Knjižničarka ima ideju kako učenicima 'vratiti' uspomene: 'Taj trenutak se izgubio pojavom e-Dnevnika'

Kao i brojne druge škole, i Gimnazija Sisak njeguje tradiciju okupljanja bivših generacija u školi, zajedničkog fotografiranja i odlaska u učionicu, gdje ih potom razrednici prozivaju te im čitaju ocjene ili bilješke iz dnevnika. Knjižničarka ove škole Natalija Miletić ističe da se taj nostalgičan i topao trenutak izgubio pojavom e-Dnevnika. Kako kaže, i dalje se može otvoriti završene razrede, ali oni su dostupni i učenicima pa izostaje taj moment iznenađenja potisnutih sjećanja. Stoga je došla na ideju kako to 'ispraviti'.

'Voljela bih da znaju da svatko od njih ostavlja trag u školi'

- Zato mi je pala na pamet ideja da im spremim uspomenu koja će ih čekati u školi zaboravljena i netaknuta. Pisma samima sebi nisu originalan koncept, ali zato jest ideja da se zapisana riječ i misao jedne generacije čuva u knjižnici škole zajedno s ostalim velikim djelima hrvatske i svjetske književnosti. Voljela bih da znaju da svatko od njih ostavlja trag u školi i da ona bez njih nema nikakvu vrijednost, objašnjava nam Miletić.

Digitalna memorija, dodaje, uvelike mijenja nostalgične trenutke. Stalno je dostupna i kreirana je tako da nas mobitel ili društvene mreže učestalo podsjećaju na naše stare objave i uspomene pa tako rijetko koji zapis u potpunosti nestaje iz sjećanja. Stoga će ova pisma poslužiti kako bi nadoknadila taj nedostatak nostalgičnog trenutka. Svoju ideju Miletić prvi put provodi ove godine.

Knjižničarka ne čita pisma

- Dogovor je bio ovakav: pismo pišete sebi prvenstveno i nitko osim vas ga nikada neće pročitati. Kada se za pet godina okupite na obljetnici mature, ja ću svakom osobno uručiti njegovo pismo. Ako nekoga nema, njegovo pismo ostaje zatvoreno i na sigurnom. Ono što ste si napisali možete pročitati i drugima, ako želite, a ako ne, ostaje vama i vaša je intimna uspomena, pojašnjava Miletić.

Maturanti su, kao i uvijek, različito reagirali. Neki vrlo ozbiljno i studiozno, a neki kroz šalu, veselje i galamu.

- Što su pisali, ne znam, jer je dogovor takav. Nešto od toga ćemo saznati za pet godina, a nešto će ostati skriveno, kako to s uspomenama i treba biti, zaključuje Miletić.