Učiteljice odgovorile na najveći 'kiks' s nacionalnih ispita: 'Problem se povlači tijekom cijelog školovanja'

Ove godine na nacionalnim ispitima čak 12.369, odnosno 37,5 posto četvrtaša nije dobilo ni jedan bod na zadatku pisanja, odnosno izvješću. Učenici su dobili 'nulu' ako su promašili temu zadatka ili nisu napisali dovoljno riječi.

Ovo nije prvi put da su četvrtaši 'kiksali' pisanje. Štoviše ovaj rezultat bolji je nego prošle godine kad je 0 bodova na zadatku pisanja imali 39,6 posto, odnosno dvije petine četvrtaša. Da je to jasno upozorenje obrazovnom sustavu rekao je i ravnatelj NCVVO-a Vinko Filipović, dodavši da se problemom toga što mladi loše pišu trebaju pozabaviti sve nadležne institucije.

Da je riječ o ozbiljnom problemu misli i Bogdanka Conjar, nagrađivana učiteljica iz Osnovne škole Grabrik u Karlovcu, koja već 40 godina radi kao učiteljica razredne nastave.

Pisanje izvješća zapravo testira niz vještina

Zadatak na kojem je tako veliki broj četvrtaša 'kiksao' odnosi se na pisanje izvješća na temelju podataka prikazanih na slici, uključujući i brojčane podatke i brojčane usporedbe. Tim zadatkom provjerava se niz vještina; čitanje s razumijevanjem, povezivanje podataka u rečenice te pravopis. 

- Da bi učenik uspješno riješio taj zadatak, prethodno treba usvojiti niz ishoda, ne samo iz nastavnog predmeta Hrvatski jezik. Treba povezati i primijeniti sva znanja iz svih nastavnih predmeta pa se postavlja pitanje u kolikoj je mjeri u nastavi prisutan korelacijsko-integracijski pristup. Umjesto da povezujemo sve što se povezati može, kod nas se sve rascjepka i svatko djeluje unutar svog foldera i stavlja u svoj folder pa učenici nisu uvježbani u povezivanju. Uzmimo samo za primjer školski sat od 45 min. Kad zazvoni, učenik se emocionalno i fizički prebacuje na drugo i tako pet puta dnevno, komentira učiteljica Conjar.

U knjigama nema puno primjera za vježbanje

Zatim navodi da se pisanje prema kurikulumu Hrvatskog usvaja prilično kasno, tek u drugom razredu, a učenici se dvije godine bore samo s osnovama. Treći i četvrti razred preostaju kao uvježbavanje. Naglašava i da su čitanje i pisanje povezani te da učenici mogu pisanje povezanih tekstova uvježbavati čitanjem.

- Prema izvadcima iz kurikuluma, izvješće se uči u trećem razredu osnovne škole. U četvrtom razredu se očekuje da ga učenici znaju napisati. Za napisati izvješće potrebno je puno uvježbavanja, a na način kako je to zadano u ispitu kojeg rješavaju, potrebno je sličnih primjera pisanja. Metodički instrumentarij u knjigama za hrvatski jezik ne nudi takve primjere ili ih ima malo. Do učitelja je da istražuje i smišlja slične primjere za uvježbavanje, pa čak i za učenje u trećem razredu, navodi učiteljica Conjar.

'Nekoliko sati prije ispita uputila sam ih na što obratiti pozornost'

Riješenost pisanog dijela ispita neugodno je iznenadila i Sanju Filaković, nagrađivanu učiteljicu Osnovne škole Franje Krežme u Osijeku. Kaže nam da pretpostavlja da dio učenika nije bio dovoljno pripremljen ili su bili zatečeni jer se na svakodnevnoj nastavi nisu susreli s očekivanim zahtjevima i formom zadatka kakav je na nacionalnom ispitu.

Filaković smatra da za takav poražavajući rezultat nema razloga jer vodič koji je NCVVO sastavio jasno opisuje što se očekuje od učenika. Četvrtom razredu predavala je prije dvije godine i prosjek rješenosti njezina razreda bio je čak 85 posto. 

- Prednost je što sam u razredu imala uspješne i visoko motivirane učenike, ali sam ih nekoliko sati prije pisanja ispita upoznala s mogućim sadržajem ispita i uputila ih na što trebaju obratiti pozornost. To su mala djeca koja se prvi put u životu susreću s ovakvim načinom provjere i zašto ne preduhitriti i smanjiti mogući stres, komentira Filaković.

'Učenici sve manje čitaju pa imaju oskudan rječnik'

Učiteljica Bogdanka Conjar smatra da se pisanje izvješća ne uvježbava dovoljno, uglavnom jer nema vraćanja na pisanje izvješća nakon što se nauči, kratko uvježba i eventualno vrednuje. To pokazuje da je jedan od razloga što tako loše napišu izvješće u kurikulumu. Međutim Bogdanka Conjar ne smatra da je to jedino objašnjenje. 

- Kasno učenje pisanih slova 'pomiče' usvajanje nekih vještina koje su učenici generacija prije kurikuluma usvajali uspješnije. Uz to, postoji još niz problema koji utječu na pisanje. Učenici sve manje čitaju pa imaju oskudan rječnik. Manje je slobodne igre kao najvažnijeg načina na koji djeca uče. Manje je kretanja kroz koje se razvija cijelo tijelo, pažnja i koncentracija, a za pisanje je sve to potrebno. Veći je broj učenika s različitim razvojnim potrebama. Ako se svemu tome pridoda odnos javnosti prema školi koji utječe na stavove roditelja i učitelja, a posljedično tome i na stavove učenika, dobili smo cijelu lepezu razloga (ne)uspjeha, ističe učiteljica.

'Evidentno je da nastaju problemi u pisanju'

Dodaje da neki učenici imaju problema s pisanjem zbog nedovoljno razvijene grube i fine motorike. Opisuje da su za pisanje potrebni stabilan trup, snažna ramena, koordinacija oko-ruka, koordinacija lijeve i desne strane tijela. Neki učenici s time imaju problema i pisanje im može biti fizički zahtjevno, zbog čega opada motivacija. 

- Da bi učenik napisao povezani tekst (sastavak, obavijest, izvješće, opis, pismo) treba imati automatizirano pisanje slova i riječi, paziti na razmak, pravopis, osmisliti rečenice koje su povezane, dakle, treba se i fizički i misaono angažirati. Ako tome dodamo osobine učenika (unutarnju motivaciju, emocije, zainteresiranost, usredotočenost na zadatak, neku razvojnu teškoću) evidentno je da nastaju problemi u pisanju pri čemu je potrebno puno vremena da se naprave prethodni koraci kako bi pisanje bilo olakšano. Tu je najvažnija suradnja s roditeljima koji danas, nažalost, nemaju vremena vraćati se i činiti prethodne korake, već misle da se koraci mogu preskočiti i tako se taj problem s pisanjem povlači tijekom cijelog školovanja. Jer, u školi učitelj ne stigne 'pokrpati' sve te nedostatke, nastavlja učiteljica.

Učiteljica smatra da problem nije kurikulum

Sanja Filaković smatra da je upravo stjecanje vještine pisanja učenicima najteže na Hrvatskom te da je opismeniti učenike zahtjevan posao koji iziskuje kontinuiran rad i trud učitelja.

- Uvijek postoje učenici koji s lakoćom pišu i oni kojima je to teže, koji će imati više sadržajnih, jezičnih i stilskih pogrešaka. S usvajanjem i usavršavanjem vještine pisanja počinje se već u prvom razredu osnovne škole i potrebno im je posvetiti puno vremena. Bitno je i 'ne zakasniti' s pisanjem jer je svaki razred izazovan i ishodi postaju sve složeniji, proširuju se i podižu na višu kognitivnu razinu, ističe Filaković.

Za loše rezultate ne krivi kurikulum, već kaže da je jasan i detaljno razrađen. U prvom i drugom razredu učenici sastavljaju rečenice i priče prema nizu slika te opisuju likove i predmete. U drugom razredu pišu kratki sastavak o temi iz svakidašnjeg života. U trećem razredu upoznaju se s trodijelnom strukturom teksta te pišu čestitke, e-poruke i sastavke. U četvrtom razredu tome se dodaje i razvijanje gramatike i stila.

- Dakle, ako s učenicima redovito radimo sve što je predviđeno ne bi trebalo biti većih problema. Ponavljam, djeca posjeduju različite sposobnosti i bez obzira na trud i rad, uvijek će neki učenici biti uspješniji, a neki manje uspješni u pisanju, navodi učiteljica Filaković.

Pisanje je povezano s čitanjem

Učiteljica Bogdanka Conjar ističe da treba imati na umu da je satnica Hrvatskog jezika smanjena. Ako je cilj da učenice zavole i nauče svoj jezik, onda trebaju imati mogućnost da ga uvježbavaju i usavršavaju, a to moraju raditi i izvan škole, za što imaju sve manje prilike, smatra učiteljica.

- Tu prvenstveno mislim na čitanje i pisanje koji su povezani. Prevelika su očekivanja učitelja da će djeca samostalno čitati i pisati. Sve manje je uvježbavanja, a bez uvježbavanja nema trajnog znanja. Odnos kurikularnih zahtjeva i satnice ne daje prostora za uvježbavanje u školi. Javni stav prema samostalnom radu i učenju uopće nije zadovoljavajući. Tu prvenstveno mislim na zadaću, a zadaća je uvježbavanje čitanja i pisanja. Roditelji su, vođeni javnim politikama, došli do točke u kojoj misle da škola treba sve riješiti. Tako misle jer ih tako uči javni govor. Učitelj također prilagođava svoj rad društvenoj klimi jer se očekuje da bude 'suvremen'. Za uspjeh je važan kurikulum, ali i kultura, društvo koje cijeni znanje, trud i odgovornost, navodi učiteljica.

'Smanjili smo satnicu baš kad djeca sve više vremena provode pred ekranima'

Prema njoj nema jednog rješenja, već je potreban niz manjih, dobro promišljenih promjena. Bogdanka Conjar smatra da su današnje reforme često vođene idejom 'ništa ne valja, idemo sve mijenjati', dok bi bilo mudro da se zadrže dijelovi sustava koji se pokažu učinkovitima i da se na njima nadograđuje i proširuje prema novim spoznajama i suvremenim potrebama. Bogdanka Conjar predložila nam je i nekoliko promjena koje smatra dobrima za učenike.

- Uz povećanje satnice dobilo bi se vrijeme za uvježbavanje u školi. Smanjili smo satnicu baš u vrijeme kada djeca izvan škole sve više vremena provode pred ekranima, a ne uvježbavajući nastavne sadržaje. Učenje pisanih slova bilo bi korisno vratiti u prvi razred kako bi se u drugom razredu uvježbavalo. Kada je učenik nesiguran u pisanju, često izbjegava pisati dulje tekstove jer mu je otežan misaoni proces te gubi motivaciju. Pokazivanjem većeg interesa za odgoj i obrazovanje obrazovnih politika i medija, poboljšala bi se društvena klima, smatra učiteljica.

Misli i da treba stati na kraj olakšavanju zadataka u radnim bilježnicama i nastavnim materijalima. Kao primjer navodi to što je u zadacima s nadopunjavanjem na kraju crte već upisana točka, pa učenici ne razvijaju naviku da je moraju sami staviti na kraju rečenice. Općenito smatra da se učitelji previše oslanjaju na radne listiće i da učenici premalo pišu u bilježnice.

Neki učenici znaju engleski bolje nego hrvatski

Uz to mladi danas jednostavno nemaju toliko prilike za 'upijanje' hrvatskog jezika kao nekad. Sadržaj na internetu, serije, videoigre, uglavnom je na engleskom jeziku, a sadržaja na hrvatskom sve je manje, odnosno mladi ga sve manje prate. Učiteljica Conjar kaže da bismo trebali promisliti kako činjenicu da su mladi toliko na ekranima upotrijebimo za unaprjeđenje hrvatskog jezika.

I učiteljica Filaković tu vidi problem. Kaže da učenici danas imaju siromašniji rječnik što im stvara teškoće ne samo u pismenom izražavanju, već i usmenom. Problem je kaže i u koncentraciji, za čije narušavanje, između ostalog, krivi i videoigre. Kaže da su neki učenici nestrpljivi te nedovoljno ustrajni i posvećeni pisanju. Uz to dio učenika bolje je usvojio engleski jezik od hrvatskog te kaže da imaju problema s razumijevanjem vlastitog jezika.

- Međutim, i dalje postoje djeca koja vole čitati i pisati. Mislim da je od najranijih dana potrebno poticati učenike na čitanje, zainteresirati ih za zanimljiva štiva i razviti kod njih ljubav i unutarnju motivaciju za čitanjem i pisanjem. I sama sam imala primjere učenika koji su mi rekli kako jako vole čitati i pisati nakon što su, sada u drugom razredu, usavršili tehniku čitanja. Učitelj je, uz roditelje, osoba koja može puno više postići nego bilo kakva kurikularna reforma. Potrebno je izdvojiti više nastavnih sati za pisanje različitih pisanih uradaka, a učitelji imaju tu slobodu organizacije unutar svog razreda, zaključuje učiteljica Filaković.

'Učitelj treba dovoljno vremena, podršku i jasne smjernice'

Za kraj učiteljica Conjar smatra da je dio odgovornosti i na učiteljima, ali isto tako da bi i sustav trebao više pružati njima.

-  Treba posebno naglasiti da se 'promijeniti' trebaju i oni koji direktno realiziraju te promjene, to jest učitelji. U tom procesu nedostatna je i nepromišljena podrška učitelju. Učitelj, kao ključni nositelj promjena, treba dovoljno vremena, kvalitetnu podršku i jasne smjernice, to jest stručno usavršavanje koje bi trebalo biti obavezno za sve. Za očekivati je da tada ne bi došlo do neujednačenosti u provedbi, što se odražava i na postignuća učenika.