vaši srednjoškolski dani, jer ovo će brzo proći. Vjerujte, nama je prošlo brže nego što smo mislili. Dopustite da vas ovi predivni ljudi koji pred nama sjede, naši profesori, budu vaši kovači i oblikuju vas sutra u prave ljude, zaključio je Antonio.