Kažnjavate li svjedoka prepisivanja koji ne reagira? Profesorica objašnjava zašto biste trebali

Učenika koji prepisuje na testu uhvatili ste na djelu. Kako biste reagirali prema tom učeniku? Učenik koji sjedi iza učenika koji prepisuje svjedoči prepisivanju i ne reagira, odnosno ne prijavljuje prepisivanje. Kako biste reagirali prema tom učeniku? Ova dva pitanja, u sklopu kolegija Filozofija odgoja koji predaje na II. godini diplomskog studija Filozofija, svojim je studentima prije nekoliko godina postavila Marita Brčić Kuljiš, profesorica na Filozofskom fakultetu u Splitu.

Odgovori na prvo pitanje bili su očekivani. Većina studenata složila se s tim da učenika treba ili upozoriti ili kazniti oduzimanjem ispita, smanjivanjem ocjene i slično. No, odgovor na drugo pitanje za ovu je profesoricu bio 'malo je reći iznenađujući'. Studenti su jednoglasno odgovorili 'Ništa!'.

Odgovor isti i na stručnom skupu

- Rasprava koja je uslijedila vrlo je jasno branila tu poziciju 'Ništa', a argumenti su išli od 'Učenik koji prijavljuje svog prijatelja iz razreda je cinkaroš, druker', 'špija', nekolegijalan' do toga 'Što se ima miješati', 'Zadaća je nastavnika da prati prepisivanje', 'Prijavom će postati omražena osoba u razredu', 'Nitko se ne želi družiti s cinkarošem'. Najviše su me iznenadili odgovori tipa 'Jao, pa da mi roditelji saznaju da sam cinkao prijatelja iz razreda, kaznili bi me.' Kasnije sam ta ista pitanja postavljala i postavljam na svim kolegijima koje predajem budućim nastavnicima, učiteljima, profesorima, na svim edukacijama koje držim i odgovori su uvijek, ali uvijek - isti. U posebnom sjećanju su mi ostali odgovori na (mislim da je bio) Državni stručni skup: Odgoj i obrazovanje za izazove budućnosti (stručna edukacija pedagoga) 2024. kada su svi jednoglasno potvrdili taj odgovor 'Ništa!', prisjeća se Brčić Kuljiš.

Ova pitanja postavlja upravo zbog toga što je riječ o budućim ili sadašnjim učiteljima, odgojiteljima, nastavnicima, profesorima. Dakle, ljudima kojima je profesionalna zadaća, između ostalog, i odgoj mladih ljudi.

- Duboko u sebi vjerujem kako je upravo odgoj najvažniji aspekt njihovog rada. Navedenim pitanjima potičem ih na razmišljanje kako uopće odgoj shvaćaju. Je li to podržavanje uobičajenog načina ponašanja koji je prihvatljiv u društvu kao nepisano pravilo ili se procesom odgoja loše i neprimjerene prakse trebaju mijenjati. Ja naravno držim da je riječ o ovom drugom aspektu i da je naša zadaća, zadaća odgajatelja, sustavno raditi na tome i ne odustajati, ma koliko je to izazovno, naporno i zahtjevno, ističe Brčić Kuljiš.

Što je to prepisivanje - izdaja, prevara...? Je li taj učenik heroj?

Kako bi objasnila zašto je važno opomenuti učenike u obje situacije, najprije objašnjava što je to prepisivanje. Njega, objašnjava ova profesorica, možemo shvatiti kao oblik ponašanja kojim se svjesno i namjerno 'vara' ili se želi 'prevariti' nastavnika da bi se dobila bolja ocjena. Međutim, u tom se procesu vara odnosno 'želi se prevariti' i čitav razred odnosno čitavu tu malu zajednicu, svakog učenika ponaosob. Ako je nastavnik prije testa dao pravila i čitav se razred usuglasio da prihvaća ta pravila, učenik koji ih je prekršio zapravo je izvršio 'izdaju' čitavog razreda.

- Vrlo često mi na predavanjima kada obrađujemo navedenu temu znaju reći kako je prepisivanje benigna stvar, kako su to teške riječ kada spominjem izdaju, prevaru i tako dalje. No, kršenje pravila oko kojih smo se svi usuglasili nikada nije mala stvar. U našem društvu ustaljen je obrazac ponašanja gdje ćemo mi učenika koji je prepisao kategorizirati kao onog koji se 'snašao', kao onog koji je sposoban, snalažljiv, a za onoga kojem je to problem ili koji bi to možda prijavio ili je prijavio - mi njega nazivamo pogrdnim imenima i kategoriziramo ga kao neprihvatljivog člana naše zajednice. Zamislite taj izokrenuti sustav vrijednosti u kojem mi onoga koji nas je prevario i izdao veličamo kao heroja, a onoga koji upozoravanjem na prevaru želi očuvati poredak, sustav, jednakost, mi odbacujemo, vrijeđamo, marginaliziramo, navodi Brčić Kuljiš.

'Uopće nije riječ o prepisivanju kao takvom'

Takvi obrasci ponašanja, dodaje, reflektiraju se u društvu i nije potrebno otvarati pitanje što je bilo prije. Činjenica je da se društvo ponaša na isti način kao i učenici u učionici i obratno. Kada se takav obrazac ponašanja i svijesti perpetuira iz godine u godinu, objašnjava profesorica, dobivamo građane koji ne prijavljuju nepravilnosti, nasilje, krađu. Zapravo, ne dobivamo građane, nego 'nezainteresirane, slučajne pojedince koje nije briga ni za sebe ni za društvo'.

- Netko će reći da ih je briga za sebe pa da ne prijavljuju, ali takvo razmišljanje zanemaruje činjenicu da osoba koja ne vodi računa o društvu, ne vodi računa ni o sebi. Upravo se zato treba inzistirati da se svijest o takvim oblicima ponašanja treba mijenjati od najranije dobi. Ukazivati kako varanje na testu nije samo varanje na testu, nego varanje i ruganje svima ostalima koji su se pošteno i radišno pripremali za taj test. Zadaća je učitelja, odgajatelja, nastavnika, profesora ukazivati na to. Snažiti i hrabriti učenike za istinoljubivost, stvarati atmosferu u razredu koja će olakšati ukazivanje na nepravilnosti ili na nepravdu. Riječ je o procesu razvijanja odgovornosti, kako osobne, tako i društvene. Riječ je o formiranju osoba koje će biti hrabre i ustrajne boriti se protiv takvih iskrivljenih, ustaljenih o praksi. To i je svrha odgoja - nada da čovjek, pa shodno tome i društvo, mogu bolje, poštenije, pravednije, naglašava Brčić Kuljiš.

Kako izgleda prepisivanje u SAD-u i skandinavskim zemljama?

Ovdje, dakle, nije riječ o prepisivanju kao takvom, već o razbijanju mita kako su u društvu najsposobniji i najpametniji oni koji varaju, 'ili kako mi to znamo reći 'koji se znaju snaći''.

- U razredu, ako nastavnik ne sankcionira svaki oblik prepisivanja, tog učenika koji je prepisivao ostali učenici će doživljavati kao heroja. To je ono što se odgojem treba preokrenuti. Kod učenika se treba razvijati svijest o tome da prepisivanje nije ni pohvalno ni pozitivno ponašanje, a da učenika koji ukazuje na prepisivanje nije 'cinkaroš', već onaj koji je hrabar i ustrajan u tome da rezultati na kraju budu ogledalo truda i rada, a ne varanja, navodi Brčić Kuljiš.

Ova profesorica za kraj dodaje da se u nekim drugim državama, na primjer SAD-u, prepisivanje strogo sankcionira, a učenici vrlo sustavno prijavljuju svaki oblik prepisivanja jer su vrlo kompetitivni te ne žele da ih netko preskoči u rezultatima. U nekim skandinavskim zemljama uopće ne postoji praksa prepisivanja, tako da nastavnici slobodno mogu ostaviti učenike same za vrijeme testa.

- Američki model mi se ne sviđa jer potiče ponašanje koje je obilježeno pretjeranom kompetitivnošću koja isto može negativno djelovati na društvene veze. Skandinavski model mi je puno bliži, ali je put do njega i puno duži. Međutim, prvi korak na tom putu je zasigurno vraćanje vrijednosti samome znanju odnosno sadržaju. Prepisivanje se odvija jer je ocjena najvažnija stavka u odgojno-obrazovnom procesu, ocjena, a ne znanje. To vidimo i u društvu, odnosno da je forma važnija od sadržaja, da je pozicija važnija od rezultata i slično. Uglavnom, živimo u doba umjetne inteligencija, kada će, a već i je, prepisivanje postati vrlo, vrlo jednostavno, a obrazovanje doživjeti drastičnu transformaciju, a jedino što će čovjeku sigurno ostati u tom kontekstu je odgoj. Upravo iz tog razloga treba inzistirati kako se u odgojne procese treba integrirati što više odvažnosti i hrabrosti jer se prvenstveno kroz odgojne procese mogu na bolje mijenjati i ljudi i društva, zaključuje Brčić Kuljiš.