Učenici upozoravaju na veliki propust nastavnika: 'Ako im ne pronađeš ni jedan razlog, ti prkosiš sustavu'

Učitelji često upozoravaju na to da učenici nemaju razvijeno kritičko razmišljanje, a učenici s druge strane upozoravaju da im često nije niti dozvoljeno imati ga. Srednjoškolci kažu da se u većini slučajeva moraju slagati s onim što nastavnici, ali i većina razreda misli. Učenica Ena tako nam priča da u njezinoj školi uglavnom nemaju potpuno pravo na slobodu mišljenja.

'Postoje odgovori koje profesori žele čuti'

- Imam osjećaj da ne možemo uvijek otvoreno reći što mislimo jer se bojimo reakcije profesora ili toga da će nas netko osuđivati. Ponekad se čini kao da postoje odgovori koje profesori žele čuti, i ako kažeš nešto drugačije, odmah ispadne problem. Zbog toga se dosta učenika ni ne želi javljati ili sudjelovati u raspravama. Naravno, bilo je i profesora koji su nas poticali da razmišljamo svojom glavom i slobodno iznosimo mišljenje, pogotovo na predmetima gdje se razgovara o društvu, životu ili raznim problemima. Tada je atmosfera bila puno opuštenija i učenici su se osjećali slobodnije. Ali mislim da takvih situacija nema dovoljno, upozorava 16-godišnja Ena.

Srednjoškolac Matija navodi primjer lektire. Često se, objašnjava Matija, priča da učenici 'mrze' lektire, ali problem leži u nečem drugom.

- To možda zvuči malo grubo, no nažalost i istinito, jer danas u razredu od 15 djece njih 13 ne pročita lektiru jer im je naporna i nečitljiva, što je primjer u mom razredu. No, ako vam se lektira ne svidi, to je puno veći problem nego što bi se moglo zamisliti. Problem je što ne smijete reći da je lektira loša, ili ako kažete da vam se ne sviđa, dobit ćete odgovor 'ali ti moraš pronaći razlog zašto je dobra'. Inače, ako ne pronađete ni jedan razlog, vi prkosite sustavu, što je 'pretpostavljam' vrlo loše. Opće je poznato da ako vam se knjiga ne sviđa možete izreći svoje mišljenje, jer to tako funkcionira kod ljudi koji vole knjige, navodi Matija.

Kako kaže, jednom je dobio dozvolu za pisanje osvrta o tome zašto mu se neka knjiga, u ovom slučaju 'Mali Lord', nije svidjela.

Kritičko razmišljanje rezervirano je samo za fakultativne predmete?

- Razrednica mi je potvrdila da mogu reći da mi se knjiga ne sviđa i čak napraviti osvrt, što mi se u trenutku učinilo fantastično. Tako, pošto sam imao odobrenje, rekao sam da mi se ne sviđa i naveo razloge zašto mi se ne sviđa. Neki od razloga su bili da su likovi crno-bijeli, to jest isključivo dobri ili loši, te ne postoje moralno sivi likovi koji radnju čine zanimljivijom, radnja je previše plitka jer se svaki problem riješi unutar pet stranica dok je rješenje pred nosom, objašnjava Matija koji bi volio da učenici mogu kritički pristupati lektirama i više čitati izborne lektire.

Da u svakodnevnoj nastavi teško može slobodno izraziti svoje mišljenje, ali uglavnom zbog drugih učenika, navodi 16-godišnja Mihaela.

- U školi imamo fakultativni predmet Škola i zajednica, pa tu nas 10-ak ima priliku izraziti svoje mišljenje, brige i ideje. Tema je obično stanje u školi i učenici. U tome nas najviše potiče naša profesorica, koja vodi ŠiZ. Mislim da baš predsjednici razreda imaju priliku na učeničkom vijeću izraditi što misle, ili čak i nešto predložiti, ali je problem što se za predsjednike razreda uvijek izabiru popularniji učenici, umjesto onih koji se zaista žele potruditi, smatra Mihaela.

Problem izražavanja mišljenja pred drugim učenicima uočila je i učenica Martina. Ako mišljenje nije 'po standardima', kolege maltretiraju, a nastavnici ignoriraju učenika.

- Kad god bih rekla svoje mišljenje i ne bi se svidjelo nekom popularnijem imali bismo raspravu. Uzeli bi me na stranu i počeli kritizirati oko svega što loše napravim. Nikada nisam mogla reći svoje mišljenje. Mislim da bi trebalo podučavati da svatko ima svoje mišljenje i da je okej biti drukčiji, zaključuje 15-godišnja Martina.